REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-66/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. Č., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. J. B. iz Ž. U. HUS-a u S., protiv tuženika A. S., d.o.o. S., OIB:… zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku A. S., d.o.o., OIB: … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju A. Č., OIB: …, iznos od 3.308,54 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 664,94 EUR od 15. veljače 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 664,94 EUR od 15. ožujka 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 664,94 EUR od 15. travnja 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 365,73 EUR od 15. svibnja 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 206,15 EUR od 15. lipnja 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 206,15 EUR od 15. srpnja 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 206,15 EUR od 15. kolovoza 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 206,15 EUR od 15. rujna 2011. godine pa do isplate

-na iznos od 123,39 EUR od 15. listopada 2011. godine pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se za razdoblje do 31. srpnja 2015.godine obračunavaju po stopi, koja se određuje, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 949,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 12.03.2018.godine tužitelj navodi da je bio radnik tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te da mu je 31.12.2010.godine uručen izvanredni otkaz ugovora o radu. Isti ističe da je nakon sudskog postupka dobio pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Sinju broj Pr-995/15 kojom da je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu koju je tuženik izjavio tužitelju nedopuštena, te da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-270/16 od 31.ožujka 2016.godine. Ističe se da je tužitelj bio nezaposlen od 01.01.2011.godine do 11.travnja 2011.godine kada da zasniva radni odnos u C. d.o.o. gdje da radi do 12.rujna 2011.godine kada da prelazi kod novog poslodavca P. d.o.o. S. gdje da i sad radi. Tužitelj ističe da traži od tuženika da mu isplati iznos koji bi primio s osnova plaća da je radio kod tužitelja za vrijeme kad je bio nezaposlen nakon nedopuštenog otkaza, odnosno kad je kod drugog poslodavca primao nižu plaću od one koju bi primao kod tuženika. U navedenom smislu tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od cca 25.000,00 Kuna s osnova razlike neisplaćenih plaća i razlike između iznosa kojeg je tužitelj primao kod novog poslodavca i plaće koju bi primao kod tuženika, sve sa pripadajućim kamatama koje teku na pojedinačne iznose. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 08.03.2024.godine na način da isti potražuje ukupan iznos od 3.308,54 Eura (24.928,18 Kuna) sa pripadajućom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 29 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da tužitelj u narativnom dijelu tužbe polemizira o nedopuštenom otkazu radnog ugovora, te plaći koju potražuje za vrijeme dok nije radio, a da u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Sinju broj Pr-995/15 nije tražio vraćanje na rad pa da je očito da namjera tužitelja nije bila raditi kod tuženika već da je postupak vođen samo iz prinicipa prema tuženiku, te da to proizlazi iz činjenice da od 2016.godine nije tražio nikakva potraživanja iz radnog odnosa. Tuženik ističe prigovor prekluzije, te predlaže odbačaj tužbe, a podredno ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunskih listića plaće tužitelja (list 4-17 spisa); potvrde od 29.03.2016.godine (list 18 spisa); potvrde HZZ, S., I. S. od 19.10.2016.godine (list 19 spisa); presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15 od 11.siječnja 2016.godine (list 20-23 spisa); presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.ožujka 2016.godine (list 24-28 spisa); potvrde HZMO-a o poslodavcima kod kojih je tužitelj radio (list 39-40 spisa);nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 46-50 spisa). Također je izveden i dokaz pregledom spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15. U ponovljenom postupku je izveden dokaz pregledom dopune vještačenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. od 01.06.2023.(list 84-87 spisa), te dopunom vještačenja I. B. od 01.03.2024.godine (list 104-105 spisa).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa razlike plaće za koju tužitelj ističe da je ostvario radeći kod drugih poslodavaca te plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika, a na temelju tromjesečne prosječne plaće tužitelja koju je isti ostvario kod tuženika prije otkaza ugovora o radu i to za razdoblje od 01.siječnja pa do 20.studenog 2011.godine kada je tužitelju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme,a sve u iznosu od 3.308,54 Eur-a/24.928,18 Kuna sa pripadajućom kamatom.

6. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom vođen prvostupanjski postupak u kojem je donesena presuda ovog suda Pr-186/2018 od 01.ožujka 2021.godine (list 65-72 spisa), a koja je djelomično ukinuta u točkama I/ i III/ izreke i u tom dijelu vraćena sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-433/2021-3 od 25. siječnja 2023.godine (list 76-78 spisa). Navedena presuda ovog suda Pr-186/2018 od 01.ožujka 2021.godine je postala pravomoćna u točki II/ izreke, a kojom je tužitelj bio odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva na ime glavnice potraživanja i to u iznosu od 9,53 Eur-a (71,82 Kuna), te u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće iz točke I/ izreke. Drugostupanjski sud u svom rješenju od 25. siječnja 2023.godine smatra da je ovaj sud pravilno otklonio istaknuti prigovor prekluzije i istaknuti prigovor zastare te da je u tom pravcu dao jasne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud. Također drugostupanjski sud ističe da tuženik neosnovano žalbom ukazuje na to da nije jasno koje je iznose utužio tužitelj, da li bruto ili neto budući da iz pobijane presude i to točke II/ izreke proizlazi da se radi o bruto iznosima, a što da je sukladno odredbi članka 433. ZPP-a kojom da je propisano da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, a koji se utvrđuju u bruto iznosu da ih je radnik dužan utužiti u tom iznosu, a ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos da se smatra da je utužio bruto iznos. Međutim, iz navedene drugostupanjske odluke proizlazi da drugostupanjski sud smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da iako je tuženik u podnesku od 04.svibnja 2020.godine istakao primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka da je sud odustao od izvođenja ovog dokaza sukladno odredbi članka 153.stavka 3. ZPP-a. Ističe se da je na taj način tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom jer da prigovori na nalaz i mišljenje vještaka B. nisu dostavljeni vještaku i da isti o njima nije bio saslušan na glavnoj raspravi. Također je ukazano sudu da se ne smatra dopunskim vještačenjem usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja vještaka na sudskoj raspravi koje je već prije podneseno sudu u pisanom obliku.

7. U navedenom smislu ovaj sud je u ponovljenom postupku pozvao vještaka I. B. da se očituje na prigovore tuženika, a na koje se vještak B. izjasnio u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 01.06.2023.godine (list 84-87 spisa), te u dopuni nalaza i mišljenja od 01.03.2024.godine (list 104-105 spisa).

8. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa te da mu je dana 31.12.2010.godine uručen izvanredni otkaz ugovora o radu koji je utvrđen nedopuštenim temeljem presude Općinskog suda u Sinju broj Pr-995/15 od 11.siječnja 2016.godine, a koja je potvrđena i postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.ožujka 2016.godine. Sve navedeno proizlazi i iz pregledanih presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15 od 11.siječnja 2016.godine (list 19 spisa), te presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine (list 24-28 spisa) kao i pregledanog spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15.

9. Sporno je da li je tužitelj prekludiran u svom pravu na podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, te da li je osnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u odgovoru na tužbu, te da li je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaća koje je tužitelj ostvario radeći kod drugih poslodavaca te plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika, a na temelju tromjesečne prosječne plaće tužitelja koju je isti ostvario kod tuženika prije otkaza ugovora o radu i to za razdoblje od 01.siječnja 2011. pa do 20.studenog 2011.godine kada je tužitelju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme.

10. Prema mišljenju ovog suda tužitelj nije prekludiran u podnošenju tužbe u predmetnoj pravnoj stvari budući sukladno odredbi članka 133.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14) isti nije dužan podnijeti tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u slučaju da zahtjeva novčano potraživanje iz radnog odnosa kao u predmetnom slučaju. U odnosu na zastaru potraživanja potrebno je istaknuti da je i ovaj prigovor tuženika neosnovan. Naime, odredbom članka 215.stavka 1. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije posebno propisano. Tužitelj je u tom smislu stekao pravo tražiti isplatu naknade razlike plaće i to razlike između plaće koju je primao kod drugih poslodavaca nakon što mu je tuženikovom odlukom od 31.12.2010.godine izvanredno otkazan ugovor o radu i plaće koju bi primao da mu ugovor o radu nije izvanredno otkazan tek od trenutka kad je o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pravomoćno odlučeno. Tužitelju je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine (list 24-28 spisa) pravomoćno odlučeno da se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 11.01.2016.godine broj Pr-995/15 u dijelu kojim je utvrđen nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu. U navedenom smislu zastara potraživanja počinje teći od trenutka donošenja presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 11.01.2016.godine u dijelu kojim je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 31.12.2010.godine utvrđen nedopuštenim. jer je tek od tog trenutka tužitelj stekao pravo tražiti razliku naknade plaće. Obzirom da temeljem odredbe članka 139.Zakona o radu (''NN'' 93/14) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina zastara potraživanja tužitelja bi nastupila tek dana 31.03.2021. Budući da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena dana 12.03.2018.godine predmetno potraživanje nije u zastari. Ovakav stav ovog suda po pitanju prigovora prekluzije i zastare prihvatio je i drugostupanjski sud u ukidnoj odluci.

