Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-252/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Sanji Čičin-Šain, odvjetnici u OD Višić & partneri j.t.d. u Šibeniku, protiv tuženika-protutužitelja mlljt. ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zz MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi izmjene odluke o visini uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene na presudu Općinskog suda u Šibeniku, Poslovni broj P Ob-36/2020-69 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Poslovni broj P Ob-36/2020-69 od 28. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje:tuženik) za izmjenu odluke o visini uzdržavanja koji je određen točkom 3. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku Poslovni broj P2-156/09 od 12. svibnja 2011., koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici –protutuženoj EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime zakonskog uzdržavanja mlljt sina ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos

-za razdoblje od 01. rujna 2017. godine do 30. travnja 2018. godine iznos od 1.137,00 kuna (150,90 eura) mjesečno,

-za razdoblje od 01. svibnja 2018. godine do 30. travnja 2019. godine iznos od 1.197,00 kuna (158,87 eura) mjesečno,

-za razdoblje od 01. svibnja 2019. godine do 30. travnja 2020. godine mjesečni iznos od 1.248,00 kuna (165,64 eura),

-za razdoblje od 01. svibnja 2020. godine do 31. kolovoza 2020 iznos od 1.291,00 kuna (171,37 eura) mjesečno,

-za razdoblje od 01. rujna 2020. do 30. travnja 2021. godine iznos od 1,420,00 kuna (188,47 eura) mjesečno,

-za razdoblje od 01. svibnja 2021. do 30. travnja 2022. godine iznos od 1,487,86 kuna (197,41 eura) mjesečno,

-za razdoblje od 01. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. godine iznos od 1.568,38 kuna (206,83 eura) mjesečno,

-za razdoblje od 01. svibnja 2023. godine pa ubuduće iznos od 223,46 eura mjesečno, sve to dok za to budu postojali zakonski razlozi, uplatom do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, plaćanjem dospjelih obroka odjednom a ostalih kako budu dospijevali sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do konačne isplate po stopi čl. 29 ZO koja se određuje uvećanjem referentne stope i to za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, uplatom na račun oca i zz MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa HR 1524840083231218974."

2. Presudu pobija tužiteljica-protutužena (dalje: tužiteljica) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prva i bitne povrede odredaba parničnog psoutpka. Predlaže, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je protutužbeni zahtjev tuženika za izmjenu iznosa uzdržavanja mlljt ĐC, koje je određeno toč. 3. pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku Poslovni broj P2-156/09 od 12. svibnja 2011. obzirom su se izmijenile okolnosti na temelju kojih je ta odluka donesena.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Pobijanom presudom nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 7. i 8. ZPP jer je sud prvog stupnja potpuno i istinito ispitao sve činjenice odlučen za donošenje pravilne i zakonite odluke, a izvedene dokaze ocijenio savjesno i brižljivo i to kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno.

7. I činjenično stanje u pobijanoj presudi je pravilno i potpuno utvrđeno, jer je sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene ispitao sve okolnosti odlučne za primjenu odredbe čl. 285 st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23-dalje ObZ).

8. Za svoje utvrđenje, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koji se u cijelosti prihvaćaju i po ovom žalbenom sudu.

9. Pritom valja napomenuti da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja (odredba čl. 281. ObZ). Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete (odredba čl. 288. st. 1. ObZ) sukladno svojim mogućnosti (odredba čl. 282. ObZ i čl. 307. st. 3. ObZ) s time da roditelj s kojim dijete stanuje, svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (odredba čl. 310 st. 1. ObZ).

10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 285. ObZ, jer je utvrdio da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka o visini uzdržavanja. Naime, nije sporno da je u predmetu Poslovni broj P2-156/09 dana 12. svibnja 2011. donesena presuda iz koje proizlazi da je u tom postupku razveden brak stranaka, da je odlučeno da će mlljt ŽC, rođen **.**.2007., nastaviti stanovati s ocem a da će majka LC za uzdržavanje doprinositi mjesečni iznos od 500,00 kuna. Nije sporno da je u vrijeme donošenja navedene presudu mlljt ŽC imao četiri godine, a u vrijeme donošenja pobijane odluke ima šesnaest godina, te da ima uobičajene troškove života, za dijete njegove dobi, te da nema izvanrednih troškova.

11. Cijeneći uobičajene troškove života mlljt Rozaria, koje imaju mladići od šesnaest godina, (troškovi stanovanja, obuće, odjeće, higijenske potrepštine, izlasci), to je prvostupanjski sud, s obzirom na utvrđene okolnosti pravilno zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 285. ObZ.

12. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na utvrđenju da su se od trenutka donošenja presude Općinskog suda u Šibeniku Poslovni broj P2-156/09 od 12. svibnja 2011. kojom je tužiteljica u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlljt tužitelja iznos od 500,00 kn, promijenile okolnosti i povećali troškovi života. Kako tužiteljica nije dokazala da je radno nesposobna, te na tu okolnost nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem, to sud prihvaća u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika, te obvezuje tužiteljice da doprinosi za uzdržavanje svoga mlljt djeteta u visini minimalnog novčanog iznosa koje, u smislu odredbe čl. 314. st. 1. ObZ donosi jednom godišnje Ministarstvo, rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

13. Donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud je imao u vidu odredbu čl. 307. ObZ, odnosno prihode tužiteljice, njezino imovinsko stanje, sposobnost za rad i zdravstveno stanje.

14. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica, kao obveznik uzdržavanja zaposlena, kao spremačica na neodređeno vrijeme, na nepuno radno vrijeme od 1 sat dnevno, odnosno 5 sati tjedno. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka za LC za razdoblje od 2014. do veljače 2018., koje je dostavila Porezna uprava Ministarstva financija RH, Područni ured Šibenik, Ispostava Šibenik, proizlazi da tužiteljica radi kao spremačica, i u tom razdoblju je ostvarivala mjesečna primanja od oko 700,00 kn. U razdoblju od 2017.-2022. utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 2017. ostvarivala mjesečna primanja od 109,07 Eur (821,79 kn), u 2018. mjesečna primanja od 72,99 € (550,00 kn), u 2019. mjesečna primanja od 76,99 € (580,12 kn), u 2020. mjesečna primanja od 58,52 € (591,66 kn). U 2021. g. mjesečna primanja od 77,88 € (586,82 kn), a u 2022. g. mjesečna primanja od 103,68 € (781,21 kn). Tužiteljica nema obvezu uzdržavanja drugih osoba, a navodi da nju uzdržavaju i pomažu joj roditelji.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezina dijagnoza nespecificirana neorganska psihoza, da joj je zdravstveno stanje nepromijenjen jer redovno uzima terapiju, a navedeno proizlazi i iz dostavljene medicinske dokumentacije.

16. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud prihvaća protutužbeni zahtjev i obvezuje tužiteljicu na plaćanje uzdržavanja za mlljt E, temeljem odredbe čl. 314. st. 2. ObZ u minimalnom iznosu, a sukladno odluci o minimalnim novčanim iznosima, potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, koju je donijelo Ministarstvo, rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

17. Ovdje valja navesti, da se je odredbom čl. 314. st. 3. ObZ propisano da se iznimno od st. 2. ovog članka potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, samo u slučaju ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju. Tijekom postupka nije dokazano da bi tužiteljica imala obvezu uzdržavanja drugih osoba, a nije dokazano niti da mlljt ŽC ima vlastite prihode.

18. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno relevantnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žalbeni prigovori tuženika u pogledu pravilnosti i ocjene prvostupanjskog suda glede njihovih utvrđenja, ne mogu se prihvatiti.

19. Žaliteljica osporava zaključke prvostupanjskog suda, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnju da se i bez sudskog vještačenja, može vidjeti njezina radna sposobnost, te da je svakom prosječnom odraslom čovjeku jasno da tužiteljica ne može obavljati nikakve odgovornije poslove, od poslova čistačice, niti je sposobna raditi veći broj sati dnevno. Žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud bio u obvezi prilagoditi kriterij mjesečne novčane obveze uzdržavanja, stanju tužiteljice, koje zbog svojih zdravstvenih problema, nije sposobna ispuniti.

20. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljica, kao obveznik uzdržavanja bila radno nesposobna. Naime, na tu okolnost, nije proveden dokaz vještačenje, obzirom je tužiteljica odustala od provođenja tog dokaza, navodeći kako nema materijalnih sredstava za plaćanje vještačenja.

21. Prvostupanjski sud, je iz dostavljene medicinske dokumentacije, te rješenja HZMO Područni ured Šibenik od 17. rujna 2020. utvrdio da tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti jer je utvrđeno da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost jer kod nje ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti niti joj je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Nije sporno da je tužiteljica na navedeno rješenje uložila žalbu, te da je ista odbijena.

22. Osim toga, žaliteljici valja odgovoriti da sud nema stručna znanja da bi mogao utvrditi radnu sposobnost tužiteljice, već to može jedino sudski vještak medicine rada, a od kojeg dokaza je tužiteljica odustala.

23. S tim u vezi, žalbeni navodi vezani uz tužiteljičinu ekonomsku situaciju, zdravstveno stanje i pravila o prioritetnom pravu djeteta na uzdržavanje (čl. 283. ObZ) nisu dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

24. Cijeneći činjenicu, da je obveza uzdržavanja ne samo zakonska, nego i moralna obveza roditelja, ista mora imati prioritet ispred svih drugih obveza, a pri izvršavanju koje obveze je roditelj dužan uložiti i dodatne napore. S tim u vezi, tužiteljica tijekom ovog postupka nije dokazala da nije radno sposobna te da nije u mogućnosti raditi dužen od 1 sat dnevno, pa prvostupanjski sud pravilno primjenjuje odredbu čl. 288. st.

1. ObZ kojom je propisano da se radno sposobni roditelj koji ne stanuje s djetetom, ne može osloboditi obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta.

25. Zbog navedenog, žalbena izlaganja tužiteljice u kojima daje vlastitu, ali pogrešnu ocjenu provedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovana i nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

26. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 21. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis