REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1269/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. T. iz D., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D., protiv tuženice-protutužiteljice N. B. iz B., ..., Srbija, OIB ..., koju zastupa skrbnik N. B. i punomoćnica S. M.-L., odvjetnica u Z., radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom po tužbi i radi predaje u posjed po protutužbi, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-48/2017-3 od 23. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-283/2013 od 30. rujna 2016., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja-protutuženika A. T. protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-48/2017-3 od 23. studenoga 2017. u točki I. 1. i 2. izreke (u odnosu na odluku o glavnoj stvari).

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja-protutuženika A. T. protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-48/2017-3 od 23. studenoga 2017. u točkama I. 3. i II. izreke (u odnosu na odluku o trošku).

II. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice N. B. za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je:

''1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik 5. studenog 1996. kao dana stupanja Zakona o najmu stanova imao status nositelja stanarskog prava na stanu u D., ... koji se nalazi na II. katu čest. zgr. ... k.o. D. površine 62,07 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i WC-a.

II. Nadomješta se ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom slijedećeg sadržaja:

''N. B. pok. I. rođ. B., kao najmodavac i A. T. pok. B., OIB: ..., kao zaštićeni najmoprimac sklapaju ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom.

1. Najmodavac daje u najam najmoprimcu stan u D. G. K. koji se nalazi na II. katu čest. zgr. ...k.o. D. površine 62,07 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice i WC-a.

2. Ugovorne strane zaključuju ovaj ugovor na neodređeno vrijeme.

3. Ugovorne strane su suglasne da će zaštićeni najmoprimac plaćati najmodavcu zaštićenu najamninu od 95,00 kuna mjesečno počevši od 1. siječnja 2010. i to najkasnije 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun koji će odrediti najmodavac.

Najamnina se izračunava temeljem Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (¨Narodne novine¨ 40/97 i 117/05).

U slučaju promjene visine zaštićene najamnine najmoprimac je dužan plaćati izmijenjenu najamninu na temelju izračuna najmodavca bez izmjene ovog ugovora.

4. Osim najamnine najmoprimac je obvezan snositi i sve troškove u svezi stanovanja (utrošak električne energije, telefona, odvoza smeća i dr.) i komunalnu naknadu.

5. Najmoprimac ima pravo koristiti zajedničke prostorije i uređaje u zgradi.

6. Najmodavac je dužan za vrijeme trajanja najma stan održavati u ispravnom stanju (održavati električne, vodovodne, kanalizacijske instalacije i uređaje u stanu) dok troškove sitnih popravaka tijekom redovite uporabe stana snosi najmoprimac.

7. Najmoprimac je dužan u vezi s najmom stana

- s pažnjom dobrog domaćina čuvati stan i opremu od kvara i oštećenja, koristiti stan i druge zajedničke dijelove i uređaje u zgradi sukladno njihovoj namjeni,

- pridržavati se propisa o kućnom redu i čistoći,

- zatražiti pisanu suglasnost najmodavca za svaku eventualnu preinaku u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi,

dopustiti najmodavcu ili njegovom ovlašteniku pregled stana i ostalih prostorija kojima se najmoprimac služi,

- obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i zajedničkim dijelovima zgrade koje je dužan snositi najmodavac,

- odmah izvijestiti najmodavca o promjenama koje utječu na ostvarenje prava ma zaštićenu najamninu i na izračun visine zaštićene najamnine,

- u slučaju prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je primio uzimajući u obzir promjene do koji je došlo usred redovnog korištenja stana.

8. Najam stana može prestati:

- sporazumom najmoprimca i najmodavca,

- na drugi zakonom propisani način

9. Ugovorne stane utvrđuju da je najmoprimac u trenutku sklapanja ugovora u posjedu stana.

10. Ugovorne strane su suglasne da se za sva druga pitanja koja nisu uređena ovim ugovorom primjenjuju odredbe Zakona o najmu stanova.

11. U slučaju da najmodavac namjerava prodati stan iz čl. 1. ovog ugovora obvezuje se prvo stan ponuditi na kupnju najmoprimcu.

Najmodavac ovlašćuje najmoprimca da u zemljišnim knjigama upiše svoje pravo prvokupa stana iz čl. 1. ovog ugovora."

2. Nalaže se tužitelju i protutuženiku A. T. da zajedno sa svojom obitelji iseli iz trosobnog stana koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, hodnika i zahoda ukupne površine cca 60 m2 a koji stan se nalazi na drugom katu zgrade u D., ..., izgrađene na čest. zgr. ... u naravi zgrada te upisane u z.ul. ... k.o. D. te da istu nekretninu slobodnu od osoba i svojih stvari preda u nesmetan posjed tuženici i protutužiteljici u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tužitelju i protutuženiku A. T. da tuženici i protutužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 24.162,50 kn u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju i protutuženiku da tuženici i protutužiteljici naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn u roku od 15 dana.''.

2. Protiv drugostupanjske presude ''reviziju iz razloga navedenih u čl. 382. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP)'' podnosi tužitelj-protutuženik, pri čemu ''radi lakšeg iznošenja revizijskih razloga, postavlja šest pitanja''. Prvim i drugim pitanjem problematizira način utvrđenja drugostupanjskog suda da on nije u sporno vrijeme bio član porodičnog domaćinstva svoje pok. bake K. T., i da, posljedično tome, nije stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, trećim i petim pitanjem problematizira useljivost stana na kojem on ima upisanu 1/3 prava vlasništva i u kojem stanuje druga obitelj, četvrtim pitanjem problematizira pravilnost izreke pobijane presude, a šestim pitanjem osporava odluku o trošku.

3. Tuženica-protutužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom i zahtjev tuženice radi predaje predmetnog stana u posjed.

6. Drugostupanjski sud je pravomoćno odbio tužbeni zahtjev i pravomoćno prihvatio protutužbeni zahtjev jer:

- prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj i protutuženik dokazao da je bio član obiteljskog domaćinstva svoje bake K. T., iako pravilno utvrđuje da tužitelj i protutuženik nije bio naveden kao član obiteljskog domaćinstva svoje bake u Ugovoru o korištenju stana kojega su 2. rujna 1982. sklopili I. B. (prednik tuženice i protutužiteljice) i K. T. (prednica tužitelja i protutuženika),

- prilikom takvog zaključivanja prvostupanjski sud neosnovano daje prednost u dokaznoj snazi iskazima svjedoka pred materijalnim dokazima (sadržaj navedenog Ugovora), a što je pogrešno budući da je materijalni, pisani, dokaz takvog sadržaja da u njegovu istinitost ne treba sumnjati, a iskazi svjedoka su, u pravilu, utemeljeni na subjektivnim stajalištima osoba koje svjedoče,

- je stoga prednji zaključak prvostupanjskog suda protivan odredbi čl. 8. toč. 3. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZNS), a kojom je odredbom propisano da zaštićenu najamninu plaćaju (i imaju takav status) korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu toga zakona, a tužitelj i protutuženik takav status nije stekao jer on nije bio član obiteljskog domaćinstva svoje bake,

- iako prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužitelj i protutuženik, sa svojom sestrom suvlasnik stana u Dubrovniku, površine 58,69 m2, pogrešno zaključuje da na strani tužitelja i protutuženika nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 31. st. 2. toč. 2. ZNS-a kojom je propisano da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljenu kuću ili stan,

- svoj zaključak prvostupanjski sud obrazlaže time što u naprijed označenom stanu živi sestra tužitelja i da se radi o jednosobnom stanu pa da se stoga ima smatrati da ta nekretnina nije useljiva (za tužitelja i protutuženika)

- međutim, navedenu odredbu glede "useljivosti" treba tumačiti i shvaćati tako da "useljivost" znači da se radi o stanu podobnom za stanovanje, a ne u tome smislu je li navedeni stan prazan ili nije.

7. Pritom je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno i, da je:

- tužitelj-protutuženik bio naveden kao član obiteljskog domaćinstva svoje majke u stanu u kojem sada živi njegova sestra iako nikada nije bio prijavljen na toj adresi,

- supruga tužitelja-protutuženika s bratom i majkom suvlasnica 1/3 useljivih nekretnina na području iste županije.

8. Imajući u vidu, u točki 6. ovoga obrazloženja, citirano obrazloženje pobijane presude pravilno se tužitelj-protutuženik poziva na odredbu čl. 382. st. 1. t. 3. mjerodavnog ZPP prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona.

9. Naime, drugostupanjski sud je, prilikom utvrđenja činjenice je li tužitelj-protutuženik u sporno vrijeme bio član obiteljskog domaćinstva svoje pok. bake K. T., zapravo, sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP, preocijenio dokaze izvedene od strane prvostupanjskog suda i, za razliku od prvostupanjskog suda, utvrdio da tada nije bio član obiteljskog domaćinstva svoje pok. bake K. T. jer je dao prednost dokaznoj snazi Ugovora o korištenju stana kojega su 2. rujna 1982. sklopili I. B. (prednik tuženice i protutužiteljice) i K. T. (prednica tužitelja i protutuženika), u kojem tužitelj i protutuženik nije bio naveden kao član obiteljskog domaćinstva svoje bake, a što uostalom proizlazi i iz činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj- protutuženik bio naveden kao član obiteljskog domaćinstva svoje majke I. T. koja je dobila drugi stan na korištenje, i to Ugovorom o korištenju stana sklopljenim s poduzećem ''SRĐ'' 21. srpnja 1976. godine.

10. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP)

11. Dakle, drugostupanjski sud je, prethodno citiranim razlozima, jasno i logično obrazložio zašto je dao prednost dokaznoj snazi navedenih isprava i, posljedično tome, valjano obrazložio svoje utvrđenje da tužitelj-protutuženik u sporno vrijeme nije bio član obiteljskog domaćinstva svoje pok. bake K. T., pa revident ne može s uspjehom osporavati takvo činjenično utvrđenje pozivom na to da je drugostupanjski sud trebao dati prednost dokaznoj snazi drugih dokaza i da je zbog toga povrijedio i načelo neposrednosti, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP prema kojoj se mogu preocijeniti i posredno i neposredno izvedeni dokazi.

12. Posljedično tome, nevažno je utvrđenje useljivosti stana na kojem revident ima upisanu 1/3 prava vlasništva, s čim u vezi se revident nadalje poziva na razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da su se sudovi neposredno trebali uvjeriti o stvarnom stanju oba stana, a koji razlog se ne može s uspjehom isticati u revizijskom stadiju postupka.

13. Što se tiče pravilnosti izreke pobijane presude, i iz samog Ugovora o korištenju stana od 2. rujna 1982. proizlazi da predmetni stan ima tri (a ne dvije) sobe, s tim da revident niti ne osporava da se radi o istom stanu, pa provedba sporne presude ne bi trebala biti upitna, kako to pogrešno smatra revident.

14. Slijedom navedenog, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena.

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz članka 400. stavka 1. ZPP kojim se postupak pravomoćno završava.

16. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena revizija protiv odluke o trošku.

17. Kao pod točkom II. izreke rješenja odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer trošak tuženice-protutužiteljice koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.