Poslovni broj: P-1297/2023-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja J.V., OIB …, B.,

zastupanog po punomoćniku I.K., odvjetniku u V., protiv tuženika B.K. d.o.o. za poslovne usluge, OIB…, Z,, radi

proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave od 6. svibnja 2024. godine, u nazočnosti tužitelja osobno uz svog punomoćnika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a na ročištu za objavu presude od 22. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

l. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod poslovnim brojem: Ovr-2333/2023 od 03. svibnja 2023. godine, u dijelu kojim je određena ovrha prodajom nekretnine u vlasništvu tužitelja V.J. (OIB: …) iz B. označena

kao kčbr. 211/2– oranica površine 3170 m2 i upisana u zk.ul. 886, k.o. B. ll. Nalaže se tuženiku B.K. d.o.o. (OIB:…) Z. da tužitelju V.J. (OIB: …) iz B. naknadi parnični trošak u visini od 529,65 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika 25. listopada 2023. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi navodi da je IV-ovršenik J.V. u ovrsi pod posl.br. Ovr-

2333/2023 upućen na pokretanje parnice radi proglašenja da ovrha nije dopuštena jer je na rješenje o ovrsi isti uložio žalbu i istaknuo žalbene razloge iz članka 50.st.1.toč.1.,

10. i 11. Ovršnog zakona, smatrajući da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi u odnosu na njega nema elemente ovršne isprave na temelju koje ovrhovoditelj može prema njemu tražiti ispunjenje novčane tražbine.

3. Naime, iz sadržaja ugovora o kreditu broj: … od 21.05.2001.

godine razvidno je da se radi o stambenom kreditu koji je pokojni B.D. zaključio sa R.A. d.d. za kupnju obiteljske kuće u suvlasništvu:

V.J., njegovog brata V.D. i sestre K.M. te da su

prodavatelji ugovor potpisali u svojstvu založnih dužnika, a ne kao sudužnika ili jamaca koji su u obvezi otplatiti predmetni kredit.

4. Omaškom njih troje prodavatelja koji su kao nestručne osobe sami sastavljali kupoprodajni ugovor unijeta je i čestica broj … – oranica s površinom od 3170

m2, a koja nije bila predmet kupoprodaje. No, slijedom te greške R. je upisala svoje založno pravo i na toj čestici, iako ista nije bila predmet kupovine, kreditiranja i procjene pri zasnivanju prava zaloga. Na ovoj je katastarskoj čestici tužitelj naknadno sagradio obiteljsku kuću u kojoj živi sa svojom obitelji te bi prodajom iste pretrpio nenadoknadivu štetu.

5. Da se zaista radi o omašci i zabludi o predmetu kupoprodaje prilikom sastavljanja kupoprodajnog ugovora, isto potvrđuje i sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog D.B. (O-249/07), a gdje je vidljivo da njegovi sinovi: D.D., D.D. i D.J. nasljeđuju na jednake dijelove kčbr. 365

iz zk.ul. 1048 k.o. B. koja je bila predmet kupovine i kreditiranja, a ne i kčbr. 211/2 iz zk.ul. 886 k.o.B. Dodatno je za istaknuti da je u trenutku upisa založnog prava kčbr. 211/2 bila oranica male tržišne vrijednosti (cirka 1.000,00 eura), dok se sada na istoj nalazi sagrađena obiteljska kuća u vlasništvu tužitelja V.J. sa pomoćnim objektima okvirne tržišne vrijednosti 50-60.000,00 eura. Tužitelj ne

osporava ugovor o prijenosu potraživanja (cesiji) zaključen između R.A. d.d. Z.i B.K. d.o.o. Z., ali u odnosu na njega osporava osnov i

visinu same tražbine te stavlja prigovor zastare potraživanja.

6. Stoga tužitelj, pozivom na odredbu čl. 55.st.3., a povodom istaknutih žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.toč.1. i 10. Ovršnog zakona, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u tužbi i tužbenom zahtjevu i izreci ove presude.

7. U pisanom odgovoru na tužbu od 16. studenog 2023. (str. 22-24 spisa) tuženik navodi da se tužitelj u tužbi poziva na zastaru potraživanja, te između ostalog navodi kako je tužitelj Ugovor o kreditu broj: … potpisao kao založni

dužnik, a ne kao sudužnik ili jamac.

8. Tuženik ističe kako se protivi navodima iz tužbe te smatra kako tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

9. Tuženik prije svega navodi kako je s R.A. d.d. kao

cedentom sklopio dana 06.02.2023. godine ugovor o cesiji, na kojem su potpisi osoba ovlaštenih za zastupanje cedenta i cesionara ovjereni od strane javnog bilježnika I.L. iz Z., pod brojem OV- 1023/2023 dana 06.02.2023. g, a kojim ugovorom

su na tuženika između ostalog preneseno založno pravo, i to pravo vlasništva preneseno radi osiguranja potraživanja po ugovoru o kreditu broj …, solemniziran od strane javnog bilježnika L.P. iz O., broj OU-728/2001 dana

28.05.2001. na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, k.o. B., ZK uložak br. 886, zkč.br. 211/2

O. ukupne površine 3170 m2.

10. Slijedom navedenog, ovršni postupak posl. br. Ovr-2333/2023 je pokrenut temeljem navedene ovršne isprave, a na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja koja je predmet ovrhe je radi osiguranja potraživanja iz predmetne ovršne isprave upisano založno pravo. Prijedlog za ovrhu je podnesen postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja, te se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnina.

Nastavno na navedeno, za pravno stanje nekretnine u pravnom prometu mjerodavno je jedino i isključivo ono što je upisano u zemljišnim knjigama.

11. Nadalje, odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu ZOO) propisano je kako sve tražbine koje su uključene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok. Odredbom čl. 222. st. 1. ZOO-a propisano je kako kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

Tuženikova tražbina je osigurana založnim pravom na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, k.o. B., ZK uložak br. 886, zkč.br. 211/2 oranica ukupne površine 3170 m2.

Budući da je tražbina tuženika osigurana zalogom te je isti upisan u zemljišnim knjigama koje su javne knjige, a tuženik se u ovršnom postupku koji se vodi na ovom sudu posl.br. Ovr-2333/2023 pokušava namiriti upravo iz zalogom opterećene nekretnine jasno je kako tuženikova tražbina ne može biti u zastari te da se tuženik kao založni vjerovnik ima pravo namiriti iz opterećene nekretnine.

12. Stoga se tuženik kao založni vjerovnik može namiriti iz vrijednosti založene nekretnine i to kako u pogledu glavnice, tako i kamata i troškova postupka, jer je takvo založno pravo upravo upisano u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, a takvo ovlaštenje u pogledu namirenja glavnice, kao i sporednih potraživanja, odnosno kamata i troškova proizlazi iz odredbe čl. 301. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06., 146/2008, 38/09 i 153/09, dalje u tekstu ZV).

13. Sukladno navedenome tuženik sudu predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

14. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja okolnosti iznesenih u tužbi u svezi proglašenja nedopuštenom ovrhe u odnosu na tužitelja, sud je saslušao svjedoke M.K. i D.V., zatim i tužitelja J.V. kao stranku te

izvršio uvid u zaključak br. 90 Ovr-2333/2023-23 od 9.10.2023. na str. 3-5 spisa, ugovor o kreditu na str. 6-9 spisa, izvršen je uvid u rješenje Z.k.odjela br. Z-29/03 od 10.1.2023.na str. 10, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Valpovu br. O-249/07

-4, UPP/OS-117/07-4, na str. 11-12 spisa, izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige na str. 13-14 te 15-16 spisa, kao i uvid u kompletan ovosudni spis Ovr-2333/2023 koji je nakon uvida vraćen u sudsku pisarnicu.

15. Budući da , kako je to naprijed navedeno, odluka u ovoj pravnoj stvari ovisi o pravnoj ocjeni, o čemu nedvojbeno odlučuje sam sud, jer činjenice u ovoj parnici u bitnom nisu sporne, nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu, a primjenom odgovarajućih odredbi važećih zakonskih propisa te s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka strana dužna dokazati one činjenične tvrdnje koje iznosi tijekom postupka, dakle, tužitelj iz tužbe, a tuženik iz odgovora na tužbu, sud je našao da su tužiteljeve činjenične tvrdnje iz tužbe i tužbenog zahtjeva o nedopuštenosti ovrhe na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk.ul.886, k.o. B., i to kčbr. 211/2 – oranica površine 3170 m2, osnovane jer su u cijelosti i dokazane te da stoga tužbenom zahtjevu kao utemeljenom valja u cijelosti udovoljiti.

16. Ovo stoga što iz svih provedenih dokaza pa tako i priložene dokumentacije proizlazi da tužitelj osnovano ističe da je u konkretnom slučaju očitom omaškom i uslijed zablude, a radi se o osobama koje nisu vične pravu, tužitelj J.V. te

njegov brat D.V. i sestra M.K., potpisali kao založni dužnici

predmetni ugovor o kreditu br. …, između R.A. d.d.

Z. kao davatelja kredita, odnosno kreditora, i B.D. iz N.,

kao korisnika kredita, a taj se ugovor nalazi na str. 6-9 ovog spisa.

17. U ovoj parnici nije sporno, a to tužitelj i priznaje, da je tuženik s R.A. d.d. Z. kao cedentom dana 06.02.2023.g. sklopio ugovor

o cesiji , ovjeren kod javnog bilježnika I.L. iz Z., kojim je ugovorom

na tuženika B.K. d.o.o. Z. preneseno založno pravo na predmetnoj nekretnini, a radi osiguranja potraživanja po predmetnom ugovoru o kreditu.

18. Ovdje je sporno da li je osnovan prigovor tužitelja vezano za zastaru potraživanja obuhvaćenog ugovorom o prijenosu potraživanja (cesiji), s obzirom da to tuženik osporava, ističući da se radi o potraživanju osiguranom hipotekom te da je zastarni rok 10 godina, a osim toga, tuženik se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige kao javne knjige, odnosno da postoji zakonska pretpostavka da je ono što je upisano u zemljišne knjige i točno te da se tuženik kao založni vjerovnik ima pravo namiriti iz opterećene nekretnine. S tim u vezi sud nalazi da tužitelj nije dokazao da je tuženikova tražbina zastarjela, dakle, ovaj prigovor nije osnovan.

19. Međutim, a u svezi navoda iz tužbe da je tužitelj očitom omaškom i uslijed stvarne zablude o predmetu kupoprodaje, kao i njegov brat i sestra, u sadržaj ugovora o kreditu, odnosno opis i naznaku nekretnina unio i nekretninu iz kč.br. 211/2 koja se u to vrijeme vodila kao oranica, a na kojoj je tužitelj sagradio obiteljsku kuću s pomoćnim objektima u kojoj živi sa svojom obitelji, sud nalazi da je ove činjenične navode tužitelj u cijelosti i dokazao, s napomenom da je teret dokaza bio na njemu.

20. Naime, da je tome tako, odnosno da je tužitelj cijelo vrijeme, do pokušaja upisa prava vlasništva u korist B.D. na nekretnini koja je predmet ove

parnice, bio u zabludi, odnosno da nije bila njegova prava volja da se na predmetnoj nekretnini upiše pravo zaloga za kredit B.D., vidljivo je iz svih provedenih

dokaza pa tako i uvida u rješenje o nasljeđivanju iza pok. B.D. gdje se predmetna nekretnina uopće ne spominje u ostavinskoj imovini koju čine njegove nekretnine, tako da je potpuno očito da pok. B.D. s predmetnom

nekretninom nije imao nikakve veze te da je nekretnina unesena kao sredstvo zaloga očitom omaškom, odnosno uslijed zablude tužitelja te njegova brata i sestre kao založnih dužnika te je stoga tužitelj uspio dokazati da je ovrha na toj nekretnini nedopuštena te se tuženik nema pravo naplatiti njenom prodajom i namirenjem iz kupoprodajne cijene.

21. Dakle, nalazeći da je tužiteljev tužbeni zahtjev osnovan, odnosno da je ovrha na predmetnoj nekretnini uslijed mana volje na strani tužitelja, uključujući i njemu bliske osobe (brata i sestru), nedopuštena, sud je donio presudu kojom se tužbeni zahtjev prihvaća u cijelosti te se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod br. Ovr-2333/2023 od 3.svibnja 2023. u dijelom kojim je određena ovrha prodajom dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja , a koja je nekretnina upisana u zk.ul. 886, k.o. B., kčbr. 211/2.

22. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu dužan je tužitelju naknaditi sav prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a.

23.Tužiteljev trošak sastoji se od sastava tužbe te zastupanja na dvama ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 3.travnja 2024. i 6.svibinja 2024. ) sve od po 150,00 eur, ili sveukupno na ime troška zastupanja 450,00 eur , zatim sud je tužitelju dosudio i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 eur i presudu u zatraženom iznosu od 53,10 eur, tako da ukupan tužiteljev trošak iznosi 529,65 eur, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 1.327,00 eur te primjenom odredaba Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama.

24. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 22. svibnja 2024.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku