REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2250/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz D. N. S., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravni odjel, OIB …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1265/2019-2 od 23. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2007/2017-72 od 9. srpnja 2019., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1265/2019-2 od 23. rujna 2019. te postavio tri pravna pitanja.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Presuda je donesena u sporu radi isplate na ime neisplaćenih dodataka na plaću djelatne vojne osobe za razdoblje od 13. srpnja 2009. do 1. listopada 2009.
5. Tužitelj je u prijedlogu naznačio tri pravna pitanja, za koja je ovaj sud utvrdio da je riječ o pitanjima o kojima postoji ustaljena praksa revizijskog suda, a tu praksu koju povodom naznačenih pravnih pitanja nije potrebno preispitivati. Naime, ovaj je sud u odnosu na ta pitanja zauzeo pravno shvaćanje u nizu svojih odluka, pa tako i u odlukama Revr-133/2015-2 od 3. siječnja 2017. i Rev-3214/2019-2 od 22. listopada 2019., prema kojima:
„...treba ukazati da u situaciji kada je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kad je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) – životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor – i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno, u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja – jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata. Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice da ta osoba ne može napustiti područje rada – pa taj dnevni odmor ostvaruje na tom području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka – da nije niti životnim niti razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski je sud već zauzeo u svojoj odluci poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.“.
6. Navedeno shvaćanje je mjerodavno i u ovom predmetu.
7. Slijedom svega navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. st. 1. u vezi s odredbom članka 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci i odbačen prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
