REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-681/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., B. n. M., OIB …, zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. n. M., protiv tuženice M. V. iz T., OIB …, kao vlasnice obrta za ugostiteljstvo „T.“, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž- 364/2022-2 od 19. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj Povrv-565/2020-15 od 10. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i preinačava presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-364/2022-2 od 19. svibnja 2022. i sudi:
I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj Povrv-565/2020-15 od 10. ožujka 2022. i sudi:
"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K.-Z. iz Z. broj Ovrv-2718/2020 od 24. studenog 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 773,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 3,75 eura od 21. studenoga 2019.,
- 607,58 eura kn od 21. prosinca 2019.,
- 3,75 eura od 21. siječnja 2020.,
- 147,64 eura od 21. veljače 2020.,
- 3,75 eura od 21. ožujka 2020.,
- 3,75 eura kn od 21. travnja 2020.,
- 3,75 eura kn od 21. svibnja 2020.,
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
dok se isti ukida u dijelu troškova ovršnog postupka."
II. Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.215,46 eura.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K.-Z. iz Z. broj Ovrv-2718/2020 od 24. studenoga 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 5.831,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.993,75 kn.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 3721/2023-2 od 13. prosinca 2023. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravno pitanje:
"Je li nužno postojanje pisanog ugovora o priključku za zasnivanje obveznopravnog odnosa između pružatelja vodne usluge i korisnika, u situaciji kada je nedvojbeno da tužena koristi vodnu uslugu?“
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu novčanog iznosa s naslova korištenja pružene vodne usluge u poslovnom prostoru obrta tuženice u razdoblju od listopada 2019. do travnja 2020. godine.
7. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje u bitnom, da parnične stranke nisu imale sklopljen ugovor o pružanju vodne usluge odnosno, da je vlasnik vodovodnog mjerila K. V.1 i da preko tog mjernog mjesta vodu koriste tri kućanstva (K., R. - supruga tuženice i K. V.2 ) i poslovni prostor tuženice.
8. Povodom revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je vlasnik vodomjera na mjernom mjestu br. … K. V.1 i da preko tog mjernog mjesta vodu koriste tri kućanstva i poslovni prostor u kome tuženica obavlja ugostiteljsku djelatnost,
- da je tuženica podnijela zahtjev za posebni vodovodni priključak 2. lipnja 2016., da je tužitelj u tom postupku izdao Tehničko-tehnološke uvjete za priključenje poslovnog prostora na komunalne vodne građevine - javne vodoopskrbe 5. rujna 2016., da tuženica nije izvela potrebne pripremne zemljane radove,
- da je rješenjem Zadarske županije, Općine Sveti Filip i Jakov, Jedinstvenog upravnog odjela Klasa: UP/I-363-01/16-03/52 od 9. rujna 2016. odobren obrtu tuženice priključak na vodovodnu mrežu.
10. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev navodeći da je tuženica postupila u skladu s odredbom čl. 46. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga te primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odnosno, navodeći da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženica koristila predmetnu vodnu uslugu i da se zahtjev odnosi na njen potrošak vode.
11. Prema odredbi čl. 46. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga br. … iz prosinca 2013. godine (dalje: Opći uvjeti) određeno je da, ako pojedini korisnik koristi vodu preko istog vodomjera za osobne potrebe i za poslovnu djelatnost, dužan je zatražiti ugradnju posebnog vodomjera za svaku vrstu potrošnje a ako to ne učini ukupna količina isporučene usluge obračunavat će mu se i naplaćivati po cijeni koja je određena za poslovne djelatnosti. U navedenom smislu, tuženica je podnijela zahtjev za razdvajanje vodovodnog priključka odnosno posebnog vodomjera za svaku vrstu potrošnje - poslovnu i za potrebe kućanstva.
12. Drugostupanjski sud smatra da nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. Općih uvjeta jer tuženica nema s tužiteljem sklopljen pisani ugovor o priključku iako je nedvojbeno da tuženica koristi vodnu uslugu, kao i jer je vlasnik mjernog mjesta K. V.1 , a vodu koriste tri kućanstva i poslovni prostor.
13. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj 33/19 - dalje: ZVU) određeno je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se isporučuje voda za ljudsku potrošnju a ako vlasnika nije moguće utvrditi onda posjednik, a prema čl. 42. st. 1. ZVU obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Ugovor o isporuci vodnih usluga sklapa se između isporučitelja i korisnika vodnih usluga a ugovor se smatra sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge (čl. 37. ZVU).
14. Vijeće revizijskog suda smatra da je pravni temelj naplate za, u konkretnom slučaju nedvojbeno, pruženu vodnu uslugu u odredbi čl. 39. ZVU prema kojoj je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku od 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga a to može učiniti i novi korisnik (st. 1.), time da prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga (st. 2.).
15. Budući je iz utvrđenja nižestupanjskih sudova očito da su po zahtjevu tuženice 2016. godine izdani Tehničko-tehnološki uvjeti, da prema odredbi čl. 103. st. 1. ZVU korisnik vodnih usluga ima pravo o svom trošku ugraditi pojedinačni vodomjer, da je tuženica propustila izvesti pripremne radove sukladno uvjetima, te budući je nedvojbeno da je koristila vodne usluge tužitelja za potrebe svoje poslovne djelatnosti, to ona zajedno s vlasnikom mjernog mjesta (prethodnim korisnikom) solidarno odgovara za plaćanje vodnih usluga u utuženom razdoblju (čl. 39. st. 2. ZVU), pa je odgovor na postavljeno pitanje da nije nužno postojanje pisanog ugovora o priključku za zasnivanje obveznopravnog odnosa između pružatelja vodne usluge i korisnika, u situaciji kada je nedvojbeno da tuženica koristi vodnu uslugu.
16. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je preinačiti pobijane nižestupanjske odluke pozivom na odredbu čl. 393. st. 1. ZPP.
17. Kako su nižestupanjske presude preinačene, to je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka a primjenom čl. 154. st. 1. ZPP. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. To stoga jer se ne radi o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak po ispunjenju zakonskih pretpostavki prerastao u parnični postupak. 18. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju troškovi postupka i to: na ime sastava tužbe (prijedloga za ovrhu) 75 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: OT), na ime pristupa na ročišta dana 24. lipnja 2021. i 8. veljače 2022. po 75 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT, a od 1. rujna i 20. listopada 2021. po 18,75 bodova prema Tbr. 9. toč. 5. OT, na ime sastava podneska od 10. veljače 2021. 75 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT i na ime sastava žalbe 93,75 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. OT, što sve pomnoženo s vrijednošću boda od 1,33 eura (jer sud postupa u okviru postavljenog zahtjeva) iznosi 573,56 eura, te na ime PDV-a iznos od 143,39 eura, kao i na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 26,54 eura i prijedloga za dopuštenje revizije iznos od 39,81 eura, te javnobilježničke nagrade 26,54 eura i javnobilježničkog troška 4,98 eura, sveukupno iznos od 813,92 eura. Na ime sastava revizije tužitelju pripada 150 bodova prema Tbr. 10. toč. 5. OT, što pomnoženo sa 2 eura iznosi 300 eura, uvećano za PDV 75 eura i sudsku pristojbu na reviziju u iznosu od 26,54 eura, sveukupno iznosi 401,54 eura, ili sveukupno na ime troškova cjelokupnog postupka iznos od 1.215,46 eura.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
