REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2130/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ljiljani Matić-Muić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika: 1. KTO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. HT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 6. UT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi tuženici zastupani po punomoćnici ŠT, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o prijedlogu 1. – 6. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1143/2022-2 od 9. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 976/2021-25 od 31. kolovoza 2022., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici 1. – 6. (dalje: tuženici) podnijeli su ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž- 1143/2022-2 od 9. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-976/2021-25 od 31. kolovoza 2022., zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Ako je tužitelj vodio protiv 1. tužene spor radi utvrđivanja prava suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji spor je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva pa zatim podnosi tužbu za utvrđenje prava vlasništva na dijelu iste čestice, a koji dio nije utvrđen, niti ucrtan u katastarskom planu, niti u zemljišnim knjigama, no ovoga puta nema više suvlasnika koji su u međuvremenu stekli vlasništvo valjanim pravnim putem (kupoprodajom), a čestica nije formalno fizički podijeljena na dijelove, radi li se u tom slučaju o presuđenoj stvari?
U vezi navedenog pitanja tvrdi da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju različitom od pravnog shvaćanja Županijskog suda u Varaždinu izraženom u odluci Gž-1140/2018.
2. Predstavlja li okolnost da je tužitelj, u postupku kojim je pravomoćno odbijen zahtjev za utvrđenje suvlasništva, pet godina prije podizanja ove tužbe, saznao da mu ne pripada pravo vlasništva (iako je isto vidljivo iz zemljišnih knjiga) te je od tog trenutka odnosno trenutka kada je pravomoćno odbijen njegov zahtjev, nepošteni posjednik pa stoga u trenutku podnošenja ove tužbe nije ispunjavao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću?
Tuženici kao razlog važnosti ovog pitanja ukazuju na pravno shvaćanje revizijskog suda iz odluke Rev-458/14 od 7. veljače 2018., kao i pravno shvaćanje Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. i Županijskog suda u Zagrebu izraženom u odluci Gž-2075/2021.
3. Radi li se o bitnoj povredi postupka kada se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na lažnoj izjavi svjedoka i podacima iz nevjerodostojne isprave, na što su upozoravali tuženici tijekom postupka, a što prvostupanjski i drugostupanjski sud uopće nisu uzeli u obzir pa tuženi smatraju da je povrijeđeno njihovo prava na "jednakost oružja", čime je grubo povrijeđeno pravo na nepovredivost vlasništva zajamčeno Ustavom RH, Konvencijom za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda (Konvencija) i zakonom?
4. Može li tužitelj steći pravo vlasništva dosjelošću ako nije dokazao da je tužitelj vršio faktičnu vlast na posjedu, a u međuvremenu je vlasništvo stekla treća osoba/e na valjanom pravnom temelju?
Kao razlog važnosti tog pitanja tuženici ukazuju na različito pravno shvaćanje drugih drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Slavonskom Brodu iz odluke Gž-693/2020 i Gž-238/2021.
5. Ima li jače pravo vlasništva knjižni vlasnik koji je stekao nekretninu na valjanom pravnom temelju ili nepošteni posjednik čiji posjed nema kakvoću koja se zakonom zahtjeva, niti vrši faktičnu vlast na nekretnini.
U odnosu na ovo pitanje tuženici ističu da praksa viših sudova o tom pitanju nije jedinstvena, ponovo ukazujući na odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-693/2020 i Gž-238/2021."
2. Tuženici također prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tvrdeći da im je tijekom postupka, zbog osobito teških povreda odredba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje u aspektu prava na "jednakost oružja" te pravo vlasništva.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo na koje u prijedlogu ukazuju.
5. U vezi postavljenih pitanja valja reći da su sva usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja koja tuženici u pitanjima i navode te kako ih tumače tuženici (pritom različito od utvrđenja nižestupanjskih sudova tijekom postupka). Stoga odgovor na njih nije važan i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer im nedostaje potreban element univerzalnosti, s time da su odluke drugih sudova na koje se tuženici pozivaju donesene u nepodudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima. Pri tom valja dodati i da treće postavljeno pitanje, koje se u biti odnosi na to je li drugostupanjski sud eventualno propustio ocijeniti neke činjenice i dokaze odnosno neki prigovor na način koji predlagatelji smatraju pravilnima (lažni iskazi i isprave), je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka prilikom ocjene dokaza u ovom konkretnom slučaju. U situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili o kojem postoji različita praksa nižestupanjskih sudova (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
7. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu tuženika u vezi povrede temeljnih prava ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima bilo omogućeno da iznesu svoje prigovore, kao i činjenice koje smatraju odlučnima, predlože dokaze te da se izjasne o navodima tužitelja i na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, uključujući i one koji se odnose na utvrđenje kvalitete posjeda tužitelja na kojoj se, između ostalih, odluka temelji. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te su izneseni relevantni, dostatni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno neosnovanosti istaknutih prigovora tuženika. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje (u aspektu prava na "jednakost oružja"), odnosno da bi im bilo povrijeđeno pravo vlasništva.
8. Dakle, tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno koje temeljno pravo na koje u prijedlogu upućuju pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
