REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-729/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Moslavina plin d.o.o. Kutina, Trg kralja Tomislava 6, OIB 78223722602, kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnika obrta [obrt]“ [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Đurđa Dragović-Grahek, odvjetnica u Kutini, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4076/2019-2 od 29. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Povrv-53/2019 od 31. srpnja 2019., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić broj Ovrv- 268/17., od 29. rujna 2017. kojim je naloženo tuženiku DĐ da tužitelju Moslavina plin d.o.o. Kutina isplati iznos od 51.403,44 kune uz zakonsku zateznu kamatu koja teče
- na iznos od 400,81 kunu od 15. studenog 2014.,
- na iznos od 882,22 kune od 15. prosinca 2014.,
- na iznos od 1.377,58 kuna od 20. siječnja 2015.,
- na iznos od 1.365,04 kune od 16. veljače 2015.,
- na iznos od 1.361,09 kuna od 16. ožujka 2015.,
- na iznos od 1.125,64 kune od 15. travnja 2015.,
- na iznos od 787,79 kuna od 15. svibnja 2015.,
- na iznos od 235,89 kuna od 15. veljače 2016.,
- na iznos od 1.981,47 kuna od 15. ožujka 2016.,
- na iznos od 1.902,10 kuna od 20. travnja 2016.,
- na iznos od 243,88 kuna od 16. svibnja 2016.,
- na iznos od 263,24 kune od 15. lipnja 2016., ,
- na iznos od 256,54 kune od 15. studenog 2016.,
- na iznos od 248,26 kuna od 20. prosinca2016.,
- na iznos od 1.170,59 kuna od 15. studenog 2014.,
- na iznos od 2.658,40 kuna od 15. prosinca 2014.,
- na iznos od 4.186,69 kuna od 20. siječnja 2015.,
- na iznos od 4.147,15 kuna od 16. veljače 2015.,
- na iznos od 4.139,43 kune od 16. ožujka 2015.,
- na iznos od 3.407,99 kuna od 15. travnja 2015.,
- na iznos od 2.370,31 kunu od 15. svibnja 2015.,
- na iznos od 2.202,32 kune od 20. studenog 2015.,
- na iznos od 2.318,10 kuna od 15. prosinca 2015.,
- na iznos od 662,40 kuna od 20. siječnja 2016., ,
- na iznos od 660,84 kune od 15. veljače 2016.,
- na iznos od 4.172,70 kuna od 15. ožujka 2016.,
- na iznos od 4.042,25 kuna od 20. travnja 2016.,
- na iznos od 679,25 kuna od 16. svibnja 2016.,
- na iznos od 724,64 kune od 15. lipnja 2016.,
- na iznos od 707,84 kune od 15. studenog 2016. i
- na iznos od 684,99 kuna od 20. prosinca 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u sve u roku od 15 dana.
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić broj Ovrv-268/17., od 29. rujna 2017. kojim je naloženo tuženiku DĐ da tužitelju Moslavina plin d.o.o. Kutina isplati iznos od 58.899,43 kune sa zakonskom zateznom kamatom i tužbeni zahtjev odbija.
Svaka stranka snosi svoje troškove.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-53/19.- od 31. srpnja 2019. u dijelu kojim se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić broj Ovrv-268/17. od 29. rujna 2017. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 58.899,43 kune sa zakonskom zateznom kamatom i tužbeni zahtjev odbija, te u dijelu kojim je odlučeno da tužitelj snosi svoje troškove postupka.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić broj Ovrv-268/17. od 29. rujna 2017. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 51.403,44 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu kojim je odlučeno da tuženik snosi svoje troškove postupka. III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.“.
3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tuženik, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-1509/2021-2 od 9. veljače 2022., koje glasi:
„Mogu li se na pravni odnos stranaka primijeniti Opći uvjeti o opskrbi plinom koji se primjenjuju na odnos isporučitelja i krajnjeg korisnika u situaciji kad postoji ugovor između opskrbljivača i krajnjeg korisnika ako ne postoji ugovor o isporuci plina i ako tuženik nije krajnji korisnik?“.
4. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatom troškova nastalih s osnove opskrbe plinom.
7. Prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je tužitelj kao pravna osoba koja se bavi opskrbom i distribucijom plina, opskrbljivao zajedničku kotlovnicu na adresi [adresa] u spornom razdoblju do rujna 2014.;
- da je tuženik u spornom razdoblju bio vlasnik obrta [obrt], na navedenoj adresi, da je koristio poslovni prostor i da mu je plin isporučivan preko zajedničke kotlovnice te da je platio određene račune za plin.
7.1. Polazeći od zaključka, da unatoč tome što između stranaka nije zaključen pisani ugovor o opskrbi plinom, da je ugovor o opskrbi plinom sklopljen, jer je obostrano izvršavan, pozivom na odredbu čl. 39. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“, broj 129/06) prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev, pri čemu utvrđuje da tražbina tužitelja po utuženim računima postoji temeljem odredbe čl. 221.b ZPP (jer je za utužene račune tuženik koristio odbitak pretporeza i to u njihovom punom iznosu).
8. Prihvaćajući navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskoga suda, drugostupanjski sud je shvaćanja da se na pravni odnos stranaka primjenjuju odredbe Općih uvjeta o opskrbi plinom („Narodne novine“, broj 158/13 i 74/17 - dalje: Opći uvjeti). Međutim, s obzirom da je i primjenom tih odredbi tužbeni zahtjev osnovan, odbija žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. Da bi sud u postupku u povodu revizije, odlučivao o presudi ili dijelu presude protiv koje je dopušteno podnijeti reviziju, mora se pred vijećem ispitati i postojanje okolnosti: da je revizija podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena posebnim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnijeti reviziju i da se radi o pitanju koje je podneseno u okvirima propisanim odredbom čl. 385.a ZPP.
10.1. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske će dopustiti reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, samo ono pitanje koje udovoljava tim kriterijima može se smatrati pitanjem u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
11. Već zbog činjenice, da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je između stranaka - sklopljen ugovor o opskrbi plinom, a postavljenim pitanjem tuženik polazi od toga da između stranaka takav ugovor - nije sklopljen, proizlazi da revizija ne može biti osnovana.
12. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje ne može biti od utjecaja na odluku u sporu, pa to pitanje, zbog kojeg je revizija dopuštena, nije pitanje o kojem ovaj sud može meritorno odlučivati, jer to nije pitanje iz odredbe čl. 385.a ZPP, kako to zahtijeva odredba čl. 391. st. 1. ZPP.
13. Kako dakle, razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
14. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
