REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1847/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G., O., OIB … , kojega zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u O., protiv tuženika I. p. d.o.o., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1816/2021-3 od 18. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-205/2020-19 od 24. rujna 2021., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu članka 385. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
3.1. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:
„Kada u parničnom postupku radi naknade štete tužitelj tvrdi da mu je objavom u mediju da je osuđen za počinjenje kaznenog djela (u konkretnom slučaju: ratnog zločina) povrijeđeno njegovo pravo osobnosti te potražuje isplatu pravične novčane naknade – te se tijekom postupka nespornim utvrdi da u vrijeme iznošenja sporne objave nije postojala pravomoćna kaznena presuda koja bi opravdavala iznošenje takve objave – smatra li se da je tužitelj dokazao nastanak štete i pravo na isplatu pravične novčane naknade?
Predstavlja li činjenica da se tužitelja u medijima proziva za počinjenje kaznenog djela (u konkretnom slučaju: ratnog zločina), iako je tijekom postupka nespornim utvrđeno i dokazano kako u vrijeme iznošenja sporne objave nije postojala pravomoćna kaznena presuda koja bi opravdavala iznošenje takve objave i kada je tuženik bio svjestan neistinitosti iznesene činjenične tvrdnje, materijalnopravne uvjete za isplatu pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti? drugim riječima: Predstavlja li činjenica da se tužitelja proziva za počinjenje kaznenog djela, a koja tvrdnja nije utemeljena u pravomoćnoj osuđujućoj kaznenoj presudi, a što je tuženiku bilo poznato, takvu povredu koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade?“.
3.2. Prvo u prijedlogu naznačeno pitanje tužitelj je kvalificirao kao postupovnopravno, što je pogrešno, jer se njime, kao i drugim naznačenim pitanjem, problematizira zaključivanje o osnovanosti zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kada se ispune činjenične pretpostavke opisane u tim pitanjima. Neovisno o tome, valja zaključiti da se na naznačena pitanja ne može odgovoriti tako da taj odgovor uvijek bude potvrdan, kako to tužitelj očekuje, jer primjena materijalnoga prava kojim je uređena naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale objavom neistinite informacije u medijima nikada ne ovisi, pa tako ni u konkretnome slučaju, samo o činjenicama koje su ugrađene u naznačena pitanja. Zato ta pitanja nisu određena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Osim toga, tužitelj nije naznačio razloge važnosti tih pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer je sve što je glede toga naveo tvrdnja „da su naprijed postavljena i obrazložena pravna pitanja dokazano relevantna za pravilan i zakonit ishod predmetnog parničnog postupka, a istovremeno i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjenu pa utoliko i da se povodom ovog prijedloga može očekivati odluka revizijskog suda o ovdje postavljenim i obrazloženim pravnim pitanjima“.
3.3. Kako prijedlog, dakle, ne sadrži sve što je propisano člankom 387. stavkom 3. ZPP, odlučeno je na temelju članka 392. stavka 6. ZPP kao u točki I. izreke.
4. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
