REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2170/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz K. Š., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u K. S., protiv 1. tuženice J. G., W., Austrija, OIB ..., 2. tuženika V. G., W., Austrija, OIB ..., i 3. tuženika M. G., W., Austrija, OIB ..., koje zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., radi brisanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-328/2023-3 od 29. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-810/2021 od 23. kolovoza 2023., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici nisu odgovorili.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja (dva) koje on ocjenjuje kao važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Predmet spora u ovoj parnici je brisovna tužba. Prvostupanjski sud je zaključio da se ne radi o nevaljanom ili neistinitom upisu te je odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne.
6. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj polemizira sa pravnim pristupom sudova jer da presudom kojom je utvrđeno prava vlasništva prednika tuženika nisu bili obuhvaćeni svi nasljednici (upisanog) vlasnika. Ističe da se radi o drugostupanjskoj odluci kao neobrazloženoj odluci u odnosu na žalbene navode, te se poziva na povredu temeljnog ljudskog prava iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Iznosi svoje shvaćanje predmeta spora i svoj pristup njegovu rješavanju.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
8.1. U navedenom smislu tužitelj prvenstveno izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava i počinjenu bitnu povredu postupka, a što u načelu, svaka od tih povreda, nije sama za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije. Pored toga od odgovora na prvo pitanje ne ovisi ishod spora kada su nižestupanjski sudovi jasno naveli da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje ove brisovne tužbe kao nasljednik osobe čije pravo vlasništva je prethodno bilo upisano u zemljišne knjige. Isto tako kraj činjeničnog utvrđenja da je pravo vlasništva na tom spornom dijelu nekretnine upisano na temelju presude kojom je prihvaćen deklaratorni zahtjev tamo tužitelja (ovdje prednika tuženika) da je on iza smrti pokojnog oca, (kao upisanog (su)vlasnika) vlasnik spornih nekretnina za ½ i da se ovlašćuje na uknjižbu tog prava, te kraj utvrđenja da te nekretnine nisu unesen u ostavinsku masu iza pokojnog oca, ono na što tužitelj u postavljenom prvom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Iz sadržaja drugog pitanja jasno proizlazi da predlagatelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa isto, kao takvo i samo za sebe, kao što je rečeno, nije pravno pitanje koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP.
8.2. Prihvaćanjem argumenata prvostupanjskog suda, i upućivanjem na njih od strane drugostupanjskog suda, ne ukazuje se vjerojatnim, primjenom mjerila dostatnosti i relevantnosti, da je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. Stoga je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen, jer je u odnosu na povrede temeljnog ljudskog prava na koje se poziva tužitelj u svom prijedlogu ocijenjeno da on nije učinio vjerojatnim da mu je koje od tih prava povrijeđeno.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
