Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-220/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽB, zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 26. travnja 2024. broj Kv I-11/2024-25 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 26. travnja 2024. broj KvI-11/2024-25 u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ŽB, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog ŽB iz zakonskih osnova predviđenih u članku 123. stavka 1. točkama 3. i 4. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŽB po branitelju, odvjetniku ŽB, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08., te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i istražni zatvor, te da okrivljenika odmah pusti na slobodu, a podredno da istražni zatvor zamijeni predloženim mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ŽB iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to ističe žalitelj navodeći da se pobijano rješenje ne može ispitati jer u njemu uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a i sama izreka rješenja je proturječna razlozima navedenima u rješenju.
5.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li optuženik počinio terećeno kazneno djelo, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o mogućem motivu počinjenja inkriminiranog kaznenog djela.
6. Da na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da bi optuženik u budućnosti mogao ponoviti isto tako teško kazneno djelo, neovisno o njegovoj dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj neosuđivanosti, prvostupanjski sud ispravno temelji na provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženika iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba pasivno ovisnih obilježja ličnosti sklona impulzivnom reagiranju u stanjima intenzivne emocionalne angažiranosti te jače i dugotrajnije izloženosti stresu. Prvostupanjski je sud ove okolnosti ispravno doveo u vezu sa okolnostima počinjenja kaznenog djela, pa je ispravno zaključio da je neophodno, produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista u konkretnom slučaju nije odlučna iz razloga navedenih pod točkom 6. ovog rješenja.
7. Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, nedvojbeno je da je za kazneno djelo teškog ubojstva za koje je optuženik osnovano sumnjiv, propisana kazna dugotrajnog zatvora, te da je terećeno kazneno djelo počinjeno pod posebno teškim okolnostima koje se očituju u načinu počinjenja kaznenog djela, a koje je prvostupanjski sud detaljno opisao pod točkom 7. pobijanog rješenja, povezanima sa činjenicom da se događaj zbio u maloj urbanoj sredini, što je imalo za posljedicu pozornost medija i uznemirenost javnosti pa je zbog potrebe neometanog odvijanja kaznenog postupka i jačanja povjerenja u pravosudna tijela, to je ispravno, za sada, prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Ujedno se skreće pozornost prvostupanjskom sudu da će prilikom idućeg preispitivanja istražnozatvorskih razloga voditi računa da li je još uvijek potrebno voditi računa o dodatnoj skrbi i zaštiti interesa javnosti.
7.1. Pri tome, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ponovljeni žalbeni navodi kako je medijska popraćenost događaja trajala kratko, a još manje žalbeni navodi da optuženik ima boravište u [adresa], pa bi njegovim potencijalnim odlaskom u Njemačku, uz mjere opreza, splasnula uznemirenost javnosti, imajući u vidu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđeni istražnozatvorski razlozi, mogu prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08., a o čemu je dao svoje razloge u točki 9. pobijanog rješenja. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to u žalbi sugerira žalitelj.
8.1. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od značaja niti žalbeni navodi o pozitivnom utjecaju njegovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru u vidu stvaranja svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao niti žalbeni navod da bi se optuženi svojim puštanjem na slobodi posvetio brizi za svoju djecu.
9. Također, suprotno opetovanom žalbenom prigovoru valja istaknuti kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. imajući na umu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Isto tako, ističe se žalitelju, a protivno žalbenim navodima, da je prvostupanjski sud proveo test razmjernosti u točki 8.1. pobijanog rješenja te je u obzir uzeo upravo očekivanu, a ne propisanu kaznu.
10. U odnosu na žalbene primjedbe kojim se optuženik poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i raznih županijskih sudova, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o istražnozatvorskih osnova mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
11. Imajući na umu značaj i karakter svih okolnosti zbog kojih je optuženiku produljen istražni zatvor tijekom ovog postupka, žalbeni navodi optuženika kojim prigovara dinamici vođenja predmetnog postupka ističući da tijela postupka nisu pokazala potrebnu revnosti u vođenju postupka, nisu od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru.
12. S obzirom na navedeno, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
