REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2212/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz N., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. P., odvjetnici u N. G. protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. K. J., mag.iur., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-132/2020-3 od 18. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-118/2019- 7 od 23. listopada 2019., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-132/2020-3 od 18. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-118/2019-7 od 23. listopada 2019. zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
"Je li sud dužan naložiti tuženiku kao poslodavcu da tužitelju kao radniku isplati otpremninu u iznosu navedenom odredbama kolektivnog ugovora kao najpovoljnijeg prava za radnika?"
1.2. Smatra da je riječ o pitanju u pogledu kojeg odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-3011/2018-2 od 30. prosinca 2019., Revr- 536/2007-2 od 23. prosinca 2018. te pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-46/2007 od 28. svibnja 2007) te u pogledu kojeg sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena (Županijski sud u Rijeci Gžr- 1159/2021 od 6. prosinca 2021.).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Odgovor na postavljeno pitanje ovisi od utvrđenih specifičnih okolnosti svakog pojedinog slučaja, a u pogledu ispunjenja pretpostavki za isplatu otpremnine i to prije svega onih propisanih odredbom čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17, dalje: ZR), a možebitno i čl. 42. ZR, te potom odredbama pojedinog Kolektivnog ugovora. Prije svega, pretpostavka za isplatu otpremnine u skladu s čl. 126. st. 1. ZR jest da otpremninu (kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica) poslodavac isplaćuje radniku u slučaju otkaza ugovora o radu nakon dvije godine neprekidnoga rada. Međutim, pobijanom presudom je utvrđeno da do otkaza ugovora o radu tužitelju nije došlo već da je tužitelj zadržan u radnom odnosu budući da je utvrđeno da je radno sposoban pa stoga navedena pretpostavka za isplatu otpremnine nije ispunjena. Stoga od odgovora na ovako postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.
6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.