REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2092/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Centar banke d.d. u stečaju, Zagreb, Heinzelova 47A, OIB:89296739230, koju zastupa stečajni upravitelj Damir Mikić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika P&B Krško d.o.o. Krško, Republika Slovenija, Cesta krških žrtev 59, (matična številka:548198800), kojega zastupa punomoćnik Mladen Ćorić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Francuske Republike 12, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-2793/2022-2 od 27. prosinca 2022. kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1513/2021 od 19. travnja 2022. i tužba je odbačena, u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-2793/2022-2 od 27. prosinca 2022. kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1513/2021 od 19. travnja 2022. i tužba je odbačena, zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužiteljice iznesene u prijedlogu i predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten ili odbiti, a tužiteljici naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Prvo i treće postavljeno pravno pitanje vezano je za specifične i konkretno određene okolnosti ovog spora zbog čega odgovor na isto ne prelazi okvire odlučivanja u ovom sporu, te nema elemente univerzalnosti zbog kojih bi se smatralo pitanjem važnim za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
5. Drugo i četvrto pravno pitanje koje predlagateljica postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je odgovor na ta pitanja sadržan u odredbama Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/1, 130/20 – dalje: ZS) i odredbama ZPP koje se odnose na djelokrug i nadležnost sudova, te na ovlasti viših sudova kad odlučuju o pravnim lijekovima, koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti.
6. Peto postavljeno pravno pitanje nije utemeljeno na činjeničnim utvrđenjima ovog postupka u kojem je utvrđeno da ne postoji bliska i uska povezanost tužiteljevog zahtjeva za povrat stečenog bez osnove sa sudom Republike Hrvatske jer tužiteljev zahtjev za povrat stečenog bez osnove nije usko povezan s prethodnim ugovornim odnosom stranaka odnosno sa Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa od 2. prosinca 2009.
7. Odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se na predmete sa drugačijim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, pa se stoga ne može zaključiti da je pobijana odluka suprotna odlukama koje je tužitelj naveo kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja.
8. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Nadalje, prema ocjeni vijeća tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, povrijeđeno neko od njegovih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
10. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
