REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-366/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT, iz [adresa], 195, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Smokrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJA d.d. Podružnica Rijeka, Riva 8, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-921/2023-2 od 14. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-229/2022-9 od 12. siječnja 2023., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Preinačava se odluka o trošku parničnog postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-921/2023-2 od 14. ožujka 2023. u dijelu pod stavkom II. izreke u kojem je rješenje o troškovima postupka sadržano pod stavkom II. izreke Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-229/2022-9 od 12. siječnja 2023., kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška, preinačeno i odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u iznosu 4.611,92 eur/34.748,50 kn sa zateznim kamatama, te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 398,63 eur/3.003,45 kn sa zateznom kamatom od 14. ožujka 2023. do isplate, te se u tom dijelu rješava:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje odluka o trošku parničnog postupka sadržana pod stavkom II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-229/2022-9 od 12. siječnja 2023., u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu 4.611,92 eur/34.748,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2023. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove revizije u iznosu 750,00 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sudske pristojbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete novčani iznos od 1.796,15 eura/ 13.533,07 kn (fiksni tečaj konverzije 1 euro= 7,53459 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2018. g. pa do isplate i to po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od u 4.611,92 eura/34.748,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl .29. st. 2. ZOO-a koje teku od 12. siječnja 2023. g. pa do isplate sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ADRIATIC OSIGURANJA d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-229/2022-9 od 12. siječnja 2023. godine, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 1.796,15 eur1/13.533,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada 2018. godine do isplate (dio stavka I. izreke).

II. Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda, u dijelu pod stavkom II. izreke, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška i u tome se dijelu sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 4.611,92 eur/34.748,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Nalaže se tužiteljici ĆT nadoknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJU d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 398,63 eur/3.003,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2023. godine do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ukida se navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.796,15 eura/13.533,07 kn za dan 30. listopada 2018. godine, bez vraćanja na ponovno suđenje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbenog postupka.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3182/2023-2 od 25. listopada 2023. tužiteljici dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„1. Treba li sud prilikom odlučivanja o uspjehu stranaka u sporu, kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, uzeti u obzir i kvalitativni uspjeh stranaka odnosno treba li uzeti u obzir i uspjeh u osnovu zahtjeva, a ne samo u visini istog?

2. Treba li se pravo na troškove vještačenja ili očevida, koja dokazna sredstva je bilo nužno provesti bez obzira na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, primjerice kod naknade štete, priznati samo tužitelju ako je tim vještačenjem ili očevidom dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je izjavila reviziju protiv dijela odluke o trošku sadržane pod stavkom II. izreke pobijane presude prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.

- dalje: ZPP) radi navedenih pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tužiteljice i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi sve troškove predmetnog parničnog postupka u cijelosti, uključujući troškove povodom prijedloga za dopuštenje revizije i troškove revizijskog postupka.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

6. Revizija je osnovana.

7. Sud prvog stupnja je polazeći od utvrđenja da nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 20.800,00 kn prije podnošenja tužbe s osnove pretrpljene štete iz predmetnog štetnog događaja, da je sud, s obzirom da je tuženik osporavao osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva kao i visinu (jer je smatrao da je tužiteljica isplatom iznosa od 20.800,00 kn 4. veljače 2019. namirena na ime povrede prava osobnosti), na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva izveo dokaz medicinskim vještačenjem te je utvrdio da je tražbina tužiteljice osnovana sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), da je 9. ožujka 2022. prvostupanjski sud donio presudu u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem Pn-104/2019 kojim je usvojio tužbeni zahtjev u iznosu od 86.212,93 kn, a odbio za iznos od 149.254,00 kn, da je povodom žalbi stranaka Županijski sud u Zagrebu svojom presudom poslovni broj Gž-1466/2022 djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj Pn- 104/2019 za iznos od 13.533,07 kn (što se odnosi na troškove liječenja) kao i odluku o troškovima, a u preostalom dijelu je potvrdio tu prvostupanjsku presudu, da su svi predmetni troškovi liječenja u visini 13.533,07 kn uzrokovani predmetnim štetnim događajem, te su od strane tužiteljice i podmireni. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da tužiteljici pripada pravo i na naknadu imovinske štete nastale joj zbog troškova liječenja u iznosu 13.533,07 kn, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev i po toj osnovi.

7.1. Nadalje, sud prvog stupnja je odlučujući o trošku parničnog postupka pošao od toga da je tužiteljici konačno imajući u vidu čitav postupak dosuđen iznos od 86.212,93 kn, a da je odbijen njen tužbeni zahtjev za iznos od 149.254,00 kn, te je uzimajući u obzir dosuđeni iznos tužiteljici te iznos koji joj je isplaćen prije tužbe (20.800,00 kn) zaključio da je tužiteljica uspjela u sporu u razmjeru od 45%, a tuženik od 55%. Zbog toga je tužiteljici priznao razmjeran dio parničnog troška u ukupnom iznosu 2.438,58 eura/18.373,50 kn odmjeren prema uspjehu u sporu od 45% ( čl. 154. st. 2. ZPP), kao i trošak vještačenja u punom iznosu 2.173,34 eura/16.375,00 kn, te joj je ukupno dosudio trošak parničnog postupka u iznosu 4.611,92 eura/34.748,50 kn, a u preostalom dijelu je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

8. Odlučujući o naknadi troškova postupka, sud drugog stupnja preinačava prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o trošku na način da odbija zahtjev tužiteljice za trošak parničnog postupka, te nalaže tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 398,63 eur/3.003,45 kn, ocjenjujući da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 45%, a tuženik u omjeru od 55%, pa da stoga sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP tuženiku pripada pravo na nadoknadu parničnog troška u omjeru od 10%. Stoga je drugostupanjski sud priznao tuženiku razmjeran dio troškova zastupanja, zatim trošak medicinskog vještačenja, kao i troškove sudske pristojbe na žalbu u sveukupnom iznosu 30.034,50 kn, te je sukladno priznatom omjeru od 10% dosudio tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 398,63 eura/3.003,45 kn.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom postupku je sporno, treba li sud prilikom odlučivanja o troškovima postupku kod djelomičnog uspjeha tužitelja u sporu kada tuženik ospori i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, omjer uspjeha u parnici računati samo prema omjeru uspjeha u pogledu visine zahtjeva ili treba omjer uspjeha računati i prema uspjehu dokazivanja u pogledu i osnova i visine zahtjeva. Sporno je također pripada li, primjerice kod potraživanja naknade štete, trošak na ime provedenog vještačenja samo tužitelju, ako je tim vještačenjem dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Za odgovor na postavljena pitanja mjerodavne su odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP.

12. Naime, prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

13. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano je među ostalim, da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

14. Prije svega treba reći da je ovaj sud glede drugo postavljenog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u više svojih odluka, pa tako primjerice i u odluci poslovni broj Rev 1265/2022-2 od 21. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„13. ... u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u svojim odlukama poslovni broj Rev 660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev 291/2015-2 od 2. listopada 2018....“.

15. Nadalje, ovaj sud je također u odluci poslovni broj Rev 1709/11-2 od 27. siječnja 2015. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem, kad su stranke djelomično uspjele u sporu svakoj stranci sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP pripada pravo na prouzrokovane im troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka razmjerno njihovom uspjehu u sporu, osim za izvršena vještačenja, troškove kojih su prethodno snosili tužitelj i tuženik, a koje tužitelju i tuženiku treba priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

16. Stoga odgovor na drugo dopušteno pravno pitanje glasi:

„U situaciji kada je, primjerice kod naknade štete, bilo nužno provesti dokazno sredstvo vještačenjem bez obzira na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, takve troškove vještačenja je potrebno priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i tužitelju i tuženiku ako su te troškove prethodno snosili.“.

17. Ovdje također treba reći da je ovaj sud i glede prvo postavljenog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u više svojih odluka, pa tako primjerice i u odluci poslovni broj Rev 727/2022-2 od 19. listopada 2022., zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„...kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba pravilno uzimati kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu potrebno je prilikom određivanja troškova postupka ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno uspjeh stranaka i to kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva...“.

18. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje ovog suda, odgovor na prvo pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija glasi:

Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

Dakle kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeh u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y:2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika.(Z1-Z2).

19. Osim toga treba reći, da s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je, zbog toga što je tuženik osporavao osnovanost, kao i visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljica (u smislu odredbe čl. 219. ZPP) trebala dokazati osnovanost i visinu svog tužbenog zahtjeva, zbog čega je na prijedlog tužiteljice provedeno medicinsko vještačenje na temelju kojeg je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da tužiteljici, pored isplaćenog iznosa u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete, pripada i daljnji iznos na ime neimovinske kao i imovinske štete (kako je to odlučeno presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 1466/2022 u dijelu kojim je potvrđena ranija prvostupanjska presuda), kao i naknada imovinske štete s osnove troškova liječenja koji je tužiteljici dosuđen u predmetnom postupku.

20. Stoga, kako je tužiteljica u postupku dokazala osnovu i visinu štete, to joj je trebalo troškove postupka priznati primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, prema kojoj se između ostalog, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa (ne samo o visini prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već) i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. Slijedom izloženog, prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na parcijalan uspjeh stranaka u sporu, prilikom određivanja troškova postupka bilo je potrebno u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ocijeniti uspjeh stranaka i s obzirom na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, kao i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

21.1. Međutim, drugostupanjski sud nije na navedeni način ocijenio omjer uspjeha stranaka u sporu, već je omjer uspjeha u parnici ocijenio samo s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, ali ne i s obzirom na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, čime je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP.

22. Stoga, kako je tužiteljica u postupku dokazala osnovu i visinu štete, te s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako omjer uspjeha u odnosu na visinu zahtjeva, tako i omjer uspjeha u odnosu na osnovu zahtjeva, tužiteljica je u parnici uspjela u omjeru od 72,50% (osnova 100% i visina 45%), a tuženik u omjeru od 27,5% (osnova 0% i visina 55%), pa je tužiteljici valjalo dosuditi opravdane parnične troškove u omjeru od 45%.

23. Pri tom valja reći da je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici priznao troškove postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa) za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife, te podnesaka od 9. travnja 2019. i 14. srpnja 2020. prema Tbr. 8/1 Tarife u visini od po 250 bodova, zastupanja na ročištima 1. listopada 2019. i 17. siječnja 2022. u visini od po 250 bodova (prema Tbr. 9/1 Tarife, na ročištu od 5. prosinca 2022. u visini od 100 bodova, na ročištima 10. travnja 2019., 17. svibnja 2019., 13. rujna 2021. u visini od po 125 , te na ročištu 17. listopada 2022. u visini od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi, što s PDV-om iznosi ukupno 4.695,07 eura/35.375,00 kn, a što uz trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu 724,00 eur/5.455,00 kn, čini ukupan trošak tužiteljice u iznosu 5.419,07 eur/40.830,00 kn. Stoga, s obzirom da je tužiteljica uspjeha u sporu u omjeru od 45%, tužiteljici pripada trošak u skladu s tim omjerom u iznosu 2.438,58 eur/18.373,50 kn, čemu valja pridodati trošak predujma za medicinsko vještačenje u punom iznosu 2.173,34/16.375,00, što ukupno iznosi 4.611,92 eura/34.748,50 kn troška parničnog postupka tužiteljice.

24. Slijedom izloženoga, a s obzirom da je pobijanim rješenjem drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kako to osnovano navodi tužiteljica, te s obzirom da je primjena odredbi ZPP u svezi donošenja odluke o troškovima parničnog postupka primjena materijalnog prava, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo preinačiti odluku o trošku parničnog postupka sadržanu pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude, te odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

25. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

26. Tužiteljici je za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije koji troškovi su bili potrebni, a sukladno Tbr. 10/6 u vezi Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife dosuđen trošak revizijskog postupka u ukupnom iznosu 750,00 eura (stavak II. izreke), a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sudske pristojbe jer u spisu ne prileži dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi (stavak III. izreke).

27. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina