REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-421/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice D. A., OIB … , iz H., koju zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V. i drugotužitelja maloljetnog D. A., OIB … , iz H., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica D. A., a ona po punomoćniku F. Š., odvjetnik u V., protiv prvotuženice S. A., H., OIB … i drugotuženika D. A., H., OIB … (kao pravnih slijednika sada pokojnoga B. A., iz H., OIB … koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., H. i V., u V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž- 693/2019-2 od 7. studenog 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-405/2017-29 od 23. svibnja 2019., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-693/2019-2 od 7. studenog 2019. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-405/2017-29 od 23. svibnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice D. A. i 2. tužitelja mlljt. D. A. koji glasi.

"Utvrđuje se da su tužitelji A. D., OIB: … , H., i A. D., OIB: … , H., suvlasnici i to svaki u 10/100 dijela nekretnine označene kao čkbr. 6593/5 u H. sa 693 m2, kuća sa 73 m2, dvorište sa 620 m2, sve upisano u zk.ul. broj 7998 k.o. V. (u osnivanju), a što je tuženik A. B., H., OIB: … dužan priznati i trpjeti uknjižbom naznačenog prava suvlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 7998 k.o. V. (u osnivanju) na ime i korist tužitelja. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn, odnosno svaki u iznosu od 3.906,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. svibnja 2019., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-542/2023-2 od 3. svibnja 2023., dopustio tužiteljima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-693/2019-2 od 7. studenog 2019. zbog pravnog pitanja:

„U slučaju kada postoji izričita i pisana izjava vlasnika nekretnine kojom daje suglasnost za stjecanje prava suvlasništva ulaganjem u tu nekretninu, je li za stjecanje prava suvlasništva takvim ulaganjem u tuđu nekretninu odlučno za koliko je ulaganjem povećana tržišna vrijednost nekretnine odnosno je li odlučno da povećanje vrijednosti nekretnine bude minimalno u visini 1/10 vrijednosti suvlasničkog dijela predmetne nekretnine?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji su podnijeli reviziju s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužitelji potražuju troškove sastava revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Pozivom na odredbu čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su suvlasnici, svaki u 10/100 dijela, nekretnine čkbr. 6593/5 u H. sa 693 m2, kuća sa 73 m2, dvorište sa 620 m2, upisane u zk.ul. broj 7998 k.o. V. i to kao pravni slijednici sada pokojnoga I. A., koji je temeljem ulaganja u predmetnu nekretninu stekao pravo suvlasništva, temeljem izričite dozvole vlasnice te nekretnine. sada pokojne S. A. (majke pravnog prednika tužitelja I. A. i pravnog prednika tuženika B. A.).

9. Prvostupanjski sud u tijeku postupka u bitnome utvrđuje: da su tužitelji pravni slijednici pokojnog I. A., a tuženici pokojnog B. A.; da su I. i B. A. bili braća, te da je njihova majka S. A. sa B. A. imala sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, temeljem kojega je B. A. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama; da je I. A. ulagao u tu nekretninu (izgradio garažu i ogradu, koju je financirao zajedno sa susjedima R. S. i G., sudjelovao u izvođenju radova kanalizacije i uvođenja plina odnosno da je svojim radom i sredstvima sudjelovao u izgradnji kuće).

9.1. Utvrđeno je nadalje, da visina ulaganja odnosno povećanje tržišne vrijednosti nekretnine, radi ulaganja od strane pravnog prednika tužitelja, iznosi 33.000,00 kn, te da je tržišna vrijednost nekretnine izvedenim radovima odnosno ulaganjima povećana za 6,45%. Utvrđeno je i da pravni prednik tužitelja nije imao suglasnost S. A. kao vlasnice nekretnine za stjecanje prava (su)vlasništva nekretnine, jer ocjenjuje da je sadržaj izjave od 15. travnja 2013., potpisan po S. A. nejasan, pa da ne predstavlja takvu suglasnost (u izjavi je navedeno: „Ja, dolje potpisana A. S. OIB … , priznajem sva ulaganja u moju kuću svome sinu A. I. u koju je on uložio svoja novčana sredstva zajedno sa izgrađenom garažom vrijednosti 25,000 € te će biti njegovo vlasništvo kao i sav uloženi novac u kuću. Prilažem dokumentaciju i moj potpis i OIB.“).

9.2. Stoga, prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP) odbija tužbeni zahtjev.

10. Drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskoga suda, ali suprotno prvostupanjskom sudu zaključuje - da izjava S. A. od 15. travnja 2013. predstavlja dozvolu vlasnika nekretnine u smislu navedene odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP-a za stjecanje prava (su)vlasništva ulaganjem u tuđu nekretninu (od strane pravnog prednika tužitelja I. A.). Međutim, s obzirom na utvrđenu visinu ulaganja kojom je povećana vrijednost nekretnine za 6,45%, drugostupanjski sud zaključuje da takvo povećanje tržišne vrijednosti nekretnine ne opravdava stjecanje prava vlasništva odnosno suvlasništva na nekretnini (s obzirom na razmjerno malo povećanje ukupne tržišne vrijednosti nekretnine izvršenim ulaganjima). Pri tome se drugostupanjski sud, pored odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP-a, poziva i na odredbu čl. 51. st. 1. i 3. ZVDSP-a. Stoga, drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu ali iz drugih razloga od onih koje je naveo prvostupanjski sud.

11. U revizijskoj fazi postupka, s obzirom na postavljeno pitanje (koji se svodi na to jeli na mogućnost stjecanja prava suvlasništva ulaganjem u tuđu nekretninu odlučno da povećanje vrijednosti nekretnine bude minimalno u visini 1/10 vrijednosti suvlasničkog dijela nekretnine) sporno je, može li se temeljem ulaganja kojima je vrijednost nekretnine povećana za ukupno 6,45%, steći pravo suvlasništva.

12. Prema odredbi čl. 156. st. 1. ZVDSP-a dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

12.1. Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. ZVDSP-a, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. Stavkom 3. navedenog čl. 51. ZVDSP-a je propisano da suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem 9/10, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz st. 1. toga članka.

13. Kao prvo je potrebno navesti, da je s obzirom na predmet ovoga spora (utvrđenje stjecanja prava vlasništva temeljem ulaganja u nekretninu uz suglasnost vlasnika te nekretnine) potpuno neodlučna odredba čl. 51. ZVDSP-a, kojom je regulirano pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom.

14. Iz sadržaja odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP-a, ne proizlazi da bi za stjecanja prava vlasništva nekretnine dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem bilo odlučno da povećanje vrijednosti nekretnine bude minimalno u visini 1/10 vrijednosti suvlasničkog dijela te nekretnine. U tom je dijelu navedena zakonska odredba jasna i ne zahtjeva posebno tumačenje, pa je time i izneseno pravno shvaćanje kojom se odgovara na pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje - odlučno za ocjenu u kojem su omjeru tužitelji mogli steći pravo suvlasništva predmetnih nekretnina odnosno u kojem omjeru je suvlasnik nekretnina postao njihov pravni prednik I. A. ulaganjem u nekretninu koja je bila u vlasništvu njegove majke S. A. - ostalo je nepotpuno utvrđeno.

16. Valjalo je stoga, temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

17. U nastavku će postupka nižestupanjski sudovi ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu vodeći računa o svemu navedenom.

18. Odlučivanje o troškovima ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.