REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2244/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž., OIB: ..., L., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u D., OIB: ..., protiv tuženice Ž. T., OIB: ..., Z., zastupane po punomoćnici M. Š., odvjetnici u G., OIB: ..., radi utvrđenja suvlasništva i gubitka pravnog učinka ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1696/2023-3 od 31. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P-309/2017-119 od 26. lipnja 2023., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1696/2023-3 od 31. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P- 309/2017-119 od 26. lipnja 2023., s time da je u istom postavio pravno pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

"Predstavlja li imovina koja je stečena temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (dakle, kao naplatnog pravnog posla) za vrijeme trajanja bračne zajednice, imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice (ili potječe iz te imovine) odnosno predstavlja li ona bračnu stečevinu, bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga?"

2. Što se tiče razloga važnosti navedenog pitanja tužitelj ukazuje na odluke ovog suda i u njima izraženo pravno shvaćanje: Rev 2097/11 od 10. lipnja 2015., Rev-x 29/15-2 od 7. veljače 2017. i Rev 987/1999-2 od 3. srpnja 2002.

3. Nadalje, tužitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo zaštićeno čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda vijeća Europe te čl. 6. st. 1. Konvencije odnosno pravo vlasništva, pravo na pravično suđenje i pravo na pristup suda.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na pitanje kako je naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nižestupanjski sudovi uopće nisu izrazili shvaćanje, niti je iz obrazloženja nižestupanjskih presuda vidljivo da se o istom raspravljalo. Kako tužitelj u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio žalbu ili druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva, a da bi potvrdio da je o postavljenom pitanju raspravljano te da je o istom zauzeto shvaćanje, odnosno nije ukazivao da je glede istog isticao prigovore i dokaze, to je zaključak ovog suda da nije riječ o pitanju koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Nadalje, ocjena je ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom postupku, ne znači da su mu ujedno povrijeđena ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda niti u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

7. Obzirom na izloženo, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.