Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4841/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. S. iz R. S., L., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. Š., odvjetniku u R., protiv tužene M. S. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u B., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1932/2019-51 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1932/2019-51 od 17. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju solemniziranog po javnom bilježniku T. Ž., pod poslovnim brojem OU-51/2019 od 2. ožujka 2019. sklopljenog između tužene kao davateljice uzdržavanja i sada pok. S. A. kao primatelja uzdržavanja, zahtjev na nalaganje zemljišno-knjižnom odjelu prvostupanjskog suda uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja prije uknjižbe temeljem navedenog ugovora te zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi troškove postupka tuženoj u iznosu od 22.396,97 eura[1] /168.750,00 kn (točka II izreke).

2. Presudu pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda te prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim je sada pok. S. A. raspolagao svojom imovinom jer tužiteljica smatra da je isti suprotan prisilnim propisima budući je pri sastavu i sklapanju istoga javna bilježnica propustila postupiti sukladno odredbama čl. 57. i čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16 u daljnjem tekstu ZJB) odnosno da je protivan moralu društva jer je tuženica u vrijeme sklapanja ugovora imala saznanja o teškom zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja čija je smrt po mišljenju tužiteljice već tada bila izvjesna kao i zahtjev na nalaganje zemljišno-knjižnom odjelu prvostupanjskog suda uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja prije uknjižbe temeljem navedenog ugovora.

5. Među strankama nije sporno da je 2. ožujka 2019. sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između oca parničnih stranaka A. S. kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, kojim se tuženica obvezala uzdržavati oca do njegove smrti, a primatelj uzdržavanja je zauzvrat tuženici prenio u vlasništvo nekretnine k.č.br. 200/2 oranica, koja je upisana u z.k.ul. br. 818 k.o. S. (u naravi neupisana stambena zgrada), k.č.br. 324/1 šuma i k.č.br. 536 oranica, koje su upisane u z.k.ul. br. 909 k.o. S., da je isti sastavljen u formi javnobilježničkog akta kojeg je sastavila javna bilježnica N. J. M. u P. pod poslovnim brojem OU-51/2019, da je uknjižba prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda u korist tužene temeljem navedenog ugovora izvršena 5. ožujka 2019. te da je otac parničnih stranaka preminuo 8. travnja 2019., 37 dana nakon dana sklapanja ugovora.

6. Pošavši od utvrđenja da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen u formi javnobilježničkog akta (solemnizacija) sklopljenim kod javnog bilježnika N. J. M., da istim nisu povrijeđene ni odredbe koje se tiču solmizacije ugovora niti isti ima nedostatke u obliku i sadržaju, da iz sadržaja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne proizlazi da bi isti sadržavao nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, da je isti sastavljen po volji i želji primatelja uzdržavanja i da je o posljedicama toga ugovora primatelj uzdržavanja bio upozoren odnosno da mu je javnobilježnički akt javna bilježnica pročitala i protumačila, da sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tuženica nije postupila protivno načelu savjesnosti i poštenja niti protivno dobroj vjeri odnosno da niti protivno moralu društva bez obzira na okolnost što je nakon 37 dana od sklapanja ugovora uslijedila smrt primatelja uzdržavanja a imajući u vidu da je uzdržavanje i pomaganje ocu od strane tužene trajalo i prije sklapanja predmetnog ugovora kroz punih dvije godine u kojem razdoblju je tuženica živjela s ocem i pružala mu svu potrebnu njegu i skrb koju je trebao, a koja mu je bila potrebna i nakon moždanog udara koji je zadobio, da je prilikom zaključivanja ugovora pok. otac stranka bio sposoban za rasuđivanje i odlučivanja što tužiteljica nije niti osporavala sud prvog stupnja utvrdivši da predmetni ugovor nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7. Sa navedenim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na njenu ocjenu provedenih dokaza. Suprotno žalbenim navodima, o odlučnim okolnostima tuženica je jasno, logično i uvjerljivo iskazivala (o sklapanju predmetnog ugovora, iskazanoj volji pok. oca stranaka te izvršavanju istog) pa je sud iz njenog iskaza mogao utvrditi relevantne činjenice. U prilog takvom utvrđenju idu i iskazi saslušanih svjedoka N. J. M., M. Č., Z. L. kojima sud nije imao razlog ne povjerovati a koji su u bitnom suglasni sa iskazom tužene.

10. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da se pok. A. nakon moždanog udara koji je doživio 16. rujna 2018. dobro oporavio i da je u pogledu mentalnog zdravlja, sposobnosti odlučivanja i rasuđivanja moždani udar kod njega nije ostavilo posljedica, ali da mu je trebala svakodnevna pomoć u obavljanju kućanskih poslova, brige o njegovoj higijeni i pratnji liječnicima jer je teže hodao, koju mu je pružala tuženica (što je potvrdio svjedok M. Č. a dijelom i svjedokinja E. S.).

11. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja reproducirao je iskaz svjedokinje N. J. M. i iskaz tuženice koja je nazočila sastavu osporenog javnobilježničkog akta - ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim je povjerovao navodeći da su njihovi iskazi logični i uvjerljivi a iz kojih je utvrdio, i za to svoje utvrđenje dao valjane razloge, da je pok. otac stranaka i prije dolaska kod javne bilježnice bio upućen o namjeravanom pravnom poslu i oporuci, da je tada javnoj bilježnici rekao da je imao moždani udar i da će skoro u bolnicu na pretrage, ne precizirajući o kakvim konkretnim bolestima je riječ, da je javna bilježnica najprije saslušala pok. oca stranaka da vidi što on želi, da je isti želio oporukom sve ostaviti tuženoj s time da stan u L. do njegove smrti ostane na njega, a nakon što mu je javna bilježnica objasnila propise vezane za nužni dio u nasljeđivanju i ograničenju raspolaganja, da je pok. otac stranaka promijenio odluku o sadržaju oporuke i uključio i drugu kćer, ali samo u odnosu na stan u L. dok je ostao kod odluke za sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa ovdje tuženom a vezano za imovinu koju je imao u I.. Nadalje pravilno je iz iskaza N. J. M. sud utvrdio da je javna bilježnica o svim posljedicama sklapanja ugovora, i to kako ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pa tako i u odnosu na oporuku, a poglavito oko toga da kod takvog ugovora nekretnina odmah prelazi na davatelja uzdržavanja u vlasništvo, što da je on i htio izvijestila pok. oca stranaka dok suprotne navode tužiteljice nije prihvatio jer su njezini navodi suprotni kako iskazu tužene tako i ostalim provedenim dokazima (iskazu javne bilježnice i sadržaju predmetnog ugovora).

12. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi tužiteljice nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužiteljice u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP). Prema tome a slijedom navedenog ne postoji žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

13. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, tužiteljica nije uspjela dokazati, jer to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, osim iz njenog stranačkog iskaza, koji kao subjektivan i suprotan drugim provedenim dokazima pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio, da bi predmetni ugovor bio sastavljen suprotno odredbama čl. 57. i 58. ZJB.

14. Isto tako činjenica da je pok. A. S. umro 37 dana nakon sklapanja predmetnog ugovora, suprotno žalbenim navodima, ne čini taj ugovor protivan moralu društva s obzirom da je u trenutku zaključenja istog pok. A. bio sposoban za rasuđivanje te iskazao volju da upravo sa tuženom, koja se o njemu brinula te mu pomagala u svakodnevnim poslovima u razdoblju od 2 godine prije sklapanja istog, sklopi predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pri tome imajući u vidu i da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju aleatroni ugovor. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, tužiteljica nije uspjela niti dokazati, jer niti to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, osim iz navoda tužiteljice (koja je navela da je ovim ugovorom iznenađena i ne vjeruju da bi otac donio takvu odluku kojom bi sklopljenim ugovorom imanje u B. ostavio samo jednoj kćeri) da bi tužena u trenutku sklapanja predmetnog ugovora imala saznanja da otac stranaka boluje od bolesti odnosno da se radi o dijagnozi sa smrtnim ishodom te da bi takvu informaciju iskoristila te uticala na oca da s njom sklopi predmetni ugovor iz kojeg razloga bi isti bio sklopljen protivno načelu savjesnosti i poštenja. Naime, da je pok. otac stranaka imao namjeru i ranije sklopiti predmetni ugovor sa tuženom koja se o njemu brinula proizlazi i iz iskaza svjedoka M. Č. čiji iskaz je suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti ocjenjujući isti nepristranim i istinitim a imajući u vidu da je on jedini svjedok koji nije u srodstvu sa strankama i nema interesa za ničiji uspjeh.

15. I ostala iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno o nepostojanju elemenata koje bi predmetni ugovor u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO) činili ništetnim prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju.

16. Posljedično navedenom sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 586. ZOO, čl. 285. ZOO i čl. 322. st. 1. ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi u konkretnom slučaju postojali razlozi za ništetenost predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

17. Stoga su neodlučna opširna razmatranja žalbe tužiteljice, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZOO, na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

18. I odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).

19. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st.1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.