REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2136/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB 53883696257, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 387/2024-2 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2216/2022 od 19. prosinca 2023., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravno pitanje koje on ocjenjuje važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji predstavlja razliku između nepriznate cijene sata i one priznate u mirnom postupku, za popravke na oštećenom vozilu u prometnoj nezgodi, koji nesporni iznos je tužitelju isplaćen, i to kao imatelju ustupljenog potraživanja od strane oštećenika kao ustupitelja, koju štetu je prouzročio osiguranik tuženika, a sve kako su nižestupanjski sudovi i utvrdili činjenične tvrdnje tužitelja. Ono što se ukazuje spornim u ovom stadiju postupka, a u čemu se i ogleda postavljeno pravno pitanje, je to što je tužitelj u navodima tužbe opisujući kronologiju zbivanja, i time navodeći činjenični supstrat, naznačio da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno polici „kasko“ osiguranja. Stoga tuženik pita, sažeto, je li sud vezan činjenicama koje je tužitelj naveo u tužbi i može li suditi izvan tih činjenica te se poziva na praksu ovog suda.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U specifičnim okolnostima ovog slučaja kada tužitelj navodi da mu je tražbina ustupljena od strane oštećenika, da traži da mu se isplati „naknada štete“, kada je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni iznos štete i kada je sud utvrdio da je tuženik osiguranik štetnika, onda od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi uspjeh tuženika u ovom sporu, jer je očigledno i u mirnom postupku te u tužbi i tijekom parnice zahtijevana (i dijelom isplaćena) naknada štete a ne isplata osigurane svote, a sukladno iznesenim nespornim činjeničnim tvrdnjama tužitelja, te je tako utvrđena i pasivna legitimacije tuženika, neovisno o naznačenoj tvrdnji o „kasko osiguranju“ oštećenikova vozila kod tuženika, koje osiguranje pritom za oštećenikovo vozilo nije niti sklopljeno. Ono što je ustupljeno tužitelju je potraživanje naknade (izvanugovorne) štete.
8. Stoga je ovaj sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu ne ispunjava kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe ni za intervencijom ovog suda.
9. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
