REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2176/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri, Zagreb, Kaptol 15, radi isplate 1.003,69 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2539/23 od 28. ožujka 2024., 22. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2539/23 od 28. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.003,69 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 187,50 EUR.
2. Prema obrazloženju presude sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa s osnove isplaćene osigurnine prema ugovoru o kasko osiguranju zbog štete nastale tužiteljevom osiguraniku naletom na sovu na auto cesti kojom upravlja tuženik. Sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer pravno shvaćanje o predmnijevanoj krivnji pravne osobe koja upravlja autocestom nije moguće primijeniti i na nalet ptice na vozilo koja činjenica nije bila sporna među strankama. Sud nalazi da primjenom načela predmnijevane krivnje propisano odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13; dalje: ZC) nije moguće odlučiti o propustima tuženika u održavanju ceste s obzirom na odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11. i 25/15; dalje: Pravilnik) i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) jer žičana ograda postavljena uz autocestu ne može spriječiti nalet ptica na vozilo koje se kreće autocestom. Kako tužitelj nije dokazao na konkretne propuste u održavanju autoceste sud je zahtjev ocijenio neosnovanim.
3. Protiv te presude odvojene žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je sova zaštićena životinjska vrsta prema Zakonu o zaštiti divljači i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama i da je sukladno Zakonu o lovstvu za tuženika previđen obveza izrade programa zaštite divljači. Navodi da je prema podacima nadležne Policijske uprave evidentiran veći broj oštećenja vozila uslijed naleta na pticu. Smatra da je tužiteljev propust donijeti Program zaštite divljači, a da se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o naletu ptice na vozilo kao razlog ekskulpiranja tuženika ne može primijeniti u konkretnoj situaciji. Smatra da praksa drugostupanjskog suda upućuje na objektivnu odgovornost osobe koja upravlja auto cestom, jer da je tuženikova djelatnost održavanja ceste opasna djelatnost.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.
7. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je ispitati te sadrži i odredbe materijalnog prava koja je sud primijenio odlučujući o zahtjevu osiguratelja na kojeg su prešla isplatom osigurnine prava prema odgovornoj osobi odnosno tuženiku koji upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do naleta divljači na vozilo tužiteljevog osiguranika. Odlučujući o zahtjevu prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima kad je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu prema odredbama čl. 50. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a.
8. Odredba čl. 50. ZC-a koju je sud primijenio odlučujući o pravnoj osnovi tuženikove odgovornosti za štetu glasi:
(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.
(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na pticu sovu došlo na predjelu autoceste kojom upravlja tuženik. Po logici stvari postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji Pravilnikom propisan način sprječavanja preleta ptica koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste. Osoba koja upravlja cesto dužan je održavati cestu u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a žalitelj ne navodi da je do naleta došlo na neki od načina koji propisuje odgovornost tuženika. Stoga se radi o šteti koja je prouzročena slučajem i stoga nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema krivnje tuženika niti uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja.
9. Neosnovano žalitelj navodi da je zakonska obveza tuženika donijeti program zaštite od divljači. Tuženikova se obveza svodi na pridržavanje obveza u održavanju cesta propisanim navedenim zakonom a ne Zakonom o lovstvu jer tuženik ne održava autocestu prema odredbama Zakona o lovstvu. Niti Pravilnikom nije propisana obveza tuženika brinuti se za divljač pa tako i ptice koje prelijetaju autocestu jer to nije moguće niti ostvarivo. Zbog toga žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda, a pravilno je odlučio ne izvoditi predložene dokaze s obzirom na odlučne činjenice.
10. O troškovima postupka sud je odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a određeno navodeći koji su troškovi bili potrebni tuženiku za vođenje parnice.
11. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Sudac
Raoul Dubravec
Broj zapisa: 9-30868-220bf
Kontrolni broj: 0fa83-97496-b2fa5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
