REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-402/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Opatija, M. Tita 3, OIB: 99455464348, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. u Rijeci, protiv tuženika Prag d.o.o. Rijeka, Franje Račkog 40, OIB: 92192094115, kojeg zastupaju punomoćnici Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4486/22-3 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-531/18- 87 od 26. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4486/22-3 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-531/18- 87 od 26. kolovoza 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, predlažući odbaciti prijedlog kao nedopušten.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, sudovi su odluku o (ne) osnovanosti tužbenog zahtjeva donijeli na temelju utvrđenja da je tuženik glavni i izvedbeni projekt izradio sukladno idejnom projektu kojeg je izradilo drugo društvo i time je projektnu dokumentaciju izradio sukladno preuzetoj ugovornoj obvezi odnosno projektu koji mu je zadao tužitelj. U postupku nije razmatrano odnosno utvrđeno da je tuženik znao za nedostatke u glavnom i izvedbenom projektu, a nije upozorio tužitelja kao naručitelja, slijedom čega postavljena pitanja tužitelja ne proizlaze iz razloga na kojima su utemeljene nižestupanjske odluke. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
4. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
