REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-588/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Inkaso.hr d.o.o. Osijek, L. Jagera 5, OIB 82925459345, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Borić i Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kao pravni sljednik Societe Generale - Splitska banka d.d. Split, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić i Anić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-942/2022-2 od 21. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-703/2020 od 3. siječnja 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 20.021,86 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinog iznosa glavnice i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka 13.425,22 kuna / 1.781,83 EUR. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za više traženo po osnovu troškova postupka (2.187,50 kuna / 290,33 EUR).
2. Rješenjem ovog suda broj Revd-5045/2022-2 od 15. veljače 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje: „Je li sud u individualnoj parnici koju nije pokrenuo potrošač nego trgovačko društvo (kojem je potrošač ustupio svoju tražbinu iz ugovora o kreditu) vezan pravnim utvrđenjem iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF na koju se tužitelj poziva?“.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa kredita po osnovi ništetnosti odredbi sklopljenog ugovora o kreditu u kojem je glavnica ugovora vezana za valutu CHF.
8. Pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa prema Ugovoru o kreditu broj 44975/06 kojeg su CŠ i prednik tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. zaključili 14. lipnja 2006. i kojim je odobren nenamjenski kredit u iznosu od 24.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 18. studenog 2019. stupio u pravni položaj prednika kao korisnika kredita po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi navedenog ugovora. Prigovor tuženika da samo potrošač, a ne i tužitelj koji je pravna osoba može ostvarivati svoja prava s obzirom na pravomoćnu presudu koju je pokrenuo Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava prema odredbi čl. 502.c ZPP-a nižestupanjski sudovi su ocijenili neosnovanim s obzirom na odredbu čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , broj 35/05,41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova prijenos potrošačkih prava nije prijenos prava strogo osobne naravi, pa se tražbine iz potrošačkih ugovora mogu ustupom tražbine prenijeti na drugu osobu.
9. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd-5045/2022-2 od 15. veljače 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima: - da tužitelj kao trgovačko društvo nema status potrošača, tako da se u ovoj parnici radi isplate u kojoj nije postavio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredbi ne može pozivati na obvezujući učinak presuda iz kolektivnog spora, te - da navedeno pravo pripada isključivo potrošačima u postupku kojeg oni pokrenu radi ostvarivanja njihovih individualnih restitucijskih zahtjeva.
10. S obzirom na navedene razloge na kojima tuženik u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd-5045/2022-2 od 15. veljače 2023. dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev- 1153/2023-2 od 14. siječnja 2024., a prema kojem: „...osoba, pravna ili fizička kojoj je potrošač temeljem ustupa tražbine prenio svoje tražbine koje mu pripadaju primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača može od potrošačeva dužnika, prodavatelja roba ili pružatelja usluga potraživati ispunjenje obveze kao i sam potrošač, jer pravo na ispunjenje ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, već o svojstvu ugovornih strana iz potrošačkog ugovora (u ovom sporu ugovora o kreditu). Primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a), a dužnik sukladno stavku 2. istog članka može prema primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, isticati i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje...“.
11. Dakle, shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda, pa kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
12. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
