Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-209/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆŽ, zbog kaznenih djela iz članka 317. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-5/2024-6 (K-2/2024.) od 18. travnja 2024. o određivanju istražnog zatvora nakon dopuštene obnove postupka, u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, nakon dopuštene obnove postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-17/1999-52 od 25. siječnja 2001. kojom je optuženi ĆŽ proglašen krivim, zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina - otmice iz članka 125. stavka 1. i 2. KZ/97. i kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, protiv optuženika je pod točkom I izreke na temelju članka 507. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08.) obustavljeno izvršenje navedene kazne zatvora te je pod točkom II izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 507. stavka 5. ZKP/08. protiv optuženika određen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. koji počinje teći nakon obustave izvršenja kazne zatvora iz točke I pobijanog rješenja.
2. Protiv tog rješenja, žalbu je podnio optuženi ĆŽ osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ga se pusti na slobodu. Optuženik je podnio žalbu i po branitelju odvjetniku Mariju Vrapcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske zamijeni istražni zatvor nekom od mjera opreza. Žalbe se sadržajno nadopunjuju pa se razmatraju kao jedna žalba.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su ispunjene pretpostavke za određivanje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. protiv optuženog ĆŽ. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti blažom mjerom.
6. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik u neprekidnom bijegu bio gotovo 13 godina, s obzirom na to da je 6. studenoga 1998. nakon počinjenja kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-17/1999-52 od 25. siječnja 2001. pobjegao s teritorija Republike Hrvatske u cilju izbjegavanja uhićenja i kaznenopravne odgovornosti, nakon čega je protiv njega određen pritvor te je izdana tjeralica. Kako navedeni mehanizmi nisu polučili rezultata, optuženiku je u Republici Hrvatskoj suđeno u odsutnosti te optuženik nije pronađen sve do 16. veljače 2011. kada je uhićen na području Bosne i Hercegovine i to zbog počinjenja kaznenog djela na području te države zbog kojeg je izdržavao kaznu u Bosni i Hercegovini do 10. svibnja 2022. Uz to, optuženik je prema vlastitim navodima od 2000. živio u [adresa], a u Republici Hrvatskoj, protivno njegovim žalbenim navodima, nema prijavljeno prebivalište te pored državljanstva [adresa], ima i državljanstvo Republike Srbije. Slijedom svega navedenog, kada se uzme u obzir i težina kaznenih djela za koja se tereti optuženik te visina predviđene kazne, i po ocjeni drugostupanjskog suda, izložene okolnosti upućuju na opasnost da bi optuženik bez određivanja mjere istražnog zatvora mogao ponovno pobjeći i time postati nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima.
6.1. Jednako tako, kada se uzme u obzir duljina vremenskog razdoblja koliko je optuženik bio u bijegu od gotovo 13 godina, nakon čega je optuženik izdržavao do 2022. kaznu zatvora u Bosni i Hercegovini, time je optuženik bio neprekidno nedostupan Republici Hrvatskoj od počinjenja kaznenih djela za koja je osnovao sumnjiv, odnosno od 1998. pa sve do 2023. godine kada je izručen Republici Hrvatskoj. Kada se, pored duljine trajanja nedostupnosti optuženika ima u vidu činjenica da bi optuženik sa osobnom iskaznicom mogao lako prijeći granicu te pobjeći u Republiku Srbiju čije državljanstvo ima te koja država ne izručuje svoje državljane Republici Hrvatskoj, prema ocjeni drugostupanjskog suda postoji visok stupanj opasnosti od bijega optuženika. Stoga se primjena mjera opreza ne nalaže učinkovitom garancijom za otklanjanje opasnosti od bijega, usprkos navodima žalitelja. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se istražni zatvor ne može zamijeniti niti jamstvom s obzirom na to da je optuženik slabog imovinskog stanja te nema pokretnina ni nekretnina, pa nisu ispunjeni uvjeti za primjenu jamstva.
7. Pri takvom stanju stvari, žalbenim navodima optuženika da je za pravomoćnu presudu saznao 2012. dok je bio na izdržavanju kazne zatvora u Bosni i Hercegovini, kao i da je sam zatražio "transfer" u Republiku Hrvatsku te protek vremena od inkriminiranog događaja, nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja jer bez obzira na izdržavanje kazne u drugoj državi, optuženik je do uhićenja bio u bijegu gotovo 13 godina koja okolnost upućuje na realnu i konkretnu opasnost da će ponovno pobjeći u slučaju puštanja na slobodu. Jednako tako, žalbeni prigovor optuženika da je nastupila zastara izvršenja kazne na koju je osuđen pravomoćnom presudom nije predmet ispitivanja prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, a nisu od značaja ni obiteljske prilike optuženika koje ističe u žalbi jer one ne umanjuju utvrđenu opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
8. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
