REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-725/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., iz S., OIB ..., zastupane po punomoćniku Ž. V., odvjetniku u S., protiv tužene C. o. d.d., Z., F. S., OIB ..., zastupane po punomoćnici R. G., zaposlenici tužene, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-138/2023- 4 od 8. veljače 2023., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-201/22 od 17. studenoga 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 151.130.00 kn / 20.058,40 eur1 sa zakonskim zateznim kamatama od 18. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za više zatražene zatezne kamate na iznos glavnice od 151.130,00 kn za period od 1. siječnja 2014. do 17. studenog 2022., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužna je tužena u roku 15 dana isplatiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 61.512,50 kn / 8.164,11 eur sa zateznim kamatama koje teku od 18. studenog 2022. do isplate do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-201/22 od 17. studenog 2022. u točki I. i III. izreke te u točki II izreke u dijelu zatezne kamate na iznos od 10.166,56 eur1/76.600,00 kn za razdoblje do 16. veljače 2016.

2. Preinačuje se citirana presuda u točki II izreke u dijelu zateznih kamata na iznos od 6.782,13 eur/51.100,00 kn za razdoblje od 17. veljače 2016 do 17. studenog 2022., na iznos od 3.391,06 eur/25.550,00 kn za razdoblje od 17. veljače 2016. do 17. studenog 2022., na iznos od 3.391,06 eur/25.550,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 17. studenog 2022., na iznos od 3.391,06 eur/ 25.550,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 17. studenog 2022., na iznos od 3.391,06 eur/25.550,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 17. studenog 2022., te se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi zatezne kamate na iznos od

- 6.782,13 eur/51.100,00 kn za razdoblje od 17. veljače 2016. do 17. studenog 2022.,

- 3.391,06 eur/25.550,00 kn za razdoblje od 17. veljače 2016. do 17. studenog 2022.,

- 3.391,06 eur/25.550,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 17. studenog 2022.,

- 3.391,06 eur/25.550,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 17. studenog 2022.,

- 3.391,06 eur/25.550,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 17. studenog 2022.,u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, odnosno za razdoblje od 01. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 207,37 eur/1.562,50 kn dok se preostali zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 323,51 eur/2.437,50 kn, odbija kao neosnovan.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 2738/2023-2 od 23. siječnja 2024. dopušteno je tuženoj podnošenje revizije protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja:

"1. Podrazumijeva li briga oko djece i kućanski poslovi – pojačane napore tužiteljice koji su obuhvaćeni procjenom trajnog smanjenja životnih aktivnosti u veznom spisu, a ne potrebu za tuđom pomoći i njegom koja se ovdje dosuđuje?,

2. Teku li zatezne kamate na dosuđenu naknadu tuđe pomoći, u situaciji kada tužiteljica za ovaj vid pomoći nije imala stvarne izdatke i kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, od presuđenja, poglavito kada je visina određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke?".

3. Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju.

3.1. Tužiteljica se u odgovoru na reviziju tužene protivi toj reviziji.

4. Revizija tužene nije osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 151.130,00 kn/ 20.058,40 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Uz utvrđenja da je tužiteljica 3. studenoga 1991. doživjela prometnu nezgodu za koju je odgovoran osiguranik tužene, da tužiteljica u spornom razdoblju usred otežanog disanja i učestalih glavobolja (kao posljedica zadobivenih tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju) nije u mogućnosti obavljati kućanske poslove, odvoziti vlastitu maloljetnu djecu u vrtić i školu te učiti sa djecom, da joj je zbog toga bila potrebna pomoć druge osobe u opsegu od dva sata dnevno te da su stranki učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći i to prema cijenama u vrijeme pružanja pomoći, drugostupanjski sud u konačnici dosuđuje tužiteljici zahtijevani novčani iznos naknade štete i to sa zateznim kamatama od utuženja (za prethodno razdoblje) odnosno od završetka godine u kojoj je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć (za razdoblje nakon utuženja).

8. Suština spornog odnosa među strankama u revizijskom dijelu postupka ogleda se u sljedeća dva pitanja:

- da li tužiteljica ima pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) obzirom da joj je bila potrebna tuđa pomoć za obavljanje kućanskih poslova, odvoženje djece u školu i vrtić te učenje s djecom,

- da li tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete tekuće prije presuđenja obzirom da tužiteljica nije stvarno plaćala pomoć druge osobe (riječ je od nenovčanoj materijalnoj šteti).

9. U odnosu na prvo pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. za koje je tuženoj dopušteno podnošenje revizije mjerodavni izvor prava je odredba čl. 195. st. 2. ZOO/91 (koja je istovjetna odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05) a koja glasi:

"Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mu mogućnosti daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu .".

9.1. Navedenu zakonsku odredbu valja tumačiti na način da se potreba za tuđom pomoći prvenstveno odnosi na osobu oštećenika, a koja pomoć je potrebna da se otkloni posljedica smanjenja životnih aktivnosti i to radi zadovoljavanja općih životnih potreba samog oštećenika (prilikom kretanja, oblačenja, uzimanja hrane, održavanja osobne higijene i sl.). No, oštećenik ima pravo na naknadu za taj vid štete i u slučaju kada ne može više pružati pomoć i brinuti se o osobama o kojima je po zakonu obvezan brinuti se i pružati im pomoć. Ovo tim više što pravo na naknadu za taj vid štete ne pripada posredno oštećeniku.

9.2. Dakle, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužiteljici dosudili naknadu štete za tuđu pomoć koja je tužiteljici bila potrebna za obavljanje kućanskih poslova, odvoženje djece u školu i vrtić te u učenju sa djecom.

10. U odnosu na drugo pravno pitanje, odnosno na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. radi kojega je tuženoj dopušteno podnošenje revizije, mjerodavni izvori prava su:

- odredba čl. 186. ZOO/91, koja je istovjetna odredbi čl. 1086. ZOO/05, a koja odredba glasi:

"Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete."

- i odredba čl. 189. st. 2. ZOO/91, koja je istovjetna odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO/05, a koja odredba glasi:

"Visina naknade štete određuje se prema cijenama donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje što drugo."

10.1. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe za zaključiti je da u situaciji kada je sud odredio visinu naknade štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, oštećenik ima pravo na zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate. No, u situaciji kada sud nije odredio visinu naknade štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, već su stranke učinile nespornom visinu štete i to prema cijenama kada je šteta nastala (što je u konkretnom slučaju riječ – stranke su učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme kada je ta pomoć pružana), onda oštećenik ima pravo na zatezne kamate tekuće od trenutka nastanka te štete pa do isplate.

10.2. Stoga dakle, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na iznos dosuđene naknade štete za tuđu pomoć dosudio i zatezne kamate i za vrijeme prije presuđenja.

11. Obzirom na odredbu čl. 391. st. 3. ZPP činjenični i pravni revizijski navodi tužene, a koji se ne odnose na predmetna pravna pitanja (u čemu se revizija tužene znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) nisu uzeti u razmatranje.

12. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP predmetnu reviziju tužene odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.