REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-774/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. B., iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. C. T., odvjetnici iz L., protiv tuženika U. L. C.,d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M., K., & P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P-828/2021-8 od 12. veljače 2024., 22. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P-828/2021-8 od 12. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja isti se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se nakon pravomoćnosti navedenog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Puli-Pola, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak ili da se ono preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz obvezu tužitelja naknaditi mu troškove ovog žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

5.1 Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. u vezi odredbe čl. 381. ZPP jer tuženiku nije zbog nezakonitog postupanja suda, a osobito propuštanjem dostave onemogućeno da raspravlja pred sudom, budući je upravo povodom njegova prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 20. st. 1. u vezi odredbe čl. 70. st. 1. i 3. ZPP raspravljao i pravilno odlučio o takvom njegovom prigovoru.

5.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

5.3. Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i činjenično stanje, ono pravno relevantno za odluku o navedenom prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda prvog stupnja i posljedično tome pravilno je odlučio o takvom njegovom prigovoru.

6.1. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku u kojem tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnim i posljedično tome bez učinka Ugovor o operativnom leasingu broj: 26039/08 od 29.09.2008., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika leasinga i tuženika, kao davatelja navedenog leasinga i posljedično tome isplatu preplaćenog iznosa po pravilima o stjecanju bez osnove, a koji iznos će se utvrditi financijskim vještačenjem ( čl. 186b. ZPP), sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je odredba čl. 17.11. Općih uvjeta Ugovora o operativnom leasingu verzija 02-2008 od 29.09.2008., kojom je između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženika (suda u Zagrebu), kao odredba unaprijed formuliranog ugovora o kojoj nije posebno pregovaralo i na sadržaj kojeg tužitelj nije mogao utjecati, nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača obzirom na ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu, obzirom da je mjesto prebivališta tužitelja u L. znatno udaljeno od sjedišta tuženika i sjedišta suda ugovorene mjesne nadležnosti u Zagrebu, pa bi posljedično tome to za tužitelja izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja u ostvarivanju njegovih povrijeđenih prava. Pri čemu se sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno poziva i na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. te odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj: 96/03 - dalje: ZZP/2003) odnosno odredbe čl. 49.st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 - dalje: ZZP/14). Posljedično tome, a obzirom da u ovom postupku nije sporno da tuženik, kao pravna osoba u P., dakle na području stvarne nadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola, ima i svoju poslovnu jedinicu ( Podružnica 05 P.) i da je ovaj spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice ( sporni ugovor sklopljen je upravo sa tom poslovnom jedinicom), sud prvog stupnja nadalje zaključuje da je pored suda općemjesne nadležnosti za tuženika, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (čl. 59. u vezi s čl. 46.st. 1. i čl. 48.st. 1. ZPP), pa se sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 20. i 21. ZPP oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se predmet po pravomoćnosti dostaviti Općinskom sudu u Puli-Pola, kao mjesno i stvarno nadležnom sudu.

6.2. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), između ostalih, implementirana i smjernica broj: 99/2013 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.

6.3. Na temelju odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, koja je u biti identična zakonskoj odredbi iz čl. 41. st. 1. i 2. ZZP/14 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

6.4. Temeljem odredbe čl. 83. ZZP/03 odnosno čl. 51. ZZP/14 propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

7. U konkretnom slučaju navedeni Ugovor o operativnom leasingu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem navedene zakonske presumcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takva odredba za tužitelja, kao potrošača nepoštena, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

7.1. Osim toga, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od troškova tužitelja, koji na takvu ugovornu odredbu nije mogao utjecati i obzirom na takvu ugovornu odredbu i njegovu udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP, a kako to pravilno smatra i sud prvog stupnja, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7.2. Osim toga, na takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda valja ukazati i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pod poslovnim brojem: Su IV – 308/2020, od 5. studenog 2020., a u kojem je izraženo pravno shvaćanje da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti, a što je prvostupanjski sud i cijenio prilikom odlučivanja o ovom prigovoru tuženika cijeneći utvrđenu udaljenost o mjesta prebivališta tužitelja do sjedišta tuženika, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

7.3. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u kojima ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova valja istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije „vezan“ za takva pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, a u odnosnu na konkretno pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju valja istaknuti da je ono u ovom dijelu i na odgovarajući način podudarno sa pravnim shvaćanjima ovog županijskog suda izraženim u drugim sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan (pa tako npr. i u rješenjima ovog suda poslovni broj: Gž-1098/2019, Gž-1134/2019, Gž-284/2020, Gž- 1400/2021, Gž-304/2022 i sl.), a i sa navedenim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

8. Na temelju odredbe čl. 46. st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu za suđenje je osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.

8.1. Temeljem odredbe čl. 59. ZPP propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

9. Polazeći od prije navedenih razloga i pravilnog zaključka suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP, o mjesnoj nadležnosti suda prvog stupnja valjalo je odlučiti temeljem navedenih odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 59. ZPP, kako je to pravilno učinio i sud prvog stupnja, pa kako u ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja, nije sporno da tuženik, kao pravna osoba u P., dakle na području stvarne nadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola, ima i svoju poslovnu jedinicu (Podružnica 05 P.) i da je ovaj spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice ( sporni ugovor sklopljen je upravo sa tom poslovnom jedinicom), sud prvog stupnja se je uz pravilnu primjenu navedenih zakonskih odredbi na temelju odredbe čl. 20. i čl. 21. ZPP oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se predmet po pravomoćnosti dostaviti Općinskom sudu u Puli-Pola, kao mjesno i stvarno nadležnom sudu, radi čega je žalbu žalitelja valjalo u cijelosti ocijeniti neosnovanom.

10. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

11. Tijekom žalbenog postupka tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njegova odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njegov zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja jer ovaj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st.1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 22. svibanj 2024.

S u d a c:

Bruno Franković