REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-759/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i SS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-371/2023-2 od 28. travnja 2023., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-467/2022-7 od 23. siječnja 2023., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga preinačava se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-371/2023-2 od 28. travnja 2023. i sudi:

„Prihvaća se žalba tuženika i slijedom toga ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-467/2022-7 od 23. siječnja 2023., i predmet se vraća sudu tom sudu na ponovno odlučivanje.“.

II. O trošku revizijskog postupka odluči će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Nalaže se I tuženiku AS iz [adresa] tuženiku SS iz [adresa] da solidarno tužitelju Erste&steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 isplate iznos od 30.162,40 eura¹/227.258,60 kuna, koji iznos se sastoji od:

- glavnice u iznosu od 19.237,86 eura¹/144.947,67 kuna na koji iznos se I-II tuženicima nalaže isplata zakonske zatezne kamate tekuće od 27. ožujka 2015. pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 27. ožujka 2015. pa do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena,

- redovne kamate u iznosu od 4.696,16 eura¹/35.383,18 kuna

- zatezne kamate u iznosu od 6.228,38 eura¹/46.927,75 kuna,

sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojemu se traži od I-II tuženika solidarna isplata iznosa od 428,94 eura¹/3.231,86 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 29,70 eura¹/223,81 kuna od 27. ožujka 2015. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se I-II tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 4.737,91 eura¹/35.697,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 414,76 eura¹/3.125,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

V. Odbijaju se I-II tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.159,17 eura/46.406,25 kuna, kao s neosnovanim.“.

2. Protiv navedene presude suda drugog stupnja tuženici podnose reviziju, a što im je dopušteno rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3183/2023-2 od 14. studenog 2023. - ispravljenog rješenjem poslovni broj Revd-3183/2023-5 od 10. travnja 2023. zbog pitanja:

„1. Ima li se otplata duga po kreditnoj kartici koji dug se otplaćuje u jednakim mjesečnim iznosima koji se sastoje od glavnice i kamate smatrati anuitetnom otplatom u smislu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima?

2. Zastarijeva li samo pravo iz kojeg proistječu anuitetne (povremene) tražbine s obzirom da je u konkretnom slučaju od najstarije dospjele, a neispunjene tražbine proteklo više od pet godina do utuženja slijedom čega je tužitelj izgubio pravo zahtijevati ne samo buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare sukladno čl. 227. Zakona o obveznim odnosima te ako je nastupila zastara prava iz kojeg proistječu predmetne anuitetne otplate sukladno čl. 227. Zakona o obveznim odnosima, je li tužitelj izgubio pravo potraživati i preostali dio glavnice?“.

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Iz stanja spisa i utvrđenja sudova nižeg stupnja i iz Ugovora o revolving (obnavljajućem) kreditu (list 37-42) utvrđeno je da je pravni prednik I-II tuženika ASI zaključio Ugovor o revolving kreditu broj 2402006- 1031262160/50404607-5103727878 13. travnja 2006.

5.1. Revolving kredit ili kreditna kartica je kartica s unaprijed odobrenim iznosom revolving kredita unutar kojeg se korisnik može kreditirati na način da svoju potrošnju u okviru tog odobrenog iznosa plaća željenom dinamikom kako to i slijedi iz konkretnog ugovora u čl. 7. i čl. 8.

5.2. Prema čl. 6. tog Ugovora kredit rok vraćanja kredita je u mjesečnim ratama ili u cijelosti, s pripadajućim kamatama i naknadama s danom otkaza ugovora.

6. Odredbom čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) propisano je:

„(1) Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

(2) Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.“.

7. Kako je razvidno kod Ugovora o revolving kreditu nije ugovoren način vraćanja u redovnom mjesečnim ratama koje sadržavaju u sebi dio glavnice i pripadajuće kamate to odgovor na prvo pitanje glasi:

Otplata duga po kreditnoj kartici iz ugovora o revolving kreditu ne smatra anuitetnom otplatom u smislu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima.

8. Iz Ugovora o kreditu (list 55-59) utvrđeno je da je pravni prednik I-II tuženika ASI zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50403404- 5301470323 13. studenog 2007.

Ugovor je zaključen na iznos od 180.000,00 kuna s rokom vraćanja od 72 mjeseca od prijenosa kredita u otplatu. Pod točkom 13. Ugovora navedeno je da banka ima pravo otkazati kredit i učiniti dospjelim cjelokupnu tražbinu te zahtijevati naplatu kredita zajedno sa dospjelim kamatama i drugim tražbinama i prije roka koji je Ugovorom utvrđen za njegovo dospijeće ako korisnik kredita kasni 15 dana s ispunjenjem bilo koje obveze preuzete Ugovorom ili sporazumom opisanim u čl. 11. st. 1. ovog Ugovora, zatim u slučaju smrti korisnika kredita ili ako korisnik kredita prilikom postavljanja zahtjeva za odobravanje kredita navede netočne podatke temeljem kojih je prosuđena njegova kreditna sposobnost. U naprijed navedenim slučajevima banka ima pravo odmah zahtijevati naplatu dospjelog dugovanja zajedno s kamatama, a korisnik kredita je dužan banci vratiti cjelokupno dospjelo dugovanje u roku od 8 dana od dana otkaza kredita. Pod toč. 12. Ugovora je navedeno da korisnik kredita prije puštanja kredita u tečaj predaje banci policu životnog osiguranja kao instrument osiguranja vraćanja kredita te potpisom ugovora korisnik kredita izjavljuje da će za vrijeme trajanja kredita uplaćivati premiju životnog osiguranja kod osiguravajućeg društva koje je prethodno odobrila banka na rok od 10 godina i na ukupnu osiguranu svotu od 10.000,00 Eur-a. Navedeno je i to da polica mora biti vinkulirana u korist banke. Navedeno je i to da u slučaju da korisnik kredita ne uplati premiju police, odnosno, ako u slučaju isteka police ne ugovori novu banka može, između ostaloga, naplatiti od korisnika kredita jednokratnu proviziju u iznosu od 2% preostale glavnice kredita, kamatnu stopu uskladiti s tržišnom te proglasiti kredit dospjelim.

9. Nadalje iz čl. 7. citiranog Ugovora o kreditu slijedi da se otplata kredita ugovora u 72. obroka, koji se obračunavaju na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na ostatak vrijednosti pa je dakle, vodeći računa o sadržaju Ugovora o kreditu i načinu otplate kredita, te da je otplata ugovorena tako da se kredit otplaćuje u redovnim mjesečnim anuitetima koji se sastoje od dijela glavnice i redovne mjesečne kamate radi se takvom povremenom davanju gdje tražbina zastarijeva za tri godine od svakog pojedinog ispunjenja sukladno st. 2. čl. 226. ZOO.

10. Odredbom čl. 227. ZOO propisano je:

„(1) Pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.

(2) Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

(3) Ne može zastarjeti pravo na uzdržavanje određeno zakonom.“.

11. Iz odluke ovog suda poslovni broj Rev 733/2018-3 od 20. siječnja 2021. izraženo je pravno shvaćanje:

„Odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što su tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, dok je čl. 227. st. 1. ZOO propisano da pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijevaju za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjene tražbine, a prema stavku 2. citiranog članka, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare, kad zastari pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine.“.

12. Stoga imajući u vidu i tumačeći sadržaj odredbi čl. 226. i čl. 227. ZOO-a ih kao jednu cjelinu po pravnom shvaćanju ovog suda povremena je tražbina u smislu odredbe čl. 226. st. 2. ZOO-a i potraživanje anuiteta kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, a odredbom čl. 227. ZOO-a propisan je rok zastare prava iz kojeg proistječu iz povremene tražbine.

12.1. Time je i odgovoreno i na drugo postavljeno pitanje.

13. Sudovi nižeg stupnja nisu razlučili u potraživanju tužitelja što se odnosi na potraživanje po revolving kreditu, a što se odnosi na potraživanje iz ugovora o kreditu, nije utvrđeno kada su tražbine dospjele, pa time nisu niti primijenili pravilno materijalno pravo sukladno pravnim shvaćanjima izraženim u ovom odlukama glede odgovora na pitanja zbog kojih je revizija podnesena, što će sudovi učiniti u ponovljenom postupku.

14. Zbog svega gore navedenog odlučeno je ka u izreci, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

15. Odluka o troškovima donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina