REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-170/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. O. iz G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u P., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici iz O. d. Š. & p., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-65/2022-2 od 10. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-791/2020-18 od 26. studenoga 2021., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se prihvaća i preinačava se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-65/2022-2 od 10. veljače 2022. u dijelu pod točkom I. alinejom drugom izreke kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-791/2020-18 od 26. studenoga 2021. u točki II. izreke za dio u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 519,80 kuna s zateznim kamatama na taj iznos i kojom je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, te se tom dijelu sudi:

Odbija se žalba tužene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-791/2020-18 od 26. studenoga 2021. u dijelu točke II. izreke za iznos 519,80 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose obuhvaćene tim ukupnim iznosom i tom se dijelu potvrđuje ta prvostupanjska presuda.

II. Nalaže se tuženoj A. B. d.d., Z. nakaditi tužitelju V. O. trošak revizijskog postupka u visini 186,64 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju.

r i j e š i o  j e:

U preostalom se dijelu revizija odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 326-86/2006 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 25.08.2006. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.2. koja glasi: «… CHF prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita.», u odredbi čl.3. koja glasi: «Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.-A. B. d.d. na dan plaćanja.» te u odredbi čl.4. koja glasi: «… CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja…»

II Djelomično se prihvaća zahtjev te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 36.041,13 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje kamate teku:

-na iznos od 49,37 kn od 4.11.2008 do isplate,

-na iznos od 8,16 kn od 3.12.2008 do isplate,

-na iznos od 54,66 kn od 1.1.2009 do isplate,

-na iznos od 62,09 kn od 31.3.2009 do isplate,

-na iznos od 60,36 kn od 31.3.2009 do isplate,

-na iznos od 38,08 kn od 26.5.2009 do isplate,

-na iznos od 38,04 kn od 26.5.2009 do isplate,

-na iznos od 36,93 kn od 21.6.2009 do isplate,

-na iznos od 37,11 kn od 25.7.2009 do isplate,

-na iznos od 39,10 kn od 30.8.2009 do isplate,

-na iznos od 35,63 kn od 20.9.2009 do isplate,

-na iznos od 28,77 kn od 18.10.2009 do isplate,

-na iznos od 39,71 kn od 22.11.2009 do isplate,

-na iznos od 44,06 kn od 25.12.2009 do isplate,

-na iznos od 65,50 kn od 27.1.2010 do isplate,

-na iznos od 64,96 kn od 23.2.2010 do isplate,

-na iznos od 81,30 kn od 21.3.2010 do isplate,

-na iznos od 81,11 kn od 18.4.2010 do isplate,

-na iznos od 103,11 kn od 15.5.2010 do isplate,

-na iznos od 109,37 kn od 19.6.2010 do isplate,

-na iznos od 132,52 kn od 18.7.2010 do isplate,

-na iznos od 133,14 kn od 15.8.2010 do isplate,

-na iznos od 172,27 kn od 26.9.2010 do isplate,

-na iznos od 148,13 kn od 24.10.2010 do isplate,

-na iznos od 154,42 kn od 23.11.2010 do isplate,

-na iznos od 214,35 kn od 21.12.2010 do isplate,

-na iznos od 292,96 kn od 1.7.2011 do isplate,

-na iznos od 358,53 kn od 1.8.2011 do isplate,

-na iznos od 293,63 kn od 10.9.2011 do isplate,

-na iznos od 33.063,76 kn od 10.9.2011 do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) te od 01.08.2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se dio zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7,67 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 4,50 kn od 1.10.2006 do isplate,

-na iznos od 3,17 kn od 1.11.2006 do isplate.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 9.982,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom iznosu od 7.642,50 kuna zahtjev odbija.".

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

"I. Žalba tužitelja i žalba tuženika djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično se uvažavaju kao osnovane, pa se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj 2 P-791/2020-18 od 26. studenoga 2021.:

- potvrđuje u točki I. izreke u cijelosti;

- preinačuje u točki II. izreke, za dio u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 519,80 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom na taj iznos i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 519,80 kuna (slovima: petsto devetnaest kuna i osamdeset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos: od 49,37 kn od 4.11.2008. do isplate, od 8,16 kn od 3.12.2008. do isplate, od 54,66 kn od 1.1.2009. do isplate, od 62,09 kn od 31.3.2009. do isplate, od 60,36 kn od 31.3.2009. do isplate, od 38,08 kn od 26.5.2009. do isplate, od 38,04 kn od 26.5.2009. do isplate, od 36,93 kn od 21.6.2009. do isplate, od 37,11 kn od 25.7.2009. do isplate, od 39,10 kn od 30.8.2009. do isplate, od 35,63 kn od 20.9.2009. do isplate, od 28,77 kn od 18.10.2009. do isplate, od 31,50 kn od 22.11.2009. do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) te od 01.08.2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

- potvrđuje u preostalom dijelu točke II. izreke glede dosuđene glavnice i dosuđene zatezne kamate i u točki III. izreke u cijelosti;

- preinačuje u točki IV. izreke i u tom dijelu sudi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 11.545,00 kuna (slovima: jedanaest tisuća petsto četrdeset pet kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."

II. Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.".

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2854/2022-2 od 5. listopada 2022. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu toč. I izreke kojom je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen za iznos 519,80 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog slijedećeg pravnog pitanja:

“Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje povrat (isplatu) preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, bez istaknutog prigovora radi prijeboja od strane tuženika, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, dakle s negativnim razlikama kada je tečaj CHFa bio manji od početnih parametara?”.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

4.1. Predložio je preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tuženiku naloži isplata preostalog iznosa "527,47 kune sa pripadajućim zateznim kamatama", odnosno podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno postupanje.

4.2. Osim dopuštenog pravnog pitanja, u reviziji je postavio i još dva pravna pitanja i to neobuhvaćena rješenjem iz toč. 3. ovoga obrazloženja, a koja glase:

"2. Je li uslijed ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli nastala povreda na strani tuženika (banke) kao nesavjesne ugovorne strane, te postoji li tražbina tuženika (banke) prema tužitelju?

3. Ima li tuženik (banka) pravo potraživati od tužitelja negativne mjesečne razlike u razdobljima kada je tečaj CHF bili manji od početnih parametara, te je li u odnosu na negativne mjesečne razlike nastupila zastara?".

4.3. Zatražio je naknadu troška revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tužena se usprotivila revizijskim navodima, predložila je odbiti reviziju kao neosnovanu i zahtijevala je trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

7. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari je dovoljno za navesti da je predmet spora utvrđenje ništetnim odredbi potrošačkog ugovora o kreditu navedenog u toč. I. ovoga obrazloženja i, posljedično tome, nalaganje isplate iznosa preplaćenih po osnovi takve ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF te su nižestupanjski sudovi, pozivajući se na utvrđenja iz presude donesene u sporu vođenom povodom tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa (pravomoćno okončanih odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2016 i Pž-6632/2017), ali i ne ograničavajući se strogo na vezanost iz utvrđenja tih odluka, nego i dopuštajući tuženoj mogućnost dokazivanja drukčijeg činjeničnog stanja, utvrdili ništetnost tih odredbi, također prethodno ocijenivši da se u pogledu tih odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da se nisu dale dostatne obavijesti potrošaču, što da je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača- tužitelja, sve protivno načelu savjesnosti i poštenja, pa su nižestupanjski sudovi naložili plaćanje po osnovi razlike između stvarno isplaćenih iznosa i iznosa koji bi se trebali isplatiti temeljem inicijalno ugovorene visine.

8. U revizijskom stupnju postupka, a s obzirom na sadržaj dopuštenog i postavljenog pravnog pitanja, sporan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pitanje tzv. negativnih tečajnih razlika (konkretnije objašnjen kroz citiranje pobijane odluke dalje u ovoj točki obrazloženja) te je u tom smislu drugostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da se negativne tečajne razlike trebaju uzeti u obzir, odnosno navodi da: "osnovane su žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja, ukoliko je preplatu zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđivao prema onom tečaju CHF koji je važio u vrijeme isplate kredita, a to je tužitelj tužbom i zahtijevao, iznos tzv. pozitivne preplate morao umanjiti za tzv. negativnu razliku u preplati – tj. za manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od onog početnog prema kojem je sud utvrđivao i dosudio tužitelju povrat preplaćenog. To sve stoga što ugovorni odnos stranaka po sklopljenom ugovoru o kreditu treba sagledavati kao jedan cjeloviti odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana, pa se slijedom toga tužitelju, kao korisniku kredita, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne može dosuditi ništa više od onog što je on stvarno preplatio tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi.".

8.1. Stoga je drugostupanjski sud za taj utvrđeni iznos razlike, 519,80 kune sa pripadajućim zateznim kamatama, umanjio iznos tužbenog zahtjeva i (preinačenjem prvostupanjske odluke) tužbeni zahtjev odbio za taj (umanjeni) dio.

9. Prvenstveno je za navesti da revizijski sud, sukladno čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Dajući odgovorom na revizijom postavljeno pravno pitanje ovo vijeće upućuje da je revizijski sud u odluci poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. izrazio pravno shvaćanje koje citirano glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

11. Ovaj sud dalje utvrđuje da, kako iz nižestupanjskih odluka, tako i iz stanja spisa ne proizlazi da bi – u ostvarivanju svog (eventualnog) prava da joj se na ikoji način umanje iznosi po osnovu tzv. negativne tečajne razlike – tužena istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev.

11.1. Samo je za navesti da upućivanje tužene u svojim podnescima o potrebi uzimanja u obzir negativnih tečajnih razlika ne može smatrati konkretnim i određenim dispozicijama u smislu prethodno navedenih prigovora.

12. Ovaj sud u ovoj odluci reafirmira prethodno izraženo pravno shvaćanje i – uzimajući u obzir da tužena tijekom postupka nije istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev – pogrešnim ocjenjuje pristup nižestupanjskih sudova u kojem su oni (dakle, bez takvog prigovora ili protutužbenog zahtjeva) uzeli u obzir tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita i za taj iznos umanjili potraživani iznos.

13. Proizlazi da je pred drugostupanjskim sudom došlo do pogrešne primjene prava, u smislu čl. 395. st. 1. ZPP, slijedom čega je reviziju valjalo prihvatiti u dijelu koji se odnosi na odbijeni iznos 519,80 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i tom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku kako je navedeno u izreci, a sve to u iznosu koji je drugostupanjski sud utvrdio, a koji se odnosi na iznos te negativne tečajne razlike (toč. I. izreke), za koju je žalbeni sud umanjio tužbeni zahtjev, no bez postavljenog adekvatnog zahtjeva (prigovora) tužene.

14. Ovaj sud primjećuje da je drugostupanjski sud takvu razliku utvrdio ne samo u visini 519,80 kune, nego i do visine 527,47 kune te je tužitelj u potonjem iznosu revizijom zahtijevao dosuđenje takve razlike. No, rješenjem donesenim u smislu čl. 387. ZPP (toč. 3. ovoga obrazloženja) revizija mu je dopuštena samo u pogledu iznosa 519,80 kune sa zateznim kamatama.

14.1. Tužitelj je također u reviziji postavio i pravna pitanja navedena u toč. 4.2. ovoga obrazloženja, koja mu, međutim, nisu dopuštena rješenjem donesenim su smislu čl. 387. ZPP (toč. 3 ovoga obrazloženja).

14.2. S obzirom na sadržaj rješenja donesenog u smislu čl. 387. ZPP (toč. 3 ovoga obrazloženja), revizijski je sud ovom odlukom bio ovlašten ispitati (pa i intervenirati na) pobijanu odluku samo u dijelu kojem je revizija dopuštena, dakle do iznosa 519,80 kuna sa zateznim kamatama i u pogledu dopuštenog pravnog pitanja (čl. 391. st. 1. ZPP).

14.3. Stoga je reviziju koja se odnosi na preostala dva postavljena pravna pitanja (toč. 4.2. ovoga obrazloženja), kao i u pogledu iznosa koji tužitelj predlaže dosuditi, a koji prelazi 519,80 kuna/68,99 eura (do revizijom potraživanih 527,47 kune/70,71 euro), sve to sa pripadajućim zateznim kamatama, valjalo odbaciti, jer u tom smislu ne postoji dopuštenje ovoga suda za podnošenje revizije, sve sukladno čl. 392. st. 7., u svezi st. 5. i 1. ZPP (izreka ovoga rješenja).

15. Tužitelju je priznat trošak prijedloga za dopuštenje revizije i trošak revizije u iznosima od po 93,32 eura (PDV uključen), dakle, ukupno 186,64 eura, sve to sukladno tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i čl. 155. i 166. ZPP (toč. II. izreke presude). Nije mu priznat trošak sudske pristojbe, jer nije navedeno na koju parničnu radnju bi se ta pristojba odnosila, pa je u tom smislu zahtjev neodređen.

16. Odluka o trošku odgovora na reviziju utemeljena je na čl. 154. ZPP (toč. III. izreke presude).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.