REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-459/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VOX MUNDI d.o.o., Samobor, V. Bukovca 20, OIB 78288303547, kojeg zastupa punomoćnik Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Boran Bušurelo, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3796/2017-6 od 8. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-531/2014 od 19. travnja 2017., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je 10. srpnja 2013. donijela javna bilježnica Vlasta Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4 poslovni broj Ovrv-528/13 u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju namiriti novčanu tražbinu u iznosu od 1.672.031,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena i to:

- na iznos od 66.881,25 kn od 31. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 01. veljače 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 01. ožujka 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 01. travnja 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 01. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 31. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 1. kolovoza 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 1. rujna 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 1. listopada 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 1. studenog 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 1. prosinca 2011. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 133.762,50 kn od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zateznom kamatom na gore navedene iznose po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je10. srpnja 2013. donijela javna bilježnica Vlasta Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4 poslovni broj Ovrv-528/13 u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju u roku od osam dana trošak ovršnog postupka u iznosu od 21.812,50 kn sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 156.300,00 kn u roku od osam dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 20.543,75 kn.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška kao neosnovan u iznosu od 279.325,00 kn.“.

2. Drugostupanjskom presudom, odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke), te odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troška sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tuženik, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-2161/2020 od 15. prosinca 2020. koje glasi:

„Ima li parnična stranka pravo u bilo kojoj fazi prvostupanjskog postupka, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, uz istaknuti prigovor na nalaz i mišljenje vještaka dostaviti nalaz i mišljenje drugog stalnog sudskog vještaka pribavljenog od te stranke, odnosno smatraju li se tako pribavljeni dokazi kojima stranka pobija nalaz vještaka novim dokazom u smislu odredbe čl. 299. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14),

odnosno

čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. ZPP ako nakon izlaganja nalaza i mišljenja sudskog vještaka na koji je stranka iznijela obrazložene prigovore potkrijepljene dostavljenim nalazom vještaka kojeg je sama angažirala, odbije izvesti dokaz čitanjem tog nalaza s obrazloženjem da se radi o novom dokazu, te potom zbog razloga ekonomičnosti odbije prijedlog za novo vještačenje?“.

4. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbaciti, a podredno odbiti. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom utuženog iznosa, s osnove iznajmljivanja telekomunikacijskih kapaciteta na temelju Ugovora o korištenju iznajmljenih telekomunikacijskih vodova od 1. kolovoza 2008. i to za vremenski period od 15. prosinca 2010. do 31. prosinca 2010. te u razdoblju od siječnja do prosinca 2011.

7. U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

- da su stranke 19. rujna 2008. potpisale Ugovor o korištenju iznajmljenih telekomunikacijskih vodova od 1. kolovoza 2008. (dalje: Ugovor), kojim je ugovoreno da tužitelj daje na korištenje tuženiku telekomunikacijske kapacitete;

- da je Ugovor, tuženik otkazao pisanim putem, dopisom od 28. listopada 2010. i to sukladno odredbi čl. 8. st. 3. Ugovora, te da je obavijest o raskidu ugovora s danom 15. prosinca 2010., poslao tužitelju elektronskom poštom 28. listopada 2010., a isti je dopis otpravljen i poštom.

- da su se odredbom čl. 8. točka 1. Ugovora, stranke suglasile da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme od dvije godine, počevši od dana uspostave telekomunikacijskog kapaciteta iz čl. 2. Ugovora, dok je točkom 3. ugovoreno da ukoliko korisnik najkasnije trideset dana prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora ne dostavi pisanu obavijest o otkazu voda ili o promjeni razdoblja obveznog trajanja Ugovora, Ugovor će biti obnovljen svaki put za još jedno razdoblje obveznog trajanja, pod istim uvjetima,

- da je čl. 9. st. 1., koji nosi naslov „Raskid ugovora“, ugovoreno pravo raskida Ugovora za obje strane u određeno navedenim slučajevima, s time da je st. 2. ugovoreno da je strana koja raskida Ugovor dužna o tome pisanim putem izvijestiti drugu stranu s time da se pisana obavijest o raskidu dostavlja drugoj ugovornoj strani uz povratnicu s potvrdom uručenja.

7.1. Tijekom postupka je radi utvrđenja sporne činjenice, dana uspostave telekomunikacijskog kapaciteta (koji je dan određen kao dan početka važenja Ugovora) izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za telekomunikacije, mr. sc. Tomislavu Filipinu dipl. inž., te je temeljem toga nalaza i mišljenja utvrđeno da je telekomunikacijski kapacitet između demarkacijskih točaka određenih ugovorom uspostavljen - 4. studenog 2008.

7.2. Stoga uz zaključak - da tuženik nije otkazao Ugovor u roku određenom čl. 8. st. 3., odnosno najkasnije 30 dana prije isteka razdoblja njegova obveznog trajanja, da je slijedom toga Ugovor obnovljen za još jedno razdoblje obveznog trajanja pod istim uvjetima - nižestupanjski sudovi održavaju na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je 10. srpnja 2013., donijela javna bilježnica Vlasta Zajec iz Zagreba, u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.672.031,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, revijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Imajući u vidu pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, navodi se da iz stanja spisa slijedi: da je po dostavi nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. Tomislava Filipina od 15. veljače 2016., tuženik tom nalazu i mišljenju prigovarao i uz svoje prigovore (navedene u podnesku od 28. travnja 2016.), dostavio stručno mišljenje prof. dr. sc. Alena Bažanta. Na ročištu održanom 12. srpnja 2016. saslušan je stalni sudski vještak mr.sc. Tomislav Filipin te iz sadržaja toga zapisnika proizlazi da su vještaku prije ročišta dostavljene primjedbe na nalaz zajedno s nalazom i mišljenjem prof. dr. sc. Alena Bažanta, te da se na primjedbe vještak očitovao pisanim putem. Podnesak kojim se očituje na primjedbe tuženika zajedno sa nalazom i mišljenjem prof. dr. sc. Alena Bažanta, vještak mr. sc. Tomislav Filipin je dostavio u spis i taj je podnesak na ročištu 12. srpnja 2016. i pročitan. Vještak je svoj nalaz i mišljenje i usmeno obrazložio te je strankama omogućeno postavljanje pitanja na koje je vještak odgovarao.

9.1. U obrazloženju prvostupanjske presude, sud navodi razloge radi kojih prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Filipina, koji je prove vještačenje u ovom postupku kao i to da tuženik istaknutim prigovorima koji se najvećim dijelom temelje na stručnom mišljenju prof. dr. sc. Alena Bažanta nije doveo u pitanje vjerodostojnost izrađenog nalaza i mišljenja vještaka u sudskom postupku. Drugostupanjski sud prihvaća takvo obrazloženje prvostupanjskoga suda.

9.2. Točni su navodi tuženika da je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke naveo kako se tužitelj usprotivio korištenju stručnog mišljenja dostavljenog uz primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a kao dokaza u postupku jer je isto dostavljeno nakon zaključenja prethodnoga postupka, međutim, unatoč navedenome razvidno je da je sud pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka uzeo u obzir primjedbe tuženika temeljene upravo na mišljenju prof. dr. sc. Alena Bažanta i da je vještak mr. sc. Tomislav Filipin pri usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja odgovarao i na te primjedbe, kao i da je dostavio očitovanje na primjedbe na nalaz i mišljenje i u pisanom obliku.

10. Iz navedenoga proizlazi, da nižestupanjski sudovi nisu odbili izvesti dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka koji je bio prilog podneska u kojemu su istaknute primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kojega je angažirao sud u postupku. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje ne može utjecati na odluku u sporu.

11. Prema navedenoj odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, ovaj sud u povodu revizije pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

12. Dakle, prema ocijeni ovoga suda da bi sud u postupku u povodu revizije odlučivao o presudi ili dijelu presude protiv koje je dopušteno podnijeti reviziju, mora se pred vijećem ispitati postojanje još dvije okolnosti, a to su da je revizija podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopušteno posebnim rješenjem ovoga suda podnijeti reviziju i da se radi o pitanju koje je podneseno u okviru čl. 385.a ZPP-a.

13. U smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, sud će dopustiti podnošenje revizije ako se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke:

- ako se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnom pitanju kojeg su sudovi nižeg stupnja razmatrali,

- da je pitanje važno za odluku u sporu tj. da o odgovoru na pitanje ovisi odluka u konkretnom sporu,

- da je također odgovor važan za jedinstvenu primjenu zakonu ili ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

dakle, samo ono pitanje koje udovoljava navedenim kriterijima, može se smatrati pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

14. Kako je to već navedeno, odgovor na postavljeno pitanje ne utječe na odluku u sporu.

14.1. Pri tome je potrebno navesti da i pri obrazlaganju postavljenoga pitanja u reviziji tuženik osporava pravilnost primjene odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a, (s obzirom da tijekom postupka nije određeno provođenje novoga vještačenja po prijedlogu tuženika), a što nije vezano za postavljeno pitanje radi kojega je podnošenje revizije dopušteno.

15. Stoga, kako razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koju se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina