REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-178/2015-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska narodna banka, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, OIB:95970281739, protiv tuženika Stečajna masa iza Hrvatska gospodarska banka d.d. u stečaju, Zagreb, Tina Ujevića 13, OIB:08453172585, kojeg zastupa stečajni upravitelj Branka Malbašić, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3141/08-4 od 22. siječnja 2014., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta djelomična presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1077/02 od 24. svibnja 2007., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3141/08-4 od 22. siječnja 2014. u dijelu kojim je preinačena djelomična presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1077/02 od 24. svibnja 2007. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje djelomična presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1077/02 od 24. svibnja 2007. u dijelu u kojem je utvrđeno da postoji tražbina tužitelja u iznosu od 11.044.541,88 kuna s osnova kamata (naknade) na neizdavanje rezerve u stranoj valuti i s osnova kamata (naknade) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti – kao tražbinu prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova.

r i j e š i o  j e:

Djelomično se odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja izjavljena protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3141/08-4 od 22. siječnja 2014.

Obrazloženje

1. Djelomičnom presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 14.098.112,81 kuna s osnova kamata (naknade) na neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnova kamata (naknada) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti - kao tražbina prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je djelomična presuda suda prvog stupnja u dijelu izreke kojim je utvrđeno postojanje tražbine tužitelja u iznosu od 11.044.541,88 kuna s osnove kamata (naknade) na neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnove kamata (naknada) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti - kao tražbinu prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 11.044.451,88 kuna s osnove kamata (naknade) na neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnove kamata (naknada) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti - kao tražbinu prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova.

3. Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i ukinuta je djelomična presuda suda prvog stupnja u dijelu izreke kojim je utvrđeno postojanje tražbine tužitelja u iznosu od 3.053.570,93 kuna s osnove kamata (naknade) na neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnove kamata (naknada) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti - kao tražbinu prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova (toč. I.), te je odlučeno da će o troškovima pravnog lijeka odlučiti sud prvog stupnja u konačnoj odluci (toč. II.).

4. Protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, podredno se ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je utvrđenje postojanja tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 11.044.541,88 kuna s osnove kamata (naknade) na neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnova kamata (naknade) na neodržavanje obvezene rezerve u stranoj valuti, kao tražbine prvog isplatnog reda tražbine viših isplatnih redova za vrijeme upravljanja privremenog upravitelja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj St-128/08 od 4. prosinca 2001. upućen u parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 15.429.391,17 kuna,

- da tužitelj u prijavi navodi kako je tražbina nastala s osnove obračuna kamata na neodržavanje obvezne rezerve u stranoj valuti i obračuna kamata za neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti koju je tuženik bio dužan izdvajati i održavati u skladu s odredbama odluke o obveznoj rezervi banaka u štedionica u stranoj valuti,

- da je odlukom Savjeta Hrvatske narodne banke od 16. lipnja 1999. na temelju odredaba Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 161/98 - dalje: ZB) imenovana privremena upraviteljica u Hrvatskoj gospodarskoj banci d.d. Zagreb na razdoblje od šest mjeseci, te je ista odlukom savjeta Hrvatske narodne banke od 1. prosinca 1999. razriješena s dužnosti, te je imenovana nova privremena upraviteljica na daljnje razdoblje od šest mjeseci,

- da je tuženik bio pod privremenom upravom imenovanom od strane tužitelja od 18. lipnja 1999. do otvaranja stečajnog postupka 19. travnja 2000.,

- da se prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka potraživanje tužitelja sastoji od kamata (naknade) za vrijeme prije upravljanja privremenog upravitelja u visini od 3.053.570,93 kuna, zakonskih zateznih kamata na tu naknadu do 18. lipnja 1999. u iznosu od 75.257,68 kuna, kamate (naknade) za vrijeme upravljanja privremenog upravitelja 11.044.541,88 kuna i zakonske zatezne kamate na tu naknadu do otvaranja stečajnog postupka u iznosu od 1.245.933,08 kuna.

10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na naknade (kamate) na neodržavanje i za neizdvajanje obvezne pričuve u stranoj valuti obzirom tužitelj to svoje pravo crpi iz čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o Narodnoj banci Hrvatske („Narodne novine“, broj 35/95 i 161/98 - dalje: ZNBH) koji je bio na snazi u vrijeme obveze tuženika na ovo održavanje i izdvajanje obvezne rezerve. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da činjenica što je u razdoblju od 18. lipnja 1999. pa do otvaranja stečaja nad tuženikom bio od strane tužitelja postavljen privremeni upravitelj ne može anulirati ovu obvezu tuženika jer je ista propisana Zakonom o Narodnoj banci Hrvatske i izvire iz ovlasti tužitelja danoj ne samo Zakonom o narodnoj banci Hrvatske, nego i Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj donio Odluku o obveznoj rezervi banaka i štedionica u stranoj valuti („Narodne novine“, broj 88/98 i 7/99 - dalje: Odluka), te tužitelj temelji svoj zahtjev upravo na navedenoj Odluci donesenoj na temelju čl. 10. st.1., čl.11. st.1. i čl.12. st. 1., 4. i 5. Zakona o Narodnoj banci Hrvatske te točkama I, II, III, IV, VII, VIII i IX same Odluke.

11. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja je pozivom na odredbu čl. 373. t. 3. ZPP djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 11.044.541,88 kuna s osnove kamata (naknade) za neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnove kamata (naknada) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti - kao tražbinu prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova za vrijeme upravljanja privremenog upravitelja, zaključujući da je prilikom primjene odredaba ZNBH i odluke potrebno uzeti u obzir okolnost je li banka u mogućnosti uredno poslovati ili nije, odnosno utjecati na monetarnu stabilnost. Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da, uzimajući u obzir činjenicu da je od 18. lipnja 1999. do 19. travnja 2000. nad tuženikom bio postavljen privremeni upravitelj zbog tuženikove nesposobnosti za plaćanje, ne bi bila svrhovita primjena odredaba o obveznim rezervama bez obzira što takav slučaj nije izričito propisan kao iznimka.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.053.570,93 kuna, s osnove kamata (naknade) na neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnove kamata (naknada) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti - kao tražbinu prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova, za vrijeme prije postavljanja privremene uprave, sud drugog stupnja ukinuo je odluku suda prvog stupnja ocjenjujući da je za ocjenu osnovanosti navedenog dijela tužbenog zahtjeva potrebno utvrditi je li tuženik u tom razdoblju bio sposoban za plaćanje odnosno primjenjuju li se zakonske odredbe o obvezi izdvajanja i održavanja obveznoj rezervi u stranoj valuti u tom razdoblju.

12. Navedeno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

13. Sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZNBH banke koje nepravilno obračunavaju obveznu rezervu ili koje u propisanom roku ne izdvajaju obveznu rezervu dužne su na iznos manje obračunate i izdvojene obvezen rezerve platiti tužitelju naknadu u odnosu na naknadu za korištenje sredstava obvezne rezerve. Visinu stope po kojoj se obračunava i plaća navedena naknada propisuje tužitelj (st. 5.).

14. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. toč. 1. ZNBH radi utvrđivanja količine novca u optjecaju tužitelj utvrđuje visinu obvezne rezerve banka kod tužitelja.

15. Tužitelj utvrđuje visinu obvezne rezerve banaka propisivanjem određenog postotka (stope) od depozita i svih drugih sredstava (čl. 11. st. 1. ZNBH), s time da iznimno može utvrditi i visinu obvezne rezerve, propisivanjem određenog postotka (stope) od porasta kredita i drugih plasmana banaka, ovisno o vrsti i ročnosti kredita, odnosno plasmana (čl.11. st. 2. ZNBH).

16. Sukladno navedenim odredbama ZNBH, kao i odredbama čl. 82. do 89. ZB, koje se odnose na privremenog upravitelja, u navedenom postupanju po osnovu obveznih rezervi nisu izuzete banke u kojima je imenovan privremeni upravitelj.

17. Naime, odredbe ZNBH postupanje banaka, po osnovu obveznih rezervi, nalažu kao obvezno postupanje slijedom čega je i tuženik, u predmetnom razdoblju u kojem je imenovan privremeni upravitelj, obvezan poslovati u skladu sa zakonom propisanim uvjetima poslovanja i u skladu s propisima koje je na temelju zakona donio tužitelj. 18. Obzirom tuženik u razdoblju od 18. lipnja 1999. pa do otvaranja stečaja, kad je tuženiku bio od strane tužitelja postavljen privremeni upravitelj, nije održavao obveznu rezervu i izdvajao istu sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZNBH, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postavljanje privremene uprave od strane tužitelja ne može anulirati obvezu tuženika.

19. Drugačije shvaćanje nema uporište u Odluci tužitelja, niti u zakonskim odredbama, a kojima je utvrđivanje obvezne rezerve između ostalog instrument monetarne stabilnosti kojim se osigurava likvidnost bankarskog sustava.

20. Naime, sukladno odredbama čl. 1. i 2. ZNBH tužitelj je, kao centralna banka Republike Hrvatske, odgovoran za stabilnost valute i opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu te svojim djelovanjem podržava ciljeve ekonomske politike Republike Hrvatske, pri čemu ta podrška ne smije ugroziti stabilnost valute i opću likvidnost plaćanja u zemlji i inozemstvu, a u obavljanju svojih poslova je samostalan i odgovoran Saboru Republike Hrvatske.

21. Tužitelj samostalno utvrđuje zadatke monetarne i devizne politike, i mjere, u okviru svojih prava i dužnosti, za ostvarivanje utvrđenih zadataka monetarne i devizne politike (čl. 3. ZNBH).

22. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši zahtjev tužitelja na isplatu iznosu od 11.044.541,88 kuna s osnove kamata (naknade) za neizdvajanje obvezne rezerve u stranoj valuti i s osnove kamata (naknada) na neodržavanu obveznu rezervu u stranoj valuti - kao tražbinu prvog isplatnog reda tražbina viših isplatnih redova za vrijeme upravljanja privremenog upravitelja, valjalo je u navedenom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude. Identično shvaćanje zauzeto u odluci revizijskog suda br. Revt-320/12-2 od 5. srpnja 2017.

23. Revizijom tužitelj pobija i rješenje kojim je djelomično ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu izreke kojim je utvrđeno postojanje tražbine tužitelja u iznosu od 3.053.570,93 kuna i predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

24. Međutim, sukladno čl. 400. st. 1. ZPP, protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena obzirom je riječ o rješenju kojim se postupak pravomoćno ne završava.

25. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 400. st. 3. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug