REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1873/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č., iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. S. i D. P. u O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1248/2022-2 od 24. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3266/2019-29 od 1. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku A. B. d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1248/2022-2 od 24. svibnja 2022., u odnosu na pitanje:

„Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1248/2022-2 od 24. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3266/2019-29 od 1. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja: „1. Je li u skladu sa čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (S. b. d.d. O.)?

2. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

3. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja kao da je bio ugovoren kunski ugovor o kreditu?

4. Može li se smatrati pravilno utvrđenim tužbeni zahtjev koji sadrži iznose razlike anuiteta za period kada nije bilo otplate kredita? Naime, je li u skladu sa pravilima struke i načelom pravičnog suđenja, nalazom i mišljenjem vještaka, utvrditi iznose razlike anuiteta i za vrijeme nakon prijevremene otplate ugovora o kreditu?

5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?

6. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

7. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“.

2.1. Tuženik navodi da su postavljena pitanja važna za odluku u predmetnom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava u sudskoj praksi.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je dopušten.

5. Postupajući po odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženika u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP radi drugog pravnog pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, a koje glasi kao u izreci ovog rješenja. Naime, u odnosu na drugo postavljeno pitanje (koje se svodi na pitanje procesne ravnopravnosti stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi) je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu, te za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Rev 1279/2022 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023 od 28. veljače 2023., Rev 296/2023 od 5. travnja 2023. i Rev 84/2023 od 19. travnja 2023. (tako i ovaj sud primjerice u odluci Revd 4269/2023-2 od 20. prosinca 2023. i dr.).

6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja.

7. U odnosu na preostala (prvo, te treće do sedmog) pitanja, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.