REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-558/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BT, vlasnika zanatskog obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Sučeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženice JT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2-tuženika DT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marku Samaržiji, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Marko Samaržija Iva Hrkać Samaržija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu 1-tuženice JT za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 183/2023-5 od 28. lipnja 2023. kojima su djelomično potvrđeni, djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1452/2020-195 od 7. listopada 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog 1-tuženice JT za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja pod 1), 2) i 4) se odbacuje.
II. Prijedlog 1-tuženice JT za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja pod 3), 5) i 6) se odbija.
Obrazloženje
1. 1-tuženica JT je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-183/2023-5 od 28. lipnja 2023. kojima su djelomično potvrđeni, djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1452/2020-195 od 7. listopada 2022.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja pod 3), 5) i 6) u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, kao razlog važnosti postavljenim pitanjima:
''3) Je li zaključak suda iz obrazloženju presude, da je neki ugovor ništetan, a bez da je utvrđenje ništetnosti tog ugovora traženo u tom (ili bilo kojem drugom) postupku, te se izreka te (ili bilo koje druge) presude ne odnosi na utvrđenje ništetnosti tog ugovora, dovoljan za primjenu pravnog shvaćanja iz točke 1. prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020- 2 od 30.01.2020. na način da zastarni rok počinje teći od te presude, ili je potrebno da činjenica ništetnosti tog ugovora bude utvrđena izrekom pravomoćne presude u tom ili nekom drugom postupku kao što je postupak povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?
5) Može li činjenično utvrđenje iz obrazloženja presude, kojim sud neki ugovor proglašava ništetnim, a kojom presudom se ne traži utvrđenje ništetnosti tog ugovora, niti izreka presude glasi na utvrđenje ništetnosti, prekinuti zastaru restitucijskog zahtjeva povodom tog ugovora?
6) Je li novčana tražbina tužitelja zastarjela u preinačenom (povišenom) dijelu tužbenog zahtjeva kada tužitelj prvotno tužbom traži jedan (manji) novčani iznos temeljem ugovora za koji sud tijekom postupka zaključi da je ništetan, pa naknadno, nakon isteka općeg zastarnog roka, umjesto isplate tog iznosa temeljem ugovora, postavi drugi (viši) novčani zahtjev kao restitucijski zahtjev, a da pri tome nije tražio i utvrđenje ništetnosti tog ugovora, niti je ugovor utvrđen ništetnim nekom drugom pravomoćnom presudom?''.
1-tuženica JT poziva se na pravno shvaćanje iz točke 1. prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., na temelju kojeg pravnog shvaćanja je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku.
3.1. Prvostupanjski sud je u predmetnoj pravnoj stvari ocijenio, s obzirom na činjenicu da je novi tužbeni zahtjev postavljen predajom podneska od 17. veljače 2021., a da je tužiteljeva tražbina prema I-tuženici s osnove naknade primljenog na temelju ništavog ugovora dospjela po završetku obavljenih radova, a to je 2002. ili 2003., ali svakako podnošenjem tužbe 24. ožujka 2003., da je zbog proteka općeg zastarnog roka iz odredbe čl. 371. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91), tužiteljeva tražbina zastarjela za preinačeni iznos od 1.428.034,34 kn, a preko onog traženog preciziranim zahtjevom od 22. studenog 2016. u iznosu od 475.004,53 kn. 3.2. Drugostupanjski sud, pozivajući se na pravno shvaćanje iz točke 1. prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., smatra da potraživanje tužitelja nije u zastari, jer da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) odnosno čl. 104. st. 1. ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja (a time niti njena prekida), pa da je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan. 3.3. Podnositeljica smatra da se navedeno pravno shvaćanje ne može primijeniti u ovom konkretnom slučaju jer da tužitelj tijekom cijelog trajanja parničnog postupka (tužba podnijeta 24. ožujka 2003.) nije tražio deklaratornim zahtjevom utvrđenje ništetnim ugovora o građenju niti je ništetnost tog ugovora utvrđena nekom drugom pravomoćnom sudskom presudom.
3.4. Međutim, iz navedenog pravnog shvaćanja s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora"
proizlazi da ništetnost ugovora može biti ustanovljena i na drugi način, dakle ne mora nužno biti utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom. Stoga odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa postavljena pitanja u tom smislu uz navedeni razlog važnosti nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. U odnosu na postavljena pitanja pod 1), 2) i 4) 1-tuženica nije jasno naznačila razloge važnosti tih pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.
5. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci po točkom I, dok je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci po točkom II.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
