Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-14/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženih A. V. i J. V., zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) i optuženog J. V. podnijetim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Kmp-38/2019-19 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2024. u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Sunčice Kocijan-Putarek,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog J. V., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na tog optuženika za kazneno djelo iz čl. 119 st. 1. KZ/11 opisano pod toč. II izreke te presude te se u tom dijelu predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed gornje odluke, žalba ODO-a zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na optuženog J. V. postala je bespredmetna.

p r e s u d i o  j e

III. U ostalom dijelu žalba ODO-a odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) optuženi A. V. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 119. st. 1 Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, premda donosi oslobađajuću presudu, ne navodi i brojeve "Narodnih novina" 101/17, 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22, u kojima su objavljene izmijene i dopune tog zakona koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke) na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 odlučeno da troškovi kaznenog postupka u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

1.1. Istom presudom je optuženi J. V. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. KZ/11 činjenično i pravno pobliže opisanog u točki II. izreke te presude te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ako u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno je da će se u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku J. V. vrijeme provedeno u pritvoru od 21. do 22. prosinca 2016. uračunati u prethodno izrečenu kaznu zatvora.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-22 optuženi J. V. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 753,20 eura.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude i odluke o kaznenopravnoj sankciji u odnosu na optuženog J. V., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Optuženi J. V. po branitelju V. G., odvjetniku u S. pravovremeno podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ukoliko drugostupanjski sud ne postupi na predloženi način da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kaznena sankcija.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-427/2024-3 od 6. lipnja 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba optuženog J. V. je osnovana, dok je žalba ODO-a u dijelu koji se odnosi na oslobađajući dio pobijane presude neosnovana, a u dijelu zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na optuženog J. V. bespredmetna.

6. U odnosu na žalbu ODO-a na oslobađajući dio pobijane presude:

6.1. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da udarci koje je optuženi A. V. prethodno zadao oštećeniku nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama žrtve koje se navode u optužnici.

Naime, po mišljenju državnog odvjetnika, činjenica da su obojica optuženika fizički napala žrtvu i zadavali mu udarce upućuje da su optuženici A. V. i J. V. postupali kao supočinitelji, odnosno da su obojica bili svjesni i htjeli oštećeniku zadati tešku tjelesnu ozljedu, pa nije odlučno tko je od optuženika žrtvi zadao udarac kojim su mu nanesene inkriminirane osobito teške tjelesne ozljede, a na što upućuje sredstvo zadavanja ozljeda i udarci po glavi kao vitalnom dijelu tijela.

Slijedom navedenog, žalitelj drži da su optuženici imali zajedničku namjeru ozlijediti oštećenika, pri čemu su prema svojoj svijesti i životnom iskustvu svakako morali imati predodžbu o posljedicama svog ponašanja, tako da su predmetno kazneno djelo počinili kao supočitnitelji, a u kakvoj situaciji se nastupjela posljedica (u ovom slučaju osobito teška tjelesna ozljeda) ima uračunati ne samo počinitelju, već i svakom drugom s obzirom na bitan doprinos svakog supočinitelja u izvršenju kaznenog djela.

6.2. Sasvim suprotno žalitelju, polazeći od rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud s pravom smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženi A. V. počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.

6.3. Prije svega, na ovom mjestu valja ukazati na odredbu iz čl. 36. st. 2. KZ/11 prema kojoj supočiniteljstvo postoji kada više osoba na temelju zajedničke odluke počini kazneno djelo, tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese njegovom počinjenju.

6.4. Sadržaj citirane odredbe jasno upućuje da se o supočiniteljstvu može govoriti samo uz uvjet da je više osoba od kojih je svaka od njih sudjelovala u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonijela počinjenju kaznenog djela postupalo na temelju zajedničke odluke (koja može biti izričita ili prešutna) o njegovom počinjenju.

6.5. Iz rezultata dokaznog postupka doduše proizlazi da su se kritične zgode obojica optuženika fizički sukobila sa žrtvom zadajući mu pritom udarce, međutim, utvrđeni vremenski i prostorni tijek odvijanja tih sukoba, kao i način sudjelovanja optuženika u pojedinim fazama inkriminiranog zbivanja, po ocjeni ovog žalbenog suda nipošto ne upućuje na izvjestan zaključak da su optuženici pritom postupali na temelju zajedničke odluke.

6.6. Tako iz rezultata dokaznog postupka (koje žalitelj ne osporava u žalbi) proizlazi da je do fizičkog sukoba između optuženog A. V. i žrtve najprije došlo u unutrašnjosti kluba B., a u kojem sukobu optuženi J. V. ni na koji način nije sudjelovao, u svezi čega valja dodatno primijetiti da iz obrane optuženog A. V., koju u tom dijelu podupire i svjedokinja M. S. proizlazi da je taj sukob inicirala i započela žrtva.

Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da je iz snimki video nadzora s obližnjeg kluba T. vidljivo da se optuženi A. V. spušta stepenicama koje vode do kluba B. a. W., te da oštećenik kreće za njim, a što potvrđuje obranu tog optuženika kako se pokušao udaljiti od kluba B. ali ga je oštećenik pratio te je ispred kluba B. a. W. između njih ponovno došlo do fizičkog sukoba tijekom kojeg su obojica pali na tlo, da bi tek tada na mjesto događaja došao optuženik J. V. koji je oštećenika udario u predjelu glave uslijed kojeg udarca je ovaj pao na tlo.

Takav tijek odvijanja sukoba između optuženog A. V. i žrtve, kao i trenutak kada se u fizički sukob između njih dvojice uključuje optuženi J. V. u svojem iskazu suglasno potvrđuju i svjedokinja M. S..

6.7. Iz takvih činjeničnih utvrđenja, koje državni odvjetnik u žalbi ne osporava, prije svega proizlazi da optuženi J. V. ni na koji način nije sudjelovao u fizičkom sukobu koji se između optuženog A. V. i žrtve odvijao u unutrašnjosti kluba B., kao niti na početku fizičkog sukoba koji se nakon toga između optuženog A. V. i žrtve odigrao ispred kluba B. a. W..

Nadalje, iz opisanih rezultata dokaznog postupka proizlazi da optuženi A. V. nakon zbivanja u klubu B. nije želio daljnji fizički sukob sa žrtvom, a na što ukazuju ranije navedeni dokazi koji govore o tome da se isti nakon izlaska počeo udaljavati od tog kluba, međutim, oštećenik je krenuo za njim da bi ga ispred kluba B. a. W. ponovno napao te je između njih došlo do novog fizičkog sukoba tijekom kojeg su obojica pali na tlo.

Tek tada na mjesto događaja dolazi optuženi J. V. koji oštećeniku zadaje udarac u predjelu glave uslijed kojeg je ovaj pao na tlo.

6.8. Polazeći od navedenog, ovom žalbenom sudu doista nije jasno na temelju čega državni odvjetnik zaključuje da je optuženi A. V., koji se nakon prvotnog fizičkog sukoba u klubu B. koji je inicirala i započela upravo žrtva, a u kojem optuženi J. V. ni na koji način nije sudjelovao, pokušao udaljiti od tog kluba i na taj način izbjeći daljnji sukob s oštećenikom, međutim, ovaj je krenuo za njim te ga je ispred kluba B. a. W. ponovno fizički napao povodom čega je između njih došlo do novog sukoba tijekom kojeg su obojica pali na tlo, kada na mjesto događaja dolazi optuženi J. V. koji oštećeniku zadaje udarac u predjelu glave uslijed kojeg je ovaj pao na tlo, postupao na temelju zajedničke odluke s potonjim optuženikom (bilo izričite bio prešutne) da žrtvi nanesu tešku tjelesnu ozljedu, naročito kada se dodatno ima u vidu da iz rezultata provedenog sudsko-medicinskog vještačenja proizlazi da udarci koje je optuženi A. V. tijekom opisanih fizičkih sukoba nanio žrtvi, ni na koji način nisu u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom inkriminiranih osobito teških tjelesnih ozljeda koje je žrtva zadobila kritične zgode.

6.9. Sasvim suprotno državnom odvjetniku, opisani rezultati dokaznog postupka nipošto ne upućuju na izvjestan i pouzdan zaključak da bi optuženi A. V. kritične zgode postupao na temelju zajedničke odluke sa optuženim J. V. da žrtvi nanesu tešku tjelesnu ozljedu, a slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio, u ovom slučaju nije dokazano, da bi optuženi A. V. počinio kazneno djelo za koje se teretio u ovom postupku.

6.10. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude nije osnovana.

U odnosu na žalbu optuženog J. V.:

7. S druge strane, optuženi J. V. je u pravu kada u žalbi smatra da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud glede kaznenog djela za koje pobijanom presudom proglašen krivim, za sada, ukazuje kao pogrešno.

7.1. Prije svega, žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da se činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda glede mehanizma nastanka inkriminiranih osobito teških tjelesnih ozljeda koje je žrtva zadobila inkriminirane zgode, za sada, ukazuju kao pogrešna.

7.2. Tako optuženi J. V. s pravom upire da je sudsko-medicinski vještak u svom prvotnom nalazu iznio mišljenje da su inkriminirane ozljede nastale uslijed više udaraca šakom, s time da se moralo raditi o udarcima jakog intenziteta, dok je u iskazu na raspravi dopustio da je predmetne osobito teške tjelesne ozljede mogla nastati i uslijed jednog udarca te pada oštećenika na neravnu površinu, međutim, prilikom ispitivanja vještaka na raspravi nije na pouzdan način razjašnjeno je li su inkriminirane ozljede izravno nastale kao posljedica udarca koji je žalitelj kritične zgode zadao žrtvi u predjelu glave, ili pak je njezinom nastanku, ako da u kojoj mjeri, pridonio i pad žrtve na neravnu površinu.

Naime, sudsko-medicinski vještak je u svom iskazu na raspravi od 4. srpnja 2018. (list 176 -177) između ostalog naveo kako je iz medicinske znanosti poznato da alkohol (naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je žrtva kritične zgoda bila pod utjecajem alkohola) dovodi do opuštajućeg djelovanja na mišiće vrata zbog čega prilikom pada nastaju u pravilu teže ozljede razloga što mišići ruku i nogu ne sudjeluju u pada, s time da na težinu ozljeda utječe i opuštenost mišića uzrokovana djelovanjem alkohola.

Polazeći od toga, a imajući u vidu dokaze i podatke u spisu, vještak je mišljenja da su inkriminirane ozljede vjerojatnije nastala jednim jakim udarcem u predjelu glave a zatim forsiranim padom na neravnu površinu.

Doduše, sudsko-medicinski vještak je u svom iskazu u ponovljenom postupku (na raspravi održanoj 1. prosinca 2022.) naveo da je mogućnost nastanka predmetnih osobito teških ozljeda padom žrtve na neravnu površinu dozvolio samo kao sudsko- medicinsku mogućnost budući da očevidom niti iskazima svjedoka nije utvrđeno da bi žrtva pala na takvu površinu.

Međutim, vještak se pritom nije očitovao o mogućnosti nastanka inkriminiranih ozljeda uslijed žrtvinog pada i udaraca glavom na konkretnu površinu na kojoj se odigrao inkriminirani događaj, a što se ukazuje kao bitan propust, budući da iz zapisnika o očevidu i izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, konkretno mjesta gdje su pronađeni žrtvini tragovi krvi, proizlazi da je do pada došlo na betonskoj površini (konkretno riječ je o betonskom platou na donjoj etaži komplekasa B.).

S time u svezi valja primijetiti da je pouzdano utvrđenje mehanizma nastanka inkriminiranih ozljeda krucijalno i za pravilno utvrđenje subjektivnog obilježja predmetnog kaznenog djela.

7.3. Nadalje, žalitelj je u pravu kada u žalbi upire da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pažnje i kritičnosti te u povezanosti s drugim izvedenim dokazima analizirao i ocijenio vjerodostojnost njegove obranu u dijelu gdje opisuje okolnosti koje, po njegovom mišljenju, upućuju da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani.

Doista, prvostupanjski sud u pobijanoj presudu daje samo ocjenu vjerodostojni obrane žalitelja u dijelu gdje priznaje da je kritične zgode oštećenika udario rukom u predjelu lica uslijed čega je ovaj pao na tlo i više se nije dizao, međutim, ne analizira niti daje ocjenu vjerodostojnosti njegove obrane u kojoj je navodio da je po dolasku na mjesto događaja ispred kluba B. a. W. uočio da se optuženi V. i oštećenik tuku, da bi oštećenik u jednom trenutku krenuo prema njemu a što je bio povod da istom zada opisani udarac u područje lica, čime očito sugerira postupanje u situaciji nužne obrane.

7.4. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženog J. V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24), u odnosu na tog optuženika valjalo ukinuti pobijanu presudu te u tom dijelu predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uslijed kakve odluke je žalba ODO-a zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na optuženog J. V. postala bespredmetna, a kako je to i odlučeno pod toč. I i II ovog rješenja.

7.5. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, pri čemu će sudsko medicinskog vještaka posebice ispitati u odnosu na mogućnosti nastanka predmetne osobito teške tjelesne uslijed žrtvinog pada i udaraca glavom na konkretnu površinu na kojoj se odigrao inkriminirani događaj, a po potrebi i druge dokaze (djelomičnu rekonstrukciju na mjestu događaja), te potom u tom dijelu donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-24.

Pritom se sudu prvog stupnja dodatno skreće pažnja da je optuženog A. V. u ponovljenom postupku potrebno ispitati u svojstvu svjedoka, te da je u novoj presudi nužno izložiti ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženog J. V. u dijelu gdje opisuje okolnosti, posebice glede postupanja same žrtve koje su neposredno prethodile njegovoj odluci da je žrtvi zadao inkriminirani udarac.

7.6. Na ovom mjestu, a imajući u vidu da prvostupanjski sud u ovom ponovljenom postupku nije u svemu postupio sukladno upozorenjima iz ranije ukidne odluke, valja sudu prvog stupnja skrenuti pažnju na odredbu iz čl. 489. st. 3. ZKP/08-24 u kojoj je propisano da je prvostupanjski sud dužan izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci.

8. Budući da žalba ODO u ostalom dijelu nije osnovana, a kako ovaj žalbeni sud nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-24 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-24 žalbu ODO-a u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, te u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je to i odlučeno ovom presudom.

U Varaždinu 22. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko, v.r.