REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-911/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, protiv tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dominik-Stjepan Janković, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-361/2022-2 od 6. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1764/2019-23 od 6. listopada 2021., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-361/2022-2 od 6. prosinca 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1764/2019-23 od 6. listopada 2021., kao i odluka o troškovima postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 90.828,96 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 194,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1267/2023-2 od 19. travnja 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-361/2022-2 od 6. prosinca 2022., zbog pravnog pitanja:
"Ako umješaču nije omogućeno poduzimanje svih procesnih radnji, pa tako i isticanje dokaznih prijedloga, je li u regresnoj parnici pravilno prema umješaču (sada tuženiku) isticati intervencijski efekt prethodne parnice i zbog istog odbiti provoditi dokaze koje predlaže na okolnost osporavanja svoje odgovornosti?".
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode tuženika i predložio je reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu 90.828,26 kuna od tuženika kao osobe odgovorne za nastanak štetnog događaja, prometne nezgode 30. studenoga 2013. u kojoj je štetu pretrpio ŽJ. Tužitelj je oštećeniku, na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1930/2014 od 27. siječnja 2017. potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1776/2017 od 20. ožujka 2019., isplatio utuženi iznos 9. svibnja 2019.
8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa na temelju odredbe čl. 1109. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05) i čl. 225. ZOO, odredbe čl. 33. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11, 18/13, 22/13 i 54/13 - dalje: ZC), Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 2013., odredbe čl. 63. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj: 25/98 i 162/98 - dalje: Pravilnik) i čl. 68. Pravilnika.
8.1. Sudovi su ocijenili da presuda na temelju koje je izvršena isplata utuženog iznosa oštećeniku, ima intervencijski efekt u ovoj parnici u odnosu na tuženika [trgovačko društvo] jer je u postupku u kojem je donesena, ovdje tuženik sudjelovao kao umješač na strani tuženika u tom postupku (ovdje tužitelja) Hrvatskih cesta d.o.o., te je izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana, pa su stoga otklonili i tuženikov prigovor lošeg vođenja prethodne parnice.
9. Tuženik u reviziji navodi da su u postupku počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 208.a st. 1. ZPP, te sadržajno ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Naime, tuženik je kao treće osoba, obaviješten o parnici u kojoj je donesena presuda na temelju koje je izvršena isplata naknade štete oštećeniku, odlukom suda od 25. studenoga 2014., nakon što je sud u toj parnici zaključio prethodni postupak rješenjem od 24. listopada 2014. Tuženik je obavijest suda zaprimio 11. prosinca 2014. i podneskom od 16. prosinca 2014. je, na temelju čl. 206. ZPP, dao izjavu o stupanju u parnicu, te mu je sud prvog stupnja raspravnim rješenjem na ročištu 23. siječnja 2015. dopustio miješanje na strani tuženika, ovdje tužitelja Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb. Međutim, u nastavku tog postupka, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir isprave/dokaze koje je ovdje tuženik kao umješač predložio na okolnost da je uredno izvršavao svoje ugovorne obveze održavanja cesta jer isti nisu predloženi do zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, tuženik navodi da ovdje tužitelj nije lojalno i korektno vodio prethodnu parnicu jer nije na vrijeme zatražio od ovdje tuženika kao osobe kojoj je povjerio redovno održavanje cesta dokumentaciju, isprave, te eventualno druge dokaze kojima bi da su predloženi prije zaključenja prethodnog postupka bilo dokazano da nije bilo propusta u redovnom održavanju ceste.
10. Odredbom čl. 208.a st. 1. ZPP propisano je da umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje. Citirana odredba govori o tzv. intervencijskom efektu pravomoćne presude donesene u prijašnjoj parnici.
11. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
"U regresnoj parnici nije pravilno isticati intervencijski efekt prethodne parnice i odbiti provođenje dokaza koje tuženik (koji je sudjelovao kao umješač u prethodnoj parnici) predlaže provesti na okolnost osporavanja svoje odgovornosti u slučaju ako tuženiku kao umješaču u prethodnoj parnici nije omogućeno poduzimanje svih procesnih radnji pa tako niti isticanje dokaznih prijedloga.".
12. Nadalje, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda (primjerice u odlukama broj Rev-1393/84 od 21. ožujka 1985. i broj Rev 483/2016-2 od 10. rujna 2019.) umješaču treba dostavljanjem poziva i odluka suda omogućiti poduzimanje svih procesnih radnji u postupku pogodnih da pomognu uspjehu stranke kojoj se pridružio pa kada je sud propustio tako postupiti ne može se prema umješaču isticati intervencijski efekt parnice.
13. Stoga revident osnovano navodi da sudovi, pozivajući se na intervencijski efekt prethodne parnice, nisu pravilno primijenili odredbu čl. 208.a st. 1. ZPP. To stoga jer je sud tek nakon zaključenja prethodnog postupka obavijestio umješača o otpočetoj parnici u smislu čl. 211. ZPP, pa iz tog razloga umješač nije bio u mogućnosti prije zaključenja prethodnog postupka iznijeti svoje dokazne prijedloge. U nastavku postupka sud je dokazne prijedloge umješača odbio primjenom odredbe čl. 299. ZPP, premda ovdje tuženik kao umješač, bez svoje krivnje, te dokazne prijedloge nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.
14. S obzirom da je u ovom slučaju drugostupanjski sud propustio sankcionirati navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinjenu pred prvostupanjskim sudom, na koju povredu je tuženik ukazivao u žalbi, time je i sam počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, pa odlučne činjenice za rješenje spora među strankama nisu u potpunosti raspravljene.
15. Budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ukinute su obje nižestupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP
16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi istaknuti prigovor pravilnosti vođenja parnice u smislu odredbe čl. 208.a st. 1. ZPP i posljedično tome postojanje intervencijskog učinka pravomoćne presude, te utvrditi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
