REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4520/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z. protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-330/2022-2 od 8. kolovoza 2022., kojim je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4177/2014-64 od 16. ožujka 2022., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-330/2022-2 od 8. kolovoza 2022., kojim je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4177/2014-64 od 16. ožujka 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
„Kojim kriterijima, odnosno kojim kvalifikatornim okolnostima se rukovodi sud prilikom utvrđivanja visine naknade neimovinske štete zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta boravka u zatvorima, odnosno utvrđuje li se visina iznosa za svaki dan proveden u navedenim uvjetima ili u ukupnom iznosu za cijelo vrijeme trajanja izloženosti ponižavajućim i nehumanim uvjetima u zatvoru?“
Iz sadržaja prijedloga može se zaključiti i da podnositelj ističe da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, jer iznos dosuđene naknade smatra neprimjerenim i nedostatnim čime da je prekršeno načelo jednakosti svih pred zakonom i da mu je povrijeđeno pravo iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku te da su mu povrijeđena prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Kao razloge važnosti navodi odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1264/2019-2 od 20. travnja 2020., odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-106/2018-2 od 20. studenoga 2020., odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-584/2019-2 od 19. kolovoza 2020., odluku Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-771/2021-2 od 25. siječnja 2022. te odluku ovoga suda broj Revd- 4055/2020-2 od 2. ožujka 2021. kojom da je dopuštena revizija povodom istovjetnog pravnog pitanja.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je neosnovan u odnosu na postavljeno pitanje, dok je nedopušten u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljeno pravno pitanje ocijenio slijedeće. Postavljenim pitanjem problematizira se visina dosuđenog iznosa naknade štete radi povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta u zatvorima. Predlagatelj pitanjem i obrazloženjem prijedloga zapravo ukazuje na nepostojanje jasnih kriterija za određivanje te naknade te time i prigovara dosuđenoj visini. Pri tome iznosi odluke drugih drugostupanjskih sudova u kojima su dosuđeni različiti iznosi naknade štete. U odnosu na postavljeno pitanje prvenstveno valja naglasiti da je pitanje visine štete radi povrede prava osobnosti u svojoj suštini pitanje činjenično-pravne naravi. To iz razloga što visina štete ovisi o nizu specifičnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Zbog toga se tvrdnja da zaključci drugostupanjskog suda o iznosu pravične novčane naknade odstupaju od onih iz navedenih presuda ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl.385. a st.1. ZPP-a budući da su te odluke donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama od situacije kakva je u ovom sporu (tako i ovaj sud u Revd-4366/2023-2 od 17. siječnja 2024. i Revd-1120/2024. od 21. ožujka 2024).
5. S obzirom na navedeno, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbijen (toč. I. izreke ovog rješenja).
6. Prema odredbi čl. 385. a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala i u nižestupanjskom postupku. Kako je već navedeno, iz sadržaja prijedloga proizlazi da se tužitelj poziva na jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske) i na pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske). Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. ZPP-a ovaj je sud ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na jednakost svih pred zakonom i na pravično suđenje. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Uzevši u obzir sve izneseno, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. (tako i ovaj sud u Revd-4366/2023-2 od 17. siječnja 2024. i Revd- 1120/2024. od 21. ožujka 2024). Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
