REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-234/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB ..., iz Š., kojeg zastupa punomoćnica M. M. K., odvjetnica u Š., protiv tuženika M. K., OIB ..., iz Š., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1206/2022-3 od 22. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-238/2020-9 od 23. lipnja 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1206/2022-3 od 22. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-238/2020-9 od 23. lipnja 2022. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na dan 1. rujna 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019) kojom je brisan dotadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku?
2. Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja?
3. Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se u takvoj situaciji samo pozove da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto osvrta na žalbene razloge i dovođenje vlastite ocjene činjenica u svezu s procesnim i materijalnim pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375. st .1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?
4. Ima li pravomoćna suda presuda učinak na osobe koje nisu sudjelovale u toj parnici?
5. Da li upisani vlasnik može izgubiti vlasništvo na temelju presude donesene u parnici u kojoj upisani vlasnik nije bio stranka u postupku, niti je u toj parnici na bilo kojim način sudjelovao?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev- 233/2000 od 13. travnja 2000., broj Rev-x 607/2016 od 21. siječnja 2020., broj Rev- 1519/2009-2 od 23. ožujka 2011., broj Revt-82/2014-4 od 7. rujna 2016., broj Revt- 424/2017-3 od 28. siječnja 2020., broj Revd-493/2021-2 od 4. svibnja 2021., broj Revd-405/2020-2 od 25. veljače 2020., broj Revd-1841/2021-2 od 28. travnja 2021. i dr.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika i predlaže prijedlog odbaciti.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. To iz razloga jer se dijelom radi o pitanjima (1., 2. i 3.) koja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Dijelom se radi o pitanjima (4. i 5.) kojima tuženik polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom stjecanja predmetne nekretnine jer je znao da postoje sporovi u vezi suvlasništva na predmetnoj nekretnini (…) pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
5.2. K tomu, u odlukama na koje je se tuženik pozvao nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu, slijedom čega te odluke ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti postavljenih pitanja.
5.3. Isto tako, pozivanje tuženika na odluke revizijskog suda u kojima je sud dopustio podnošenje revizije, ne daju važnost postavljenim pitanjima, jer u njima nije zauzeto shvaćanje koje bi davalo odgovor na postavljena pitanja, a koje bi bilo različito od shvaćanja suda u pobijanoj presudi.
6. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika valjalo je odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
