Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-381/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-53/2024 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog S. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-53/2024 od 28. ožujka 2024., optuženi S. M. proglašen je krivim da je počinio kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11., nakon čega mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., opisano pod točkom 1) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., opisano pod točkom 2) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 57. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti, ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11., tako da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. prosinca 2023. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se optuženik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je dužan nadoknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 € (sedamdeset eura), u roku 30 dana od pravomoćnosti presude kao i troškove iz članka 145. stavka 1. i 2. točka 1. ZKP/08., u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženik po branitelju F. Š., odvjetniku iz V., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijanu presuda preinači na način da se optuženiku „izrekne blaža sankcija“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žaleći se zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudu, optuženik u žalbi ponavlja one okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio i cijenio, ističući da mu je „kaznena sankcija izrazito prestrogo izrečena“ i da mu treba izreći blažu kaznu.

5.1. Nasuprot tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je određujući i odmjeravajući vrstu i mjeru kazne optuženiku, pravilno utvrdio olakotne okolnosti i to da je dosad neosuđivan, te da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, ali i otegotnu okolnost „izraženu kriminalnu volju“, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, kako prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni, tako i prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora, te izricanja djelomične uvjetne osude.

5.2. Kod tako pravilno utvrđenih i vrednovanih istaknutih okolnosti, prvostupanjski sud je očito uzeo u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je optuženik počinio kaznena djela, težinu i njihove posljedice, društvenu opasnost, način njihova počinjenja i skrivljene učinke, koji se očituju u njegovoj upornost u počinjenju kaznenih djela, što ukazuje na njegov visok stupanj krivnje, koji je kao takav odlučan kod izbora vrste i mjere kazne, uslijed čega sve to u svojoj ukupnosti opravdava da mu se nakon utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora za svako pojedino kazneno djelo, izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i jedan mjesec, zatim primjeni djelomična uvjetna osuda, na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi šest mjeseci (što je u suglasju sa člankom 57. stavka 2. KZ/11.), a uvjetovani dio kazne u trajanju sedam mjeseci, neće se izvršiti ako u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo i ako se pridržava sigurnosne mjere iz članak 69. KZ/11., što je sve primjereno stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim.

5.3. Naime, o svim tim utvrđenim okolnostima i onima koje su istaknute u žalbi, prvostupanjski sud je dao ispravan značaj, iznoseći o svemu tome valjane i argumentirane razloge, koji nisu dovedeni u bilo kakvu sumnju žalbenim prigovorima optuženika.

5.4. Stoga je izbor vrste i mjere kazne, od strane prvostupanjskog suda u svemu zakonit i kao takav doista može utjecati na optuženika ali i na druge da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno. Ona je pravična i sadrži odgovarajuću količinu moralne osude, kojom će se ostvarit svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čini kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

5.5. Zbog iznesenih razloga, nema nikakve osnove za bilo kakvu korekciju kazne i za blaže kažnjavanje optuženika od one izrečene od strane prvostupanjskog suda, a na način kao je to predložio u žalbi.

6. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 21. svibnja 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac