REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-576/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Crikvenici, protiv tuženika Sindikat hrvatskih učitelja Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-707/2014-3 od 1. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-294/2008 od 20. ožujka 2013., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nevaljan i neistinit zemljišnoknjižni upis prava vlasništva određen rješenjem broj Z-515/95, da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u Z.U. 3740, K.O. C., koja se sastoji od k.č.br. 962/1 i da je ovlaštena ishoditi upis tog prava u zemljišnu knjigu, dok je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora sklopljenog između tuženika i G. k. b. 3. prosinca 2001. sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva. Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 41.875,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14
- dalje: ZPP), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
9. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nevaljan i neistinit zemljišnoknjižni upis prava vlasništva određen rješenjem broj Z- 515/95 i da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k.č.br. 962/1, Z.U. 3740, K.O. C., pa da je ovlaštena ishoditi upis tog prava u zemljišnu knjigu.
10. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je nekretnina označena kao k.č.br. 962/1, Z.U. 3740, K.O. C. bila upisana kao društveno vlasništvo s imenom tuženika kao nositelja prava korištenja,
- da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-515/95 od 3. ožujka 1995. izvršen upis prava vlasništva na tuženika pozivom na odredbu čl. 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/96 - dalje: ZOVO).
11. Na temelju utvrđenog, suprotno tvrdnji tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi, kada su tužbeni zahtjev prihvatili, primijenili materijalno pravo iz čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama ("Narodne novine", broj 70/97 - dalje: ZU).
12. Revident tvrdi da su tuženik i njegovi pravni prednici još od 1913. godine upisani kao vlasnici zgrade (četiri zgrade, park i gospodarski objekti i dvorište, pomoćni objekti). Međutim, radi se o starom upisu u zemljišnoj knjizi datiranom od prije 1941. godine, prema kojem je upis prava vlasništva glasio na određeni sindikat koji je djelovao prije 1941. godine (Hrvatska učiteljska pripomoćna i posmrtna zadruga Z.), tu nekretninu kasnije je preuzeo sindikat koji je imao status društvenopravne osobe (Savez sindikata prosvjetnih radnika Jugoslavije u Z.).
12.1. Sindikat, kao društvenopravna osoba, nije mogao imati nekretnine u privatnopravnom vlasništvu, nego su te nekretnine, (koje su samo formalno bile upisane kao vlasništvo) bile stvarno društveno vlasništvo s pravom korištenja sindikata kao društvenopravne osobe.
13. Da društvene organizacije nisu mogle biti nositelji prava vlasništva proizlazi iz odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana ("Narodne novine", broj 10/1990) prema kojoj društvene organizacije mogu stjecati sredstva odnosno određena prava na sredstvima i tim sredstvima, kao društvenim, koristiti se za ostvarivanje svojih ciljeva te njima raspolagati u skladu sa statutom i zakonom; dakle, samo kao društvenim sredstvima (što podrazumijeva društveno vlasništvo), a ne privatnopravnim sredstvima kako to revident sugerira.
13.1. Iz toga proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o neistinitom upisu učinjenom pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. ZOVO koja je propisivala da, kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade.
13.2. Time je došlo do pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva odnosno, do pretvorbe društvenog vlasništva u odnosu na zemljišta na kojima je zgrada izgrađena i zemljišta koja služe za redovnu uporabu zgrade, ali samo u odnosu na one osobe koje su mogle biti nositelji prava vlasništva a to sindikati kao društvene organizacije, pa tako ni tuženik, nisu mogli biti.
14. Pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama na kojima su pravo korištenja imali sindikati, izvršena je temeljem ZU, koji je bio na snazi od 15. srpnja 1997. i koji je odredio u čl. 38. st. 1. ZU da Republika Hrvatska postaje vlasnicom nekretnina koje su do stupanja na snagu tog Zakona bile u društvenom vlasništvu, ako zakonom nije drugačije određeno.
15. Mogućnost koju je zakonodavac odredio u čl. 38. st. 5. i 6. ZU da sindikati registrirani prema Zakonu o radu mogu u roku od 180 dana postići dogovor o podjeli zajedničke imovine, a u protivnom i te nekretnine da u roku 6 mjeseci postaju vlasništvo Republike Hrvatske, sindikati nisu iskoristili obzirom da dogovor između sindikata nije postignut, i sindikalne nekretnine su na taj način pretvorene i postale su vlasništvo Republike Hrvatske.
16. Suprotno navodima u reviziji, prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.
17. U odnosu na preostale navode revidenta, za odgovoriti je da pravo na podnošenje brisovne tužbe u odnosu na nepoštenog stjecatelja ne zastarijeva (čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17).
18. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.
19. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
