REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2266/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., S. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u H., protiv tuženice O. B. d.d., S., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. & A. d.o.o., S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1453/2022-4 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-796/2020 od 12. srpnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-796/2020-30 od 29. srpnja 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1453/2022-4 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-796/2020 od 12. srpnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-796/2020- 30 od 29. srpnja 2022., postavljajući pravno pitanje koje smatra važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

"Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF(tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?".

2. Nadalje, tuženica navodi da je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka – ignoriranja argumentacije i odstupanja od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1277/2022) i pogrešne primjene materijalnog prava – instituta stjecanja bez osnove – povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koju je u smislu čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

5. U odnosu na tvrdnje tuženice o povredi ustavnog i konvencijskog prava, a slijedom naprijed navedenog, revizijski sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

6. Obzirom na izloženo, a jer je ocijenjeno da postavljeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP (st. I. izreke).

7. Kako tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.