REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-52/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. Č., OIB ..., iz P., 2. A. H., OIB ... (zakonske nasljednice pok. J. H., OIB ...), iz R., 3. M. J., OIB ..., iz L., 4. K. M., OIB ..., iz P., 5. E. T., OIB ..., iz P., 6. E. V., OIB ..., iz P., 7. M. V., OIB ..., iz P., 8. D. D., OIB ..., iz L., koje zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika O. g. d.o.o., OIB ..., iz S. (pravnog sljednika ranijeg tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P.) kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3686/2014-4 od 15. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama poslovni broj P-49/2014-41 od 23. srpnja 2014., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3686/2014-4 od 15. travnja 2015., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama poslovni broj P-49/2014-41 od 23. srpnja 2014., u dijelu kojim je u odnosu na tužitelje ad) 1. do ad) 8. tužbeni zahtjev prihvaćen kao i presuda prvog stupnja u odnosu na taj dio odluke i sudi:

1. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja od ad) 1. do ad) 8., koji glase:

"I. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P. i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja I. Č., OIB ..., iz P., ...

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. godine sklopljen između tužitelja I. Č. i tuženika H. P. d.o.o. za radno mjesto traktorista – stočar, sa danom zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 85.085,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine do isplate i to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da isplati tužitelju I. Č. na ime naknade izgubljene plaće za mjesec

- travanj 2014. godine iznos od 2.475,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

-svibanj 2014. godine iznos od 4.537,92 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

-lipanj 2014. godine iznos od 2.377,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. srpnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju I. Č. uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

II. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P., ..., i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja J. H., OIB ..., iz R., ...

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. godine sklopljen između tužitelja J. H. i tuženika H. P. d.o.o. za radno mjesto bravara, sa danom zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 63.315,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine do isplate i to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da isplati tužitelju J. H. na ime naknade izgubljene plaće za mjesec

- travanj 2014. godine iznos od 1.138,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

-svibanj 2014. godine iznos od 3.577,97 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

-lipanj 2014. godine iznos od 1.874,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. srpnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju I. Č. uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

III. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P., ..., i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja M. J., OIB ..., iz L., ...

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. godine sklopljen između tužitelja M. J. i tuženika H. P. d.o.o. za radno mjesto traktorista, sa danom zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 49.372,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine do isplate i to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da isplati tužitelju M. J. na ime naknade izgubljene plaće za mjesec

- travanj 2014. godine iznos od 536,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

-svibanj 2014. godine iznos od 3.936,65 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

-lipanj 2014. godine iznos od 2.062,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. srpnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju M. J. uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

IV. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P., ..., i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja K. M., OIB ..., iz P., ...

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. godine sklopljen između tužitelja K. M. i tuženika H. P. d.o.o. za radno mjesto traktorista, sa danom zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 60.073,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine do isplate i to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da isplati tužitelju K. M. na ime naknade izgubljene plaće za mjesec

- travanj 2014. godine iznos od 1.638,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

-svibanj 2014. godine iznos od 4.004,89 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

-lipanj 2014. godine iznos od 2.097,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. srpnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju K. M. uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

V. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P., ..., i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja E. T., OIB ..., iz P., ...

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. godine sklopljen između tužitelja E. T. i tuženika H. P. d.o.o. za radno mjesto traktorista – stočar, sa danom zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 35.216,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine do isplate i to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da isplati tužitelju E. T. na ime naknade izgubljene plaće za mjesec:

- travanj 2014. godine iznos od 548,83 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

-svibanj 2014. godine iznos od 4.024,78 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

-lipanj 2014. godine iznos od 2.108,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. srpnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju E. T. uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

VI. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P., ..., i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja E. V., OIB ..., iz P., ...

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. godine sklopljen između tužitelja E. V. i tuženika H. P. d.o.o. za radno mjesto traktorista, sa danom zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 65.278,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine do isplate i to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da isplati tužitelju E. V. na ime naknade izgubljene plaće za mjesec

- travanj 2014. godine iznos od 3.733,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

-svibanj 2014. godine iznos od 4.563,74 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

-lipanj 2014. godine iznos od 2.390,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. srpnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju E. V. uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

VII. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P., ..., i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja M. V., OIB ..., iz P., ...

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2010. godine sklopljen između tužitelja M. V. i tuženika H. P. d.o.o. za radno mjesto tehnologa, sa danom zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 43.173,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od zaključenja glavne rasprave 17. lipnja 2014. godine do isplate i to u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da isplati tužitelju M. V. na ime naknade izgubljene plaće za mjesec

- travanj 2014. godine iznos od 3.927,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

-svibanj 2014. godine iznos od 6.647,26 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

-lipanj 2014. godine iznos od 5.064,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena tekućom od 15. srpnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju M. V. uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa sve do sudskog raskida ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

VIII. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika H. P. d.o.o., OIB ..., iz P., ..., i to odluka o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 15. siječnja 2014. godine kao i konačna odluka od 10. veljače 2014. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja D. D., OIB ..., iz L., ...".

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Našicama poslovni broj P-49/2014- 41 od 23. srpnja 2014., u st. 1.I. do 1.VIII. izreke prihvaćeni su tužbeni zahtjevi prvo do osmo tužitelja za utvrđenje da su nedopuštene odluke prednika tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2014., kao i drugostupanjska odluka od 10. veljače 2014, kojom su odbijeni njihovi zahtjevi za zaštitu prava. Također su, u odnosu na tužitelje ad) 1. do ad) 7., prihvaćeni zahtjevi za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 17. lipnja 2014. kao i zahtjevi za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i isplatu naknade plaće, u iznosima koji su navedeni u izreci ove odluke.

1.2. Rješenjem o troškovima parnice koje je sadržano u navedenoj presudi suda prvog stupnja naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima ad) 1. do ad) 7. troškove parnice u iznosu od po 5.000,00 kn, a tužitelju ad) 8. troškove u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja, u povodu žalbi stranaka protiv određenih dijelova prvostupanjske presude kojima nisu uspjeli u parnici, odlučeno je:

"Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tužitelja odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično neosnovana, te se presuda suda prvog stupnja:

a) potvrđuje u dijelu kojim je:

- u odnosu na tužitelje ad) 1. do ad) 8. tužbeni zahtjev prihvaćen;

-u dijelu kojim je u odnosu na tužitelje M. J., E. T. i M. V., tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen;

b) ukida u odluci o parničnom trošku u odnosu na sve tužitelje, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.".

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev svih tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška i troška revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Revizijski sud ispitao je drugostupanjsku presudu pobijanu u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev prvo do osmo tužitelja za utvrđenje da su nedopuštene odluka prednika tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2014., odluke od 10. veljače 2014. kojom su odbijeni zahtjevi za zaštitu prava tužitelja protiv odluke o spornom otkazu, kao i zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 17. lipnja 2014., kao i pojedinačni zahtjevi tužitelja za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i isplatu naknade plaće.

8. Prihvaćanje tužbenih zahtjeva sudovi su temeljili na nespornim te u postupku utvrđenim činjenicama:

- da je prednik tuženika odlukama od 15. siječnja 2014. tužiteljima otkazao ugovore o radu poslovno uvjetovanim otkazima, uz otkazni rok, utvrdio da tužitelji imaju pravo na isplatu plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, kao i da tužitelji za vrijeme otkaznog roka nisu u obvezi dolaziti na posao; da su svi tužitelji 27. siječnja 2014. podnijeli zahtjev za zaštitu prava koji je prednik tuženika odlukom od 10. veljače 2014. odbio,

- da su svi tužitelji pred prvostupanjskim sudom pokrenuli parnični postupak broj P-49/2014 u kojem su tražili da se utvrdi da su odluka prednika tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2014. i drugostupanjska odluka od 10. veljače 2014. nedopuštene, podnijeli zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete zbog nezakonitog otkaza i isplatu naknade plaće,

- da je prednik tuženika u ovoj parnici priznao da su njegove odluke kojima je otkazao ugovor o radu tužiteljima od 15. siječnja 2014., kao i odluka od 10. veljače 2014. nedopuštene (list spisa 23.),

- da je prednik tuženika bez suglasnosti tužitelja odlukom od 2. travnja 2014. stavio izvan snage odluke o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu i pozvao tužitelje na rad;

- da su tužitelji potom izvijestili tuženika da im je radni odnos prestao konačnom odlukom otkaza ugovora o radu i da nisu dužni dolaziti na posao.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan uz obrazloženje da tuženik nakon što je odlukama od 10. veljače 2014. odbio zahtjeve tužitelja za zaštitu prava protiv odluke o poslovno uvjetovanim otkazima, a čime je odluka o poslovno uvjetovanim otkazima postala konačna, nije bio više ovlašten odlukom od 2. travnja 2014. opozvati - staviti izvan snage odluku o poslovno uvjetovanom otkazu. Posljedično tome prihvaćeni su i zahtjevi tužitelja (osim tužitelja D. D.) za sudskim raskidom ugovora o radu u smislu odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR), kao i zahtjevi za naknadu štete zbog nezakonitog otkazivanja ugovora o radu.

10. Drugostupanjski sud, ocijenivši da je u okolnostima konkretnog slučaja kada je prednik tuženika odlukama od 10. veljače 2014. odbio zahtjeve tužitelja za zaštitu prava protiv odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. siječnja 2014., zaključuje da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu u postupku pred tuženikom kao poslodavcem postala konačna, slijedom čega prednik tuženika nije mogao više odlukom od 2. travnja 2014. opozvati odluke o poslovno uvjetovanim otkazima i zbog toga što su tužitelji već pokrenuli parnični postupak pod brojem P-49/2014 radi utvrđenja nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza te da su posljedično tome (prema priznanju tuženika) nedopuštene i odluka prednika tuženika o otkazu ugovora o radu od i drugostupanjska odluka kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja za zaštitu prava protiv poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.

11. Navedeni zaključak nižestupanjskih sudova je pogrešan, a o pravu poslodavca na opoziv odluke o otkazu ugovora o radu i posljedicama takvog opoziva ovaj sud je već izrazio svoje pravno shvaćanje u nizu drugih odluka, ali i u odluci broj Rev 2656/2018-2 od 9. ožujka 2021., u parnici vođenoj između istih stranaka radi utvrđenja nezakonitim kasnijeg izvanrednog otkaza ugovora o radu.

11.1. U toj odluci je navedeno kako "(...) u situaciji kada su tužitelji protiv odluke o poslovno uvjetovanim otkazima od 15. siječnja 2014. podnijeli zahtjev za zaštitu prava a potom i tužbu nadležnom sudu, tada odluke nisu postale niti su mogle postati konačne".

Konačna odluka poslodavca je ona odluka koja po njenom donošenju nije pravnim putem osporavana od strane radnika na način i u rokovima koje propisuje odredba čl. 129. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR), a niti ju je sam poslodavac u tim rokovima stavio izvan snage. Takvu odluku poslodavac naknadno nije ovlašten staviti izvan snage. ("Nakon konačnosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac nije ovlašten jednostrano opozvati tu odluku." - Pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (III/06), Su-IV- 1/2006, od 24. travnja 2006., Revr-1786/12 od 30. listopada 2013.)

U situaciji kada su radnici protiv odluke o otkazu podnijeli zahtjev za zaštitu prava i potom tužbu nadležnom sudu kojim traži utvrđenje da je odluka nedopuštena, tada odluka o otkazu kao osporavani akt poslodavca nije postala niti je mogla postati konačna. Budući da odluka nije postala konačna, poslodavac ima ovlast staviti je izvan snage i pozvati radnike na rad, uz obvezu isplate materijalnih davanja bez kojih su radnici ostali zbog odluke koja je stavljena izvan snage. U tom smislu je i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III238/16 od 30. ožujka 2017.): "Poslodavac ima ovlast staviti izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu protiv koje je radnik podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu nadležnom sudu."

Slijedom navedenog, u konkretnom je slučaju tuženik odluke o otkazu koje nisu postale konačne imao ovlast staviti izvan snage te pozvati tužitelje na rad, te je u tom smislu pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da bi odluka o opozivu otkaza bila nedopuštena.“

11.2. Nadalje, s obzirom na to da je predmetna odluka o poslovno uvjetovanim otkazima od 15. siječnja 2014., (koja je predmet zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti ) stavljena izvan snage, dakle, više ne egzistira u trenutku kada je trebalo odlučiti o njenoj valjanosti (dopuštenosti), ona ne može biti predmetom raspravljanja i odlučivanja o njenoj valjanosti (tako ovaj sud u odluci: Rev 1688/1999- 2 od 31. siječnja 2001.).

11.3. Stoga, kad je poslodavac stavio izvan snage svoju odluku o otkazu ugovora o radu, nema više pretpostavki za sudsko odlučivanje o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, jer takva odluka više ne postoji, pa je pravilno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, poradi čega nije osnovan ni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.

12. U smislu svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi su na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo, pa je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude kako je to u izreci ove odluke.

13. Kako su nižestupanjske odluke preinačene, a tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu, trebalo bi sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP odlučiti i o parničnim troškovima. Međutim, odlukom suda drugog stupnja ukinuta je odluka o troškovima parnice i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Pritom je i odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku.

13.1. K tome, valja još navesti kako tuženik - kojemu bi s obzirom na uspjeh u revizijskom postupku pripadalo pravo na naknadu troškova revizije - ove troškove u reviziji nije ni zahtijevao.

13.2. Stoga, u ovom slučaju ne postoji pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parnice, a niti zahtjev tuženika za naknadu troškova revizije, pa ovaj sud nije imao mogućnosti o troškovima parnice odlučivati u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.