REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2220/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz O., OIB ..., protiv tuženika W. s. š. d.d., Z., OIB ..., radi raskida ugovora o kreditu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1207/2022-2 od 8. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-273/21-19 od 21. listopada 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1207/2022-2 od 8. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-273/21-19 od 21. listopada 2022., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Treba li obrazloženje presude biti utemeljeno isključivo na nespornim činjenicama koje su vezane za sklapanje ugovora, preuzimanje i ispunjenje obveza, odnosno treba li zbog povrede osnovnih načela obveznog odnosa i nastupanja izvanrednih okolnosti nakon sklapanja ugovora utvrditi ono što ta načela nameću sudionicima obveznog odnosa, izvan onoga što je propisano zakonom i određeno ugovorom?,

2. Ako je izveden personalni dokaz saslušanjem tužitelja moraju li se u obrazloženju presude navesti razlozi o ocjeni takvog dokaza, moraju li se navesti i razlozi o ocjeni takvog dokaza u usporedbi s ostalim materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu predmeta, kako bi se mogao izvesti zaključak o spornim činjenicama a da bi se izbjegla arbitrarnost koja može izazvati nedostatke u obrazloženju presude?,

3. Može li se u obveznom odnosu psihičko oboljenje i pokušaj samoubojstva smatrati redovnim tijekom stvari koji su stranke bile dužne predvidjeti i uzeti u obzir prilikom sklapanja ugovora, odnosno može li se smatrati da su zbog psihičkog oboljenja i pokušaja samoubojstva nastupile izvanredne okolnosti koje se nisu mogle uzeti u obzir niti predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. Pravna pitanja navedena pod I. i II. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na ta pitanja nije moguće dati jednoznačne odgovore primjenjive i u sličnim slučajevima, jer odgovori na ta pravna pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

2.2. Niti pravno pitanje navedeno pod rednim brojem III. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj se kao razlog važnosti tog pravnog pitanja poziva na okolnost da o istome ne bi postojala praksa revizijskog suda. No, okolnost da na određeno pravno pitanje revizijski sud ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.3. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.