Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-94/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice, Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ČFŽ, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje KZ/97.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-Us-1/2023 od 25. travnja 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene ČFŽ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci, optužena ČFŽ, proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanje mita iz članka 347. stavak 2. KZ/97., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude, te je na temelju članka 246. stavka 2. KZ/97. osuđena na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci, pa je prema optuženoj primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1.Na temelju članka 80. stavka 1. KZ/97. prema optuženici je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, te je od nje oduzeta staklena bočica sa srebrno-crnim čepom na kojoj se nalazi natpis ČF, 100 ml, koja je ispunjena do pola s žučkastom tekućinom, i to potvrdom o oduzimanju predmeta od 22. srpnja 2011., serijski broj [serijski broj], te je naloženo njeno uništenje nakon pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 82. stavka 1. i 5. KZ/97., u vezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 130/20., 84/21. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), utvrđeno je da se novčana protuvrijednost parfema, u iznosu 78,97 eura/595.00 kuna, predstavlja imovinsku korist koju je optužena ostvarila kaznenim djelom iz članka 347. stavaka 2. KZ/11. te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženoj ČFŽ da isplati novčanu protuvrijednost parfema u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je optuženoj ČFŽ podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 200,00 eura/1.506,90 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik i optužena ČFŽ. 2.1. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.2. Optuženica se žali po branitelju Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i oslobodi optuženicu optužbe, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu, te predmet, uz uputu, vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Postupajući po zahtjevu optuženice, u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optužena ČFŽ i njen branitelj, kao i državni odvjetnik, na koju, uredno pozvani nisu pristupili.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane.

6. Državni odvjetnik, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna u odnosu na okolnosti koje je sud cijenio pri izboru vrste i visine kazne. Naime, državni odvjetnik navodi da je nerazumljivo je li prvostupanjski sud kod optuženice cijenio neosuđivanost, kako to obrazlaže u točki 19.2. obrazloženja presude, ili njenu osuđivanost, pa da je zbog ove proturječnosti presuda nerazumljiva i proturječna, zbog čega se tom dijelu ne može ispitati.

6.1. No, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju državni odvjetnik upire u žalbi.

6.2. Naime, prijašnja osuđivanost ili neosuđivanost, uzima se u obzir kao olakotna odnosno otegotna okolnost, ako postoji pravomoćna presuda prije počinjenja kaznenog djela koje je predmet postupka. Stoga, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud osnovano cijeni kao olakotnu okolnost raniju neosuđivanost optuženice.

6.3. Međutim, iako prvostupanjski sud pogrešno brojnost njenih radnji iz inicijalno istog kaznenog postupka za koje je pravomoćno osuđena, dok je dijelom prvostupanjska presuda ukinuta i vraćena na ponovno suđenje i odluku, opisuje kao „naknadnu“ osuđivanost u smislu članka 56. KZ/97., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno uzima tu činjenicu kao otegotnu, jer optuženica time pokazuje upornost i višekratnost u postupanju te kriminalnu volju.

6.4. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi optuženoj cijenio kao olakotnu okolnost raniju neosuđivanost i osuđivanost, jer to ne proizlazi iz sadržaja obrazloženja presude prvostupanjskog suda pod točkama 19.1. – 19.5.

7. Optuženica u uvodu žalbe također navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i povrede kaznenog zakona, no iz daljnjeg sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj žalbenoj osnovi će u nastavku biti riječi.

8. Nije u pravu optuženica kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

8.1. Neosnovani su žalbeni navodi da se prvostupanjski sud nije referirao o odlučnim činjenicama, kao što su oblik krivnje potreban za počinjenje kaznenog djela, svijest optuženice da bi se moglo raditi o mitu i činjenicu da bi se u konkretnom slučaju radilo o stvari male vrijednosti, koja se može tretirati kao uobičajeni dar. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pod točkama 10., 16.1. i 17. detaljno obrazložio vremenski slijed inkriminiranog događaja i dao uvjerljive razloge vezano za oblik krivnje u odnosu na optuženu. Nije osnovan niti žalbeni navod da bi se radilo o stvari male vrijednosti, imajući u vidu vrijednost parfema koji je primila optuženica kao dar, zbog čega nije od značaja niti komentar kaznenog zakon, autora NF i mr. sc. UF na koji se poziva u daljnjem dijelu žalbe optuženica, budući to ovdje nije slučaj.

8.2. U odnosu na žalbeni navod da u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela nije izrijekom opisana izravna namjera optuženice, pa da isti ne bi ni predstavljao inkriminirano kazneno djelo, treba navesti da je u činjeničnom opisu jasno opisano svojstvo optuženice kao i njene radnje iz kojih proizlazi upravo predmetno kazneno djelo, a koje se i može počiniti jedino s oblikom krivnje, izravna namjera.

8.3. Vezano za daljnje žalbene navode, o tome da su referenti mogli uzimati pojedine predmete od drugih referenata i da se to u praksi dešavalo, treba navesti da je prvostupanjski sud i o tim okolnostima dao jasne i uvjerljive razloge pod točkama 6- 11. presude, pozivajući se na Godišnji raspored poslova Općinskog suda u Splitu za 2010., Pravilnik o unutarnjem redu Općinskog suda u Splitu, iskaze svjedokinja EF, BF i ĆF, koje su detaljno iskazivale o tim okolnostima i opisale u kojim slučajevima i uz čije odobrenje se to događalo (čijim iskazima prvostupanjski sud poklanja vjeru), a koje razloge u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

8.4. Stoga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ispravno utvrdio činjenice koje smatra neosporenim, naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio sporne činjenice, te detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza za sebe i svih dokaza međusobno iznio razloge zbog kojih smatra da je nesporno utvrđeno da su se u ponašanju optužene ČFŽ ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 347. stavak 2. KZ/97., pa žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Državni odvjetnik se, osim zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žali i zbog odluke o kazni, te u žalbi navodi kako smatra da se uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Mišljenja je da je prvostupanjski sud trebao više cijeniti otegotne okolnosti na strani optuženice, i to najviši stupanj krivnje, da se u počinjenju kaznenog djela vodila svojim osobnim interesima, društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, te da je kao službenica suda stvorila negativan dojam o ostalim kolegama koji rade pošteno i zakonito.

9.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud cijenio utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženice, te uz olakotne koje je utvrdio, osnovano primijenio uvjetnu osudu prema optuženici.

9.2. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženice, sadrži u sebi između ostalog i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 478. KZ/11. preispitao odluku o eventualnoj mogućnosti blažeg kažnjavanja optuženice, te utvrdio kako je prvostupanjski sud, pravilno cijeneći olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženice, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pravilno optuženici izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 godine, a kojom će se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja.

9.3. Stoga, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, smatra da je prvostupanjski sud optuženici pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu članka 56. KZ/97., koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, a što je sve valjano obrazložio, pa su žalbe državnog odvjetnika i optuženice zbog odluke o kazni neosnovane.

10. Optuženica u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o troškovima, no u daljnjem dijelu žalbe ne navodi zbog čega smatra da ista nije osnovana. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je proglasivši optuženicu krivom, pravilno istu obvezao da podmiri troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a sve sukladno odredbama članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08.

10.1. Žalba optuženice, u smislu članka 478. ZKP/08., u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta i imovinske koristi, pa je drugostupanjski sud u skladu s citiranom odredbom preispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu, te utvrdio kako je odluka prvostupanjskog suda u odnosu na oduzimanje predmeta, parfema marke Marc Jacobs, od optuženice, kao i odluka o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 78,97 eura, u cijelosti osnovana i zakonita.

11. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženica pobijaju prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesenih žalbi stranaka, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženice nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović