Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-390/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice, Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BK i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.118/18. i 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj K-15/2022-250 od 10. srpnja 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog BK, odvjetnika Davorina Bukovca i branitelja optuženog ĆK, odvjetnika Maria Sokača,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, te u cijelosti žalbe optuženog BK i optuženog ĆK, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu, optuženi BK i ĆK proglašeni su krivima zbog kaznenih djela protiv života i tijela, ubojstva, iz članka 110. KZ/11., i zbog šest kaznenih djela, ubojstva u pokušaju, iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude.

1.1. Optuženom BK za kazneno djelo ubojstva, počinjeno na štetu VK, na temelju članka 110. KZ/11. utvrđena je kazna zavora u trajanju od 16 godina, za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjeno na štetu IK i KK, na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od po 7 godina, za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu TK, na temelju članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., kazna zatvora u trajanju 8 godina. Za kaznena djela ubojstva u pokušaju, počinjenih na štetu NK, AK i FK, na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/112. i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. utvrđene su mu kazne zatvora u trajanju od po 3 godine za svakog oštećenika, te je na temelju navedenih odredbi i odredbe članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. kolovoza 2021. pa nadalje.

1.2. Optuženom ĆK za kazneno djelo ubojstva, počinjeno na štetu VK, na temelju članka 110. KZ/11. utvrđena je kazna zavora u trajanju od 15 godina, za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjeno na štetu IK i KK, na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od po 6 godina za svakog oštećenika, za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu TK, na temelju članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 7 godina. Za kaznena djela ubojstva u pokušaju, počinjenih na štetu NK, AK i FK, na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. utvrđene su mu kazne zatvora u trajanju od po 2 godine za svakog oštećenog, te je na temelju navedenih odredbi i odredbe članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. kolovoza 2021. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom EK i optuženom ĐK izrečene su sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, u trajanju od 2 godine, koje će se u odnosu na svakog optuženika izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

1.4. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženika je oduzeta automatska puška „kalašnjikov“, model MD63, cal. 7,62x39 mm, originalnog tvorničkog/serijskog broja ACM 2797, pronađena tijekom očevida 25. kolovoza 2021. te je naloženo njeno uništenje po pravomoćnosti presude, na temelju članka 79. stavka 6. KZ/11.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku(„Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 130/20., 84/21. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), optuženi ŠK i optuženi ĆK oslobođeni su obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice djeteta/žrtve, a ĆK i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, optuženi Nino Balog i BK ĆK.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da optuženicima za svih sedam kaznenih djela počinjenih u stjecaju utvrdi pojedinačne kazne u duljem trajanju, bez ublažavanja kazne ili ne u tolikoj mjeri, te da im izrekne kaznu dugotrajnog zatvora u duljem trajanju, uz nalaganje obveze nadoknade svih troškova kaznenog postupka na temelju članka 148. stavak 1. i 3. ZKP/08.

2.2. Optuženi ŠK žali se osobno i po branitelju Davorinu Bukovcu, odvjetniku u Zajedničkom uredu Davorin Bukovac, DK i SK. U žalbi koju je podnio osobno, ne navodi žalbene osnove zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te kako iz sadržaja žalbe proizlazi predlaže da Visoki Kazneni sud Republike Hrvatske presudu ukine ili podredno da mu izrekne blažu kaznu. U žalbi podnesenoj po branitelju optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

2.3. Optuženi ĆK žali se po branitelju, Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina i branitelju Mariu Sokaču, odvjetniku iz Varaždina. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi podnesenoj po branitelju Božidaru Klepaču predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi podnesenoj po branitelju Mariu Sokaču predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i oslobodi optuženika kaznene odgovornosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće.

2.4. Odgovor na žalbe optuženih BĆ i ĆK podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalbe odbiju kao neosnovane.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o istoj uredno obaviješten sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08., a u nazočnosti branitelja optuženog ŠK i optuženog ĆK, dok je nazočnost optuženika osigurana putem video linka u skladu s člankom 475. stavak 7. ZKP/08.

5. Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana i to zbog odluke o troškovima, dok su u preostalom djelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalbe optuženog BK i ĆK neosnovane.

