REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2102/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, OIB 22874515170, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R- 42/2022-3 od 29. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-170/2016-23 od 24. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 28. lipnja 2022., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda citirane u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti ili odbiti kao neosnovan.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te je ovaj sud ocijenio da ta pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Predlagatelj je postavio pitanja:

„1. Trebaju li sudovi obrazložiti zašto u cijelosti prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka nalazeći ga stručnim i nepristranim, ako je taj nalaz suprotan službenoj dokumentaciji tuženika, iskazima saslušanih svjedoka predloženih od strane tužitelja, posebno u slučaju kada sam vještak navodi da je prilikom izrade nalaza sam - proizvoljno odredio u koje vrijeme je unutar 24 sata tužitelj imao 8 sati odmora, a u kojem razdoblju je imao 8 sati prekovremenog rada?

2. Je li u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem VSRH-a "da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno Kolektivnom ugovoru službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke", stav iznesen u cit. presudi i rješenju koji je rezultirao usvajanjem tužbenog zahtjeva, a koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka koje se ne temelji na dokazima i ne sadrži stvarno odrađene sate rada, već prekovremene sate proizvoljno određene od strane vještaka?

3. Trebaju li sudovi u sudskoj odluci koju temelje na iskazu i mišljenju vještaka, pored reproduciranja nalaza i mišljenja vještaka, iznijeti jasan i određen stav u odnosu na taj dokaz, te obrazložiti činjeničnu i pravnu osnovu zbog koje se prihvaća nalaz i mišljenje vještaka?

4. Da li tužitelj dužan dokazati postojanje i visinu svoje tražbine, a sud dati određen zadatak vještaku sukladno utvrđenim satima prekovremenog rada?

5. Da li u slučaju kada vještaku nije zadan precizan zadatak isti može proizvoljno odrediti kada se obavlja prekovremeni rad, posebno ako je isto suprotno iskazima svjedoka?“.

6. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na odluke ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revr 1127/13-2 od 11. svibnja 2016. i dr.), a navodi i odluke županijskih sudova (presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 3058/2021 od 14. prosinca 2021.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

7. Pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda, primjerice u odlukama Revr- 753/09-2 od 17. studenog 2009., Revr-1831/15-2 od 26. listopada 2016. i Rev 1925/18-2 od 21. listopada 2020., Rev-4743/2019 od 3. ožujka 2021. i Revr- 1676/2015-4 od 28. studenoga 2017., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako ovaj sud u odlukama poslovni broj Revd-4571/2022, Revd-1601/2022, Revd-3957/2023 i dr.). Pri tome treće, četvrto i peto postavljeno pitanje nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tuženik u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja.

8. Slijedom iznesenog ovaj sud je zaključio da u ovoj pravnoj stvari, sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP, nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je riješeno kao u izreci.

9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug