REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2193/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. L. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice D. S. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćnici A. I., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1366/2020-2 od 16. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-389/2016-70 od 30. listopada 2019., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženica je podnijela ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1366/2020-2 od 16. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-389/2016-70 od 30. listopada 2019., postavljajući dva pravna pitanja koja drži važnima za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Može li se ulaganje za koje je tužitelj mislio da se radi o ulaganju u svoju imovinu smatrati razlogom za povrat uloženih novčanih sredstava temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ili je tužitelj bio dužan to tražiti putem tužbe za raskid usmenog ugovora o prodaji“?
2. „Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, u slučaju kada nije usvojen glavani zahtjev, dužan parnični trošak odmjeriti putem uspjeha tužitelja u parnici u odnosu na oba zahtjeva (glavni i eventualni)?"
1.2. Tuženica u odnosu na postavljena pitanja, osim navoda da o istima nema prakse revizijskog suda, nije navela određene razloge iz kojih bi proizlazilo da je koje postavljeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razloge za razvoj prava kroz sudsku praksu, već problematizira primjenu materijalnopravnih odredbi u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o glavnom zahtjevu odnosno o troškovima postupka.
1.3. Tuženica sadržajem prijedloga ukazuje i da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i to pravo na pravično suđenje budući da je povrijeđeno načelo "jednakosti oružja", kada sud nije prihvatio njezin prijedlog za provođenje dokaza novim vještačenjem.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti podredno odbiti.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4.1. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
4.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
5. Međutim, uz to što su postavljena pitanja usko vezano za tuženičinu ocjenu činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja te obvezu suda da odluči o troškovima postupka na način koji ona smatra pravilnim, ona u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno navela razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, tuženica, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno se poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
6. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i izostanak razloga važnosti pitanja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema uvjeta ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
7. Nadalje, odredbom čl. 385 a st. 2. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Predlagateljica u bitnom navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući da je tužiteljica osporila utvrđenja vještaka u pogledu činjenice koliko bi novca bilo potrebno za renoviranje predmetnih objekata.
9. Ovaj sud u tvrdnjama o "nejednakosti oružja" stranaka ne nalazi da bi se o povredi procesnopravnih odredbi kojima se uređuje provođenje dokaza vještačenjem tijekom parničnog postupka takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, nižestupanjske odluke sadrže dostatne razloge o odbijanju predloženog dokaza obnovom građevinskog vještačenja i donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona nižestupanjski sudovi obrazložili su na valjan i prihvatljiv način. Imajući na umu sve izneseno, nižestupanjske odluke nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne te stoga tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