U odnosu na odluku pod I

6. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno oslobodio u cijelosti optuženike plaćanja troškova kaznenog postupka. Ispravno u žalbi navodi, a koje argumente u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude u odnosu na troškove kaznenog postupka, propustio obrazložiti iz kojih utvrđenih okolnosti je zaključio da su optuženici lošeg imovinskog stanja i iz čega proizlazi da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo ugroženo uzdržavanje kako njih samih, tako i članova njihovih obitelji. Isto tako, u pravu je državni odvjetnik, da odredba članka 148. stavak 6. ZKP/08. ne predviđa mogućnost od oslobođenja optuženika plaćanja troškova postupka postavljene opunomoćenice djeteta/žrtve. Naime u članku 148. stavak 6. ZKP/08. propisano je da sud može osloboditi optuženike troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, a u što ne ulaze troškovi iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.

6.1. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. pod točkom I izreke prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka te je u tom dijelu presuda ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te će prvostupanjski sud prilikom donošenja nove odluke cijeniti sve okolnosti na koje mu je ukazao ovaj sud te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

U odnosu na odluku pod II

7. U žalbi koju je optuženi BK podnio po branitelju, u odnosu na žalbenu osnovu, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., navodi se kako se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, odnosno da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Nadalje vezano za navedenu žalbenu osnovu ističe kako izreka presude ne sadrži potpuno utvrđenje izravne namjere optuženika kao i ostvarenje cilja, odnosno prouzročenje smrti svih oštećenika u ovom kaznenom postupku, kao i da ne sadrži konkretne i nedvojbene razloge koji ukazuju na otklon nužne obrane.

7.1. Ostali dio žalbe koji je optuženi BK podveo pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, sadržajno odgovara žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no kako se optuženi BK nakon posljednje izmjene optužnice , na raspravi 7. srpnja 2023. očitovao na način da se smatra krivim za sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret tako izmijenjenom optužnicom, sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08. isti ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, a što ovdje nije slučaj.

7.2. Po ocijeni ovog suda, kao drugostupanjskog, suprotno žalbenim navodima optuženog BK, izreka prvostupanjske presude je razumljiva, sadrži potpun opis subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, jasan zakonski opis i naziv kaznenih djela, utvrđene kazne za svako pojedino djelo za koje je proglašen krivim te jedinstvenu kaznu, odluku o uračunavanju istražnog zatvora, odluku o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju predmeta, kao i troškovima kaznenog postupka. Isto tako, sud prvog stupnja je dao uvjerljive, logične i na provedenim dokazima utemeljene razloge za svoju odluku, detaljno je analizirao i cijenio svaki dokaz za sebe i sve dokaze međusobno što je sve obrazložio i dao uvjerljive razloge o tome koje dokaze prihvaća kao vjerodostojne, a koje ne prihvaća, jasno je naveo razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o nužnoj obrani, pa je nakon detaljno provedene analize svih dokaza izveo pravilne i na dokaznom postupku utemeljene zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.3. Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. žali se i optuženi ĆK po branitelju Mariu Sokaču i branitelju Božidaru Klepaču, navodeći kako je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. budući je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, no osim što u žalbi podnesenoj po branitelju Božidaru Klepaču, kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodi kako ista postoji zato što sud nije odlučio o imovinsko pravnim zahtjevima oštećenika, u ostalom dijelu žalbi podnesenim po braniteljima, osim navođenja zakonskog teksta iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., uopće ne obrazlaže u čemu bi se zapravo sastojale navedene bitne povrede, već se cijeli sadržaj žalbe sadržajno odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.4. Suprotno žalbenim navodima optuženog ĆK sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer nije odlučio o imovinskopravnim zahtjevima oštećenika, budući iz stanja spisa proizlazi kako isti imovinsko pravne zahtjeve nisu niti postavili.

7.6. Isto tako, suprotno žalbenim navodima optuženog ĆK, izreka presude je razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nije osnovan žalbeni navod optuženog ĆK da postoji proturječnost između nalaza i mišljenja vještaka balističara i zaključaka suda da je optuženi ĆK supočinitelj kaznenih djela, jer je, protivno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja, nakon što je vještak balističar odgovorio na sva pitanja postavljena tijekom postupka od strane obrane, dao jasne, uvjerljive i logične razloge zašto smatra da su optuženi BK i ĆK supočinitelji, a koje razloge u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

7.7. Nadalje, iako obrana optuženog ĆK ne navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., odnosno da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, to proizlazi iz sadržaja žalbe podnesene po branitelju Mariu Sokaču u dijelu gdje navodi da je prvostupanjski sud, osim što je izdvojio iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze, iskaze svjedoka i vještaka, koji prije iskazivanja na djelomičnoj rekonstrukciji dana 10. siječnja 2022., nisu dobili potrebna upozorenja, trebao izdvojiti iz spisa i cjelokupni video zapis i pismeni zapis, uključivo i iskaze optuženika s rekonstrukcije održane toga dana. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je rješenjem vijeća od 27. lipnja 2023. (listovi 1656 do 1660 ) na temelju članka 431. stavak 3. u vezi s člankom 300. stavkom 1. točka 5. ZKP/08. iz spisa predmeta izdvojio kao nezakonite dokaze dijelove zapisnika o djelomičnoj rekonstrukciji od 10. siječnja 2022. (listovi 571 do 573), i dijelove snimki djelomične rekonstrukcije, a koji su detaljno navedeni pod točkom 4. obrazloženja presude. Za takvo postupanje dao je valjane razloge, budući svjedoci i vještaci nisu bili upozoreni sukladno odredbama članka 288. stavak 3. ZKP/08.i 286. stavak 1. ZKP/08., pa je sukladno članku 431. stavak 3. u vezi s člankom 300. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08. iste trebalo izdvojiti iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze. No, nije u pravu obrana optuženog ĆK da je prvostupanjski sud trebao iz spisa predmeta izdvojiti cijeli video zapis, pismeni zapis i iskaze optuženika s rekonstrukcije od 10. siječnja 2022. budući u preostalom dijelu isti ne predstavljaju nezakonit dokaz u smislu članka 10. ZKP/08., kao što je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud pod točkama 4. -.4.4. obrazloženja presude, na koje razloge se upućuje žalitelj.

7.8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima optuženog BK i optuženog ĆK, nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. niti iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je pobijanu presudu također ispitao i u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Optuženi BK i ĆK u uvodu žalbe navode kako se žale i zbog povrede kaznenog zakona, no u žalbi ne obrazlažu u čemu bi se ta povreda sastojala, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer da u njihovim postupcima nema svih obilježja kaznenih djela za koja su proglašeni krivim. No takvi žalbeni navodi odnose se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i predstavljaju drugu žalbenu osnovu.

9. Kao što je već ranije navedeno, obzirom na posljednje očitovanje o krivnji optuženog BK, optuženikova žalba koju je podnio osobno, a koja se sadržajno odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i dio žalbe podnesene po branitelju vezanu za tu zakonsku osnovu, ovaj drugostupanjski sud neće razmatrati, budući je ista sukladno članku 464. stavak 7. ZKP/08. nedopuštena.

9.1. U odnosu na žalbu optuženog ĆK, i žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti, da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima optuženika, pravilno i potpuno, na temelju izvedenih dokaza na raspravi utvrdio činjenično stanje. Naime, optuženik u žalbi poriče da bi na bilo koji način, zajedno s optuženim BK, sudjelovao u pucanju na oštećenike, pri čemu se prvenstveno poziva na nalaz i mišljenje balističkog vještaka, i to na dio nalaza u kojem je vještak naveo da je verzija na temelju koje je sud proglasio krivim optuženog ĆK (da su ŠK i ĆK zajedno usmjeravali automatsku pušku prema oštećenicima), manje vjerojatna, te kako je vještak rekao da je ovakva verzija moguća u smislu ispaljivanja, no da bi u tom slučaju kontrola oružja bila otežana, pa smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi ĆK na opisani način sudjelovao u ovim kaznenim djelima.

9.2. No, suprotno žalbenim navodima optuženog ĆK, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je ĆK sudjelovao na opisani način u inkriminiranim radnjama. Naime, vještak balističar takvu mogućnost ne isključuje, nego ju smatra manje vjerojatnom, ali mogućom, a u prilog tome govore i svjedoci RK, LK, HK, ZK i ŽK, čije iskaze je sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim, te u bitnim dijelovima suglasnim, kako međusobno, tako i dovodeći ih u vezu s materijalnim dokazima, i to prvenstveno tragovima krvi pronađenih na mjestu događaja i pronađenim čahurama kao i provedenom djelomičnom rekonstrukcijom na mjestu događaja, te provedenim balističkim i sudskomedicinskim vještačenjem, nakon čega je iznio razloge koje je detaljno obrazložio, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Bitno je naglasiti da je vještak balističar u svome nalazu i mišljenju naveo da je prst na okidaču držala samo jedna osoba (a to je optuženi ŠK, što u konačnici i priznaje), ali da postoji mogućnost da su pušku držale dvije osobe, a o čemu su upravo i svjedočili svjedoci RK, LK, HK, CK i ŽK, pa i optuženi ŠK.

9.3. Upravo ovaj navod vještaka balističara podudara se i s provedenim daktiloskopskim vještačenjem, iz kojeg proizlazi da na okidaču puške nije bilo otisaka optuženog ĆK, a koju činjenicu obrana ĆK ističe kao dokaz da optuženik nije sudjelovao u počinjenju inkriminiranih kaznenih djela, no optuženi ĆK nije se niti teretio da bi ispalio hice prema oštećenicima, već da je zajedno s optuženim ŠK usmjeravao pušku u smjeru oštećenika, a što je sve prvostupanjski sud u obrazloženju presude detaljno obrazložio.

9.4. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da u činjeničnom opisu presude nije opisano na koji način bi optuženi ĆK zajedno s optuženim ŠK usmjeravao pušku prema oštećenicima, budući je u činjeničnom opisu to jasno navedeno, a sud prvog stupnja je detaljno upravo tu okolnost obrazložio pod točkama 83-89 obrazloženja presude.

9.5. Isto tako u daljnjem dijelu žalbe, optuženi ĆK smatra da ne postoje dokazi o postojanju dogovora između optuženog BK i ĆK, no niti taj dio žalbe nije osnovan. Postojanje dogovora između optuženika, vidljivo je iz cjelokupne dinamike događaja od samog početka, znači još od trenutka kada su zajedno došli pred kuću oštećenog IK, gdje je došlo do verbalnog sukoba između njih i IK zbog facebook profila, te daljnjim postupcima koje su poduzimali optuženi ŠK i optuženi ĆK nakon tog verbalnog sukoba, kada je ŠK donio automatsku pušku, te stao na dvorište ispred kuće broj 69, gdje je u blizini stajao optuženi ĆK, nakon čega su obojica vikali „ svi ćete umrijeti i VK će završiti u grobu“. Upravo takva dinamika događaja, te nakon toga zajedničko usmjeravanje puške prema članovima obitelji ŽK, te ispaljivanje od strane optuženog BK drugog rafala od ukupno 17 metaka u oštećenike, govori o postojanju dogovora između optuženog BK i ĆK.

9.6. U daljnjem dijelu žalbe optuženik daje svoju verziju događaja, svoju analizu dokaza i svoje mišljenje o ulozi optuženog ĆK u ovome događaju. Tako navodi kako optuženi ĆK nije inicirao sukob, da nije donio pušku niti rukovao njome, da nije imao nikakav motiv da puca u članove obitelji ŽK s kojima je bio u dobrim odnosima. No, kao što je već navedeno, sud prvog stupnja u obrazloženju presude detaljno je analizirao i ocijenio iskaz svakog svjedoka, nalaze i mišljenja vještaka, te materijalne tragove pronađene na mjestu događaja, naveo iz kojih razloga i u kojem djelu određeni iskaz svjedoka prihvaća, a u kojem djelu iskaz ne prihvaća i zašto, te je iskaze svih svjedoka povezao kako međusobno tako i s nalazima i mišljenjima provedenih vještačenja i pronađenim tragovima na mjestu događaja nakon čega je donio odluku o krivnji optuženika. U odnosu na žalbene navode optuženog ĆK da nije imao nikakav motiv da puca u članove obitelji ŽK jer je sa njima bio u dobrim odnosima, ukazuje se žalitelju da postojanje motiva nije bitno obilježje kaznenog djela ubojstva, a niti ubojstva u pokušaju te je isto ostvareno i ukoliko nije utvrđen motiv za počinjenje kaznenog djela. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud, uzevši u obzir cijelu dinamiku događaja, iskaze svjedoka i nalaz i mišljenje vještaka balističara, pravilno utvrdio da je optuženi ĆK kazneno djelo ubojstva i šest kaznenih djela ubojstva u pokušaju počinio s izravnom namjerom prvog i drugog stupnja, zajedno s optuženim ŠK.

9.7. Također, nisu točni niti žalbeni navodi optuženog ĆK, kako nitko od svjedoka ne spominje njega kao osobu koja je u sukobu sudjelovala verbalno ili fizički, jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka KK, CK i TK, koji su naveli da je optuženi MK kod ispaljivanja drugog rafala bio u doticaju s oružjem. O tome govori i optuženi BK prilikom iznošenja obrana tijekom postupka, a i prilikom provedene rekonstrukcije i pokusa, a što je sve prvostupanjski sud iscrpno obrazložio u svojoj presudi pod točkama 88 - 90 presude.

9.8. Istina je da provedenim daktiloskopskim vještačenjem, niti na jednom dijelu puške nije pronađen DNA profil koji bi se podudarao s DNA profilom optuženog ĆK kao ni fragmenti papilarnih linija, no ta okolnost, imajući u vidu ranije navedene dokaze, nije takvog značaja da bi dovela u pitanje zaključke prvostupanjskog suda.

9.9. Niti daljnjim žalbenim navodima, obrana nije uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja o vjerodostojnosti iskazivanja svjedoka KK, LK, PK, CK, NK, JK. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude pod točkama 79 - 84 detaljno analizirao upravo iskaze tih svjedoka i naveo razloge zbog kojih u nekim dijelovima njihovim iskazima vjeruje iskaza svjedocima vjeruje, a u kojima im ne poklanja vjeru, što je sve detaljno obrazložio.

9.10. Nadalje, u žalbi se problematizira i izraz „nacukavali za pušku“ koji su u svojim iskazima koristili svjedoci RK, TK, ČK, OK, LK, PK, CK, kada su opisivali postupanje optuženika prilikom rukovanja puškom. U žalbi se ističe kako svaki od navedenih svjedoka taj izraz „nacukavanje“ različito opisuje i interpretira, pa se stoga zaključuje da su svjedoci instruirani kako da svjedoče. No, prvostupanjski sud je pod točkom 89. presude dao jasne i uvjerljive razloge zbog čega smatra da su svjedoci koristili upravo taj izraz opisujući postupanje optuženika s puškom, te također uvjerljivo i životno obrazlaže određene različitosti u njihovim iskazima, a sve obzirom na situaciju u kojoj su se neočekivano zatekli i stanje šoka u kojem su se zasigurno nalazili., koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

9.11. U žalbi se nadalje pojedinačno citiraju pojedini dijelovi iskaza svjedoka KK, LK, PK, IK, GK, FK, AK, UK, BD, ĆD i ŠD i od strane obrane se zapravo na drugi način, nego što je to učinio prvostupanjski sud, navedeni dokazi ocjenjuju i analiziraju, a sve na način koji bi odgovarao obrani optuženog ĆK da bi od istog otklonio kaznenu odgovornost i doveo u sumnju zaključke suda prvog stupnja, no bezuspješno. Naime, prvostupanjski sud je detaljno analizirao iskaze tih svjedoka, naveo razloge zbog kojih u određenim dijelovima ne vjeruje iskazima svjedoka, iste kritički cijenio dovodeći ih u vezu s iskazima svjedoka koje je prihvatio kao uvjerljive i logične, a vezano za sudjelovanje u pucnjavi optuženog ĆK zajedno s optuženim BK, te uvjerljivo i detaljno analizirao iskaze svih saslušanih svjedoka dovodeći ih u vezu s materijalnim tragovima pronađenim na mjestu događaja, ozljedama koje su zadobili oštećenici, vidljivosti inkriminiranog dana, te nalazom i mišljenjem vještaka balističke struke. Također je obrazložio iz kojih razloga ne vjeruje obrani optuženog BK da je optuženi ĆK usmjeravao cijev puške prema tlu ( takva obrana suprotna je mjestu nastanka ozljeda kod oštećenika te nalazu i mišljenju vještaka balističke struke u dijelu u kojem govori o visini pronađenih oštećenja od vatrenog oružja i djelu gdje vještak navodi kako je postojala kontrola nad oružjem optuženog BK, a koja je moguća jedino ukoliko osoba koja drži prst na okidaču nije ometana od strane druge osobe.

9.12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi, a u odnosu na svjedoke AK, UK i IK, za koje žalitelj smatra da im sud prvog stupnja neosnovano nije povjerovao, a za koje obrana tvrdi da su vjerodostojni jer su imali bolju vidljivost na optuženike i mjesto s kojeg je pucano, pa da je njihove iskaze o tome da optuženi ĆK nije bio ni u jednom trenutku u doticaju s automatskom puškom prvostupanjski sud trebao ocijeniti kao istinite i objektivne. Naime, suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je njihove iskaze također detaljno i kritički ocijenio, nakon čega je naveo razloge zbog kojih njihove iskaze, a vezano za izostanak sudjelovanja optuženog ĆK u pucnjavi ne prihvaća.

9.13. Optuženi ĆK uz svoju žalbu dostavio je i izjavu optuženog BK od 29. kolovoza 2023., koju je BK vlastoručno napisao i potpisao, a iz koje proizlazi da ĆK nije kriv za počinjenje kaznenih djela i da u njima nije uopće sudjelovao, već da je ono što je optuženi BK iznio na rekonstrukciji i raspravi o sudjelovanju ĆK u počinjenju kaznenih djela zajedno sa njim, rekao jer je bio na svakakvim terapijama i nije znao što priča. Navedena izjava, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je sastavljena isključivo radi otklanjanja kaznene odgovornosti od optuženog ĆK te je ista nevjerodostojna i suprotna dokazima provedenim tijekom dokaznog postupka, pri čemu niti optuženik niti branitelj tijekom postupka nisu prigovarali sposobnosti optuženika da sudjeluje u postupku i daje izjave.

9.14. Slijedom svega navedenog, vezano za žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno žalbenim navodima optuženog ĆK, prvostupanjski sud je u svojoj presudi ispravno utvrdio sve činjenice koje smatra nespornim, naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio sporne činjenice, te detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza za sebe i svih dokaza međusobno kao i obranama optuženika, iznio razloge zbog kojih smatra da je nesporno utvrđeno da su se u ponašanju oba optuženika ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 110. KZ/11. i kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11.

10. Nisu osnovane niti žalbe državnog odvjetnika, optuženog BK i ĆK radi odluke o kazni.

10.1. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud uzevši u obzir pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani oba optuženika, pojedinačnim kaznama i jedinstvenom kaznom zatvora nije u dovoljnoj mjeri izrazio društvenu osudu zbog počinjenih čak 7 kaznenih djela protiv života i tijela kao jedan od najzaštićenijih pravnih dobara, zbog čega izrečene kazne, neće dovoljno utjecati na svijest drugih o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, posebno ako se ima u vidu posebno benevolentni odnos društva u odnosu na posjedovanje i korištenje zabranjenog vatrenog oružja, a što se ogleda u sve više tragičnih događaja ubojstava i samoubojstava vatrenim oružjem u RH. Smatra da je sud optuženiku izrekao preblagu kaznu koja je neadekvatna da se njome ispuni svrha kažnjavanja, jer da nije dostatno cijenio utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika, dok je pojedine olakotne okolnosti precijenio.

10.1.1. Mišljenja je kako je prvostupanjski sud vezano za optuženog BK precijenio olakotne okolnosti i to mladu životnu dob, skrb o obitelji, očinstvo troje malodobne djece, obvezu brige i uzdržavanja obitelji, izraženo žaljenje i kajanje, a da je podcijenio otegotne okolnosti - brutalno i bezobzirno počinjenje kaznenih djela rafalnim pucanjem iz zabranjenog automatskog vatrenog oružja, na javnom prostoru naseljenog mjesta, na kojem se nalazio veći broj ljudi, uključujući djecu, koji su nedvojbeno bili traumatizirani takvim protupravnim postupanjem, usmjerenost protupravnih radnji prema članovima iste obitelji i težinu posljedica, neovlašteno posjedovanje automatskog vatrenog oružja, raniju kaznenopravnu osuđivanost. Smatra da sud nije cijenio optuženikovu nekritičnost prema vlastitom protupravnom postupanju, kao i da je optuženik tek deklarativno izrazio žaljenje i kajanje. Također je mišljenja da s obzirom na način počinjenja kaznenih djela i razloge zbog kojih u odnosu na žrtve IK, NK, KK, TK, AK i FK nije nastupila smrtna posljedica, i to zbog hitne medicinske intervencije i puke slučajnosti (iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka ), a u smislu intenziteta povrede zaštićenog dobra, pokušaj ne bi trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost. Smatra da je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina, daleko manja od zbira ionako prenisko utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora.

10.1.2. U odnosu na optuženog ĆK, također navodi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti i to da je otac četvero maloljetne djece, mladu životnu dob, skrb o obitelji, obvezu brige i uzdržavanja obitelji, izraženo žaljenje, a da je podcijenio otegotne okolnosti - brutalno i bezobzirno počinjenje kaznenih djela rafalnim pucanjem iz zabranjenog automatskog vatrenog oružja na javnom prostoru naseljenog mjesta, na kojem se nalazio veći broj ljudi, uključujući djecu, koji su nedvojbeno bili traumatizirani takvim protupravnim postupanjem, usmjerenost protupravnih radnji prema članovima iste obitelji i težinu posljedica kao i raniju kaznenopravnu osuđivanost. Također je mišljenja da s obzirom na način počinjenja kaznenih djela i razloge zbog kojih u odnosu na žrtve IK, NK, KK, TK, AK i FK nije nastupila smrtna posljedica, i to zbog hitne medicinske intervencije i puke slučajnosti (iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka ), a u smislu intenziteta povrede zaštićenog dobra, pokušaj ne bi trebalo ocijeniti kao olakotnu okolnost. Smatra da je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, daleko manja od zbira ionako prenisko utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora.

10.1.3. Također, budući su optuženici proglašeni krivima kao supočinitelji svih 7 kaznenih djela, ističe da optuženom ĆK kao ranije višestruko kaznenopravno osuđivanoj osobi nije trebalo izreći kaznu zatvora u 5 godina kraćem trajanju od one izrečene optuženom BK koji je bio samo jednom kazneno osuđivan. Vezano za primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 1. u vezi s člankom 34. stavkom 2. KZ/11. mišljenja je, da je obzirom na utvrđeni stupanj krivnje kojim su kaznena djela počinjena (izravna namjera I i II stupnja) te ukupnost otegotnih okolnosti koje su utvrđene od strane prvostupanjskog suda i ove navedene u žalbi, nije bilo mjesta ublažavanju kazne za pokušaj ubojstva, pogotovo ne do zakonskog maksimuma.

10.2. Optuženi BK, kako u žalbi podnesenoj osobno tako i onoj putem branitelja, smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije pravilno cijenio olakotne i otegotne okolnosti. na njegovoj strani. Naglašava kako je iskreno priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio kajanje zbog počinjenog i to više puta, te da je tijekom postupka iskazao da mu je iskreno žao zbog počinjenja kaznenih djela. Upravo zbog toga smatra da mu je kazna previsoko odmjerena, te da se istom ne može postići specijalna prevencija i ostvariti svrha kažnjavanja. Ističe i kako su kazne izrečene za pokušaj kaznenog djela, izjednačene s kaznom za dovršeno kazneno djelo ubojstva. Nadalje, prema stavu obrane, u obrazloženju presude nisu dostatno navedeni razlozi u pogledu visine kazne zatvora u odnosu na oštećene NK, AK i FK, a imajući u vidu ranjavanje istih, ozljede koje su zadobili i prethodan odnos s oštećenicima. Smatra da je jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina, za mladu osobu u dobi od 23 godine pogubna i izrazito otegotna, jer u sljedećih 30 godina troje male djece ostaje bez oca u obitelji, hranitelja i supruga, te da treba uzeti u obzir da je optuženik impulzivno reagirao zbog straha i bojaznosti za vlastitu obitelj.

10.3. Optuženi ĆK vezano za kaznu, navodi kako je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina zatvora doista drakonska i da je sud preuveličao značaj otegotnih okolnosti, uz nesrazmjerno umanjivanje olakotnih okolnosti na strani optuženika. Smatra da je sud premalo cijenio da optuženik jedini radi u obitelji s četvero maloljetne djece. Također da je sud kao otegotno uzeo u obzir i njegovu prijašnju osuđivanost, iako se radi o imovinskim deliktima bez uporabe nasilja ili sile kao i da se radi o djelima za koje je protekao dovoljno dug period pa da se može smatrati da optuženi ĆK nije stalni počinitelj kaznenih djela na kojeg sankcije ne djeluju. Nadalje je naveo da ne razumije zbog čega je sud prvog stupnja kao otegotnu okolnost cijenio da je kazneno djelo počinjeno u naseljenom mjestu, budući je mjesto počinjenja kaznenog djela romsko naselje koje je uvijek puno ljudi, a takvu otegotnu okolnost zakon ne poznaje. Nadalje je naveo, da kada bi i bilo istina da je sudjelovao u pucanju na način da je držao oružje, a što nije, da je odluka o pucanju bila na onome tko je držao prst na okidaču. Zbog navedenog, njegov doprinos cijelom događaju bio bi neznatan.

11. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, optuženog BK i optuženog ĆK, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i potom izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina u odnosu na optuženog BK i kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina u odnosu na optuženog ĆK, primjerena svim okolnostima počinjenja ovih kaznenih djela, te da je prvostupanjski sud pravilno cijenio kako olakotne tako i otegotne okolnosti na strani oba optuženika.

11.1. Prvostupanjski sud je, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje obojice optuženika (izravna namjera I i II stupnja), pobude iz kojih su kaznena djela počinjena (verbalna svađa oko facebook profila koju su rješavali na jedan drastičan način), jačinu ugrožavanja ili povrede zakonom zaštićenog dobra (jedna prouzročena smrt i 6 pokušaja ubojstva oštećenika automatskim vatrenim oružjem), okolnosti u kojima su kaznena djela počinjena (naseljeno mjesto, velik broj ljudi, pa i djece, ispaljivanje u naseljenom mjestu 30 komada streljiva iz automatskog oružja rafalnom paljbom, okolnost da je inkriminirano postupanje bilo usmjereno prema članovima jedne obitelji), okolnosti u kojima su počinitelji živjeli prije počinjenja kaznenih djela i usklađenost njihova ponašanja sa zakonima (optuženi BK jednom kazneno osuđivan, dok je ĆK višestruko osuđivana osoba i to osam puta, od čega i za kaznena djela s elementima nasilja), odnos prema žrtvama kaznenih djela (izraženo žaljenje od strane optuženog BK na raspravi).

11.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano sud prvog stupnja optuženom BK nije kao olakotno cijenio priznanje kaznenih djela, budući je kaznena djela priznao na samom kraju dokaznog postupka, čime nije pridonio ekonomičnosti i duljini trajanja istog, kao niti kajanje, budući je ocijenio da isto nije iskreno i da optuženik zapravo nije kritičan prema svojim postupcima, jer i dalje nije u potpunosti sagledao svoju odgovornost za navedeni događaj, kao i da je pucanje automatskim oružjem prema članovima jedne obitelji zbog banalnog verbalnog sukoba koji je prethodio tome, neprimjereno i nesrazmjerno povodu zbog kojeg je do cijelog inkriminiranog događaja i došlo. Isto tako, sud je pravilno kao otegotnu okolnost optuženiku cijenio višestruku osuđivanost, pa i zbog kaznenih djela s elementima nasilja.

11.3. Navodi u žalbi optuženog ĆK, da je neosnovano kao otegotnu okolnost sud prvog stupnja cijenio to što se događaj odigrao u naseljenom mjestu jer se radi o romskom naselju koje je uvijek puno ljudi, nisu osnovani jer upravo ta činjenica, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, je otegotna za optuženika, budući unatoč tome zajedno s optuženim BK čini navedena kaznena djela.

11.4. Nije u pravu niti državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani oba optuženika i da je precijenio olakotne, a također nije u pravu kada navodi da nije trebalo u odnosu na kaznena djela ubojstva u pokušaju primijeniti institut ublažavanja kazne. Naime, sud prvog stupnja za svako kazneno djelo koje je ostalo u pokušaju i za svakog oštećenika je iznio kojim razlozima se rukovodio prilikom odmjeravanja kazne, a koje razloge u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

11.5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je optuženicima pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, a što je sve valjano obrazložio, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra, da će se upravo pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora za svako kazneno djelo i za svakog oštećenika, te jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora u odnosu na optuženog BK u trajanju od 30 godina i jedinstvenom kaznom zatvora u odnosu na optuženog ĆK u trajanju od 25 godina, u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, te utjecati na optuženike da uvide nedopustivost takvog ponašanja, ali i na sve ostale da svoje ponašanje prilagode pozitivnim zakonskim propisima i općeprihvaćenim društvenim normama.

11.6. Iako optuženici u žalbi ne osporavaju odluku o oduzimanju predmeta, ovaj sud je po članku 478. ZKP/08. ispitao prvostupanjsku odluku i u tom dijelu te utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda kojom se oduzima automatska puška „kalašnjikov“, model MD63, cal. 7,62x39 mm, originalnog tvorničkog/serijskog broja ACM 2797, pronađena tijekom očevida 25. kolovoza 2021. te se po pravomoćnosti odluke nalaže njeno uništenje, u potpunosti osnovana i zakonita budući se radi o sredstvu počinjenja ovih kaznenih djela.

11.7. Isto tako, osnovana je i odluka suda prvog stupnja, kojom je na temelju članka 70. KZ/11., optuženom BK i optuženom ĆK izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, u trajanju od 2 godine, a koja sigurnosna mjera će se u odnosu na svakog optuženika izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora. Naime i po stavu ovog drugostupanjskog suda, upravo okolnost da su optuženici počinili 7 kaznenih djela s elementima nasilja, postoji opasnost da bi optuženici mogli počiniti isto ili slično kazneno djelo, zbog čega se izricanje ove sigurnosne mjere u trajanju od po dvije godine svakom optuženiku, ukazuje osnovano i zakonito.

12. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesenih žalbi stranaka, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. i utvrdio da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Zagrebu 21. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude dopuštena je žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao sudu trećeg stupnja, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude, putem Županijskog suda u Varaždinu.