REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-106/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, te mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika ŽG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužene DG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužene MG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužene NG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], petotuženika VG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i šestotužene GG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Beti Korać - Zuppa, odvjetnici u Zagrebu, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-189/2019-2 od 8. rujna 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 553/2011-67 od 11. listopada 2018., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-189/2019-2 od 8. rujna 2020. u točkama I., II. i III. izreke te sudi:
1. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-553/2011-67 od 11. listopada 2018.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima trošak revizijskog postupka u iznosu od 376,60 € u roku od 15 dana.
III. Odbija se i zahtjev tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je:
„I. Utvrđuje se da tuženici ŽG, DG, MG, NG, VG i CG uznemiravaju tužiteljicu UG i ostale suvlasnike u njihovim suvlasničkim posjedima i to na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine, u naravi stambena zgrada, anagrafskih oznaka [adresa], s pripadajućim zemljištem, koja se nalazi na z k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a na kojem je odgovarajućem suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, u naravi stan na V (petom) katu lijevo, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 26,72 m2, a koje vlasništvo posebnog dijela proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasništvom zajedničkih dijelova i uređaja navedene nekretnine, sve temeljem odredbi čl. 66 - 69 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i to na način da nastoje ući u faktični posjed dijela predmetnog stana, točnije, u faktični posjed sobe koja predstavlja sastavni dio istog stana, a ovo osobito probijanjem (vanjskog) zapadnog zida predmetnog stana od opeke, kojim je predmetni stan u dijelu predmetne sobe i fizički odvojen od zajedničkog hodnika na petom katu stambene zgrade, uz istovremeno ugrađivanje ranije nepostojećih vrata u tako probijeni otvor zida, te rušenje postojećih sobnih vrata, kojima je predmetna soba na suprotnoj strani funkcionalno povezana s preostalim dijelom predmetnog stana, uz istovremeno zazidavanje postojećeg otvora vrata, sve bez bilo kakvog prethodnog pitanja i odobrenja tužiteljice i ostalih suvlasnika.
II. Nalaže se tuženicima SG, DG, MG, NG, RG i GG, svakome ponaosob, da prestanu uznemiravati tužiteljicu UG i ostale suvlasnike u ostvarivanju njihovih suvlasničkih prava glede predmetnog stana na način da prestanu i da se nadalje klone daljnjih čina uznemiravanja, pobliže opisanih u toč. I. izreke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Zabranjuje se tuženicima SG, DG, MG, NG, RG i GG, svakome ponaosob, takvo ili bilo kakvo drugo slično uznemiravanje tužiteljice HG i ostalih suvlasnika u ostvarivanju njihovih suvlasničkih prava glede predmetnog stana, opisanog u toč. I. izreke, pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženicima SG, DG, MG, NG, RG i GG da solidarno nadoknade tužiteljici HG prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.750,04 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, tekućom na iznos parničnog troška od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u t. II. izreke pobijane presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 553/11-67 od 11. listopada 2018. kojom je tuženicima odmjeren trošak parničnog postupka u iznosu od 19.418,75 kuna i odlučuje:
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna u roku od 15 dana.“.
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1409/2021-2 od 5. listopada 2021. tuženicima dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-189/2019-2 od 8. rujna 2020. radi pravnog pitanja:
„Predstavlja li sudska ovrha temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude i temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi bespravno uznemiravanje suvlasništva u smislu odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te može li se ovrha u odnosu na treću osobu utvrditi nedopuštenom izvan postupka za to izrijekom predviđenog čl. 60. Ovršnog zakona?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv, u točki 1. ovoga obrazloženja, citiranog dijela odluke tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Traže naknadu troška revizijskog postupka.
4. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži naknadu troška revizijskog postupka.
5. Revizija je osnovana.
6. Pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice:
- na utvrđenje da ju tuženici uznemiravaju u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava glede točno označene nekretnine i na način naveden kao u točki I. izreke pobijane presude,
- za prestankom uznemiravanja kao u točki I. izreke pobijane presude,
- za zabranom svakog takvog i sličnog uznemiravanja ubuduće.
8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće odlučne činjenice, da:
- je tužiteljica upisana suvlasnicom predmetnog stana na V. katu u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], nova izmjera čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 26,72 m2,
- je prednica tužiteljice TG predmetni stan u naznačenoj površini od 26,72 m2 kupila od PG,
- je TG ½ dijela predmetnog stana prodala tužiteljici na temelju kupoprodajnog ugovora od 6. ožujka 2007.,
- je sporni stan identificiran od strane suda prvog stupnja na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je u prostoriju, koju je isti označio oznakom A, postojao ulaz iz zajedničkog hodnika tavana, ali je isti zazidan, dok se u prostoriju B ulazi iz zajedničkog hodnika i u istoj se nalazi i kupaonica te da ukupna površina prostorija A i B iznosi 26,50 m2 i u naravi se radi o dva prostora koji nemaju fizičke povezanosti, a jedan se nalazi lijevo (B), a drugi desno (A),
- su tuženici tijekom 2006. protiv TG pokrenuli parnični postupak pod brojem P-4167/06 u kojem su tvrdili da je ista bespravno zauzela spornu prostoriju kako ju je vještak označio na nacrtu,
- je u postupku P-4176/06 donesena presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4167/06-9 od 26. rujna 2006., pravomoćna 25. listopada 2006., prema kojoj je TG bila dužna na spornoj prostoriji otvoriti ulaz prema hodniku i postaviti na njega ulazna vrata te zazidati otvor između te prostorije i svoje garsonijere,
- TG nije dobrovoljno postupila po pravomoćno utvrđenoj obvezi iz predmeta P-4176/07 pa je pokrenut ovršni postupak pod brojem Ovr-203/08 od 23. siječnja 2008. u kojem je određena predložena ovrha te je ista i provedena u cijelosti 12. lipnja 2009. prilikom uredovanja sudskog ovršitelja, kada je otvoren raniji postojeći otvor i na njega postavljena ulazna vrata kojima se ranije ulazilo iz hodnika desno u prostoriju praonice na V. katu te je zazidan postojeći ulaz koji spaja predmetnu praonicu s garsonijerom TG, a što proizlazi iz rješenja u spisu poslovni broj Ovr- 203/08, kao i dijela preslike tog spisa,
- su tuženici pokrenuli tužbu zbog smetanja posjeda pod brojem Pp-168/10 iz koje proizlazi da su ŽG, DG, MG, NG, VG i GG istu podnijeli protiv IG i ČG, navodeći da su isti posljednji mirni suposjednici posebnih dijelova zgrade u [adresa] te da su u ovršnom postupku 26. rujna 2009. pod brojem Ovr- 203/2008 uvedeni u suposjed prostora hodnika, ulaza i vrata praonice i sušionice, a da su tamo tuženici IG i ČG 25. i 26. svibnja 2010. smetali njihov suposjed na način da su izbili puna jednokrilna vrata s dovratkom te zazidali otvor u zidu veličine 98 x 220 cm, a izbijena vrata s dovratkom izbacili u hodnik,
- je tužiteljica prilikom saslušanja iskazala ''Osim ovog probijanja zida, nisam trpjela nikakvo drugo uznemiravanje osim što me nisu zvali na sastanke kućnog savjeta''
- osim što su pokretali sudske postupke vođene pod brojem P-4167/06, Pp-168/10 i ovršni postupak Ovr-203/08 vezano uz spornu prostoriju tuženici nisu tužiteljicu uznemiravali u posjedu sporne prostorije ikakvim drugim radnjama.
9. Drugostupanjski sud je pobijanim dijelom presude preinačio prvostupanjsku presudu jer:
- nije sporno da je TG tužiteljici na temelju kupoprodajnog ugovora od 6. ožujka 2007. prodala suvlasni dio stana upravo u površini kako je upisan u zemljišnoj knjizi, da joj je na licu mjesta pokazala prostorije koje je koristila i uvela ju u suposjed, te da tužiteljica nije imala saznanja o sporovima TG i tuženika jer da u tom slučaju ne bi predmetni stan niti kupila, a koja činjenica proizlazi iz njezinog životno uvjerljivog i logičnog iskaza, slijedom čega proizlazi zaključak da je tužiteljica savjesna stjecateljica predmetnog stana,
- se stoga na tužiteljicu ima primijeniti odredba čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) kojom je propisano da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.
- je tužiteljica nekretninu stekla u dobroj vjeri od TG kao upisane vlasnice te nekretnine, pa da okolnost da TG eventualno nije bila vlasnica i sporne prostorije ne tiče se tužiteljice kao stjecatelja u dobroj vjeri, pa tužiteljica nije dužna trpjeti provedbu pravomoćne presude donesene protiv prednice TG,
- su stoga ostvarene pretpostavke za prestanak uznemiravanja tužiteljice od strane tuženika, sukladno odredbi čl. 167. ZV.
10. „Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.
Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.“. (čl. 167. st. 1. i 2. ZV)
11. Nepravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da sudska ovrha temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude i temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi može predstavljati bespravno uznemiravanje suvlasništva u smislu, u prethodnoj točki, citiranih odredbi članka 167. ZV.
12. Nadalje, osnovano revidenti impliciraju i ukazuju na to postavljenim pravnim pitanjem da je tužiteljica u ovršnom postupku mogla podnijeti prigovor treće osobe (tražeći da se ovrha proglasi nedopuštenom) ako je smatrala da na predmetnoj prostoriji ima takvo pravo koje sprječava ovrhu.
13. Dakle, odgovor na postavljeno pravno pitanje (koje zapravo sadrži u sebi dva pitanja) je negativan, te je, pravilnom primjenom čl. 167. ZV, valjalo ocijeniti tužbeni zahtjev neosnovanim jer, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, pored u točki 8. ovoga obrazloženja izloženog utvrđenog činjeničnog stanja, nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva primjenom citiranih odredaba čl. 167. st. 1. i 2. ZV.
14. Stoga je, primjenom čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci, jer je utvrđeno da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.
15. Kao pod točkom II. izreke odlučeno je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP, u granicama zahtjeva tuženika. Stoga tuženicima za trošak sastava revizije pripada traženi iznos od 323,51 €, sukladno odredbi Tbr. 10. t. 5. u vezi s Tbr. 40. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), a za trošak sudske pristojbe na reviziju 53,09 €, primjenom Tbr 3. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23), što zajedno čini iznos od 376,60 €.
16. Kao pod točkom III. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer trošak tužiteljice koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice.
17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