11.Iz pregledane potvrde tvrtke C. d.o.o. iz K. od 29.03.2016.godine (list 18 spisa) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen u trgovačkom društvu ''C.'' d.o.o. K., Kneza Trpimira 148 u vremenu od 11.travnja 2011.godine do 12.rujna 2011.godine. Također je iz pregledane potvrde HZZ, od 19.10.2016.godine (list 19 spisa) proizlazi da tužitelj nije primao nikakvu novčanu naknadu od strane Zavoda za zapošljavanje za vrijeme nezaposlenosti, a da se vodio kao nezaposlena osoba u evidenciji nezaposlenih osoba od 06.10.1998.godine do 10.12.2001.godine.

12.Iz pregledane potvrde HZMO-a (list 39-40 spisa) proizlazi da tužitelj u tvrtki M. M. d.o.o. iz R. radio od 23.06.1998.godine do 10.09.1998.godine, a u tvrtki B. B. d.o.o. od 10.12.2001.godine do 31.08.2005.godine, a u tvrtki V. Š., obrtnik iz B. od 01.09.2005.godine do 12.12.2008.godine, te u A. S. d.o.o. tuženiku u ovom postupku od 13.12.2008.godine do 30.06.2010.godine, te od 01.10.2010.godine, a u tvrtki P. d.o.o. M. od 01.07.2010.godine do 30.09.2010.godine, te u P. d.o.o. S. od 13.09.2011.godine te tvrtki C. d.o.o. od 11.04.2011.godine do 12.09.2011.godine.

13. Temeljem odredbe članka 87.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR-a), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje od 01. siječnja 2011.godine do 20.studenog 2011.godine je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Temeljem odredbe članka 87.stavka 5. Zakona o radu (''NN'' 149/09) ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. Obzirom da je do prekida rada tužitelja kod tuženika došlo krivnjom poslodavca, tuženika u ovom postupku zbog odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu dane tužitelju dana 31.prosinca 2010.godine, a koju odluku je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju svojom presudom Pr-995/15 od 11. siječnja 2016.godine (list 20-23 spisa) utvrdio nedopuštenom, te u kojem dijelu je navedena presuda postala pravomoćna temeljem presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine (list 24-28 spisa) u navedenom smislu osnovan je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi razliku plaće koja je nastala između plaće koju je tužitelj dobivao kod drugih poslodavaca i plaće koju je trebalo dobivati kod tuženika da nije došlo do prekida tužiteljevog rada kod tuženika zbog nedopuštenog otkaza i to sve za utuženo razdoblje od 01.11.2011 pa do 20.11.2011.godine. Do navedene razlike plaće u utuženom razdoblju ne bi došlo da tuženik tužitelju nije dao navedeni nedopušteni otkaz ugovora o radu svojom odlukom od 31.12.2010.godine slijedom čega se ukazuje opravdanim traženje tužitelja za isplatu nastale razlike plaće za navedeno utuženo razdoblje od 01.11.2011.godine pa do 20.11.2011.godine.

14. U pogledu utvrđivanje osnovanosti visine predmetnog potraživanja izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 46-49 spisa).

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 46-50 spisa) proizlazi da je vještak izvršio vještačenje sukladno nalogu suda sa ročišta od 16.05.2019.godine te je temeljem relevantne dokumentacije u spisu i to listića obračuna plaće tvrtke P. d.o.o. za rujan, listopad i studeni 2011.godine, listića obračuna plaće tvrtke C. d.o.o. za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2011.godine, te listića obračuna plaće tvrtke A. S. d.o.o. za listopad, studeni i prosinac 2010.godine, te Ip obrasca A. S. d.o.o., te potvrde HZZ-a o neprimanju novčane naknade, te potvrde HZMO-a utvrdio da je potrebno usporediti prosječnu visinu tri plaće prije otkaza sa primanjima nakon otkaza za utuženo razdoblje. Vještak je u Tablici 1 dao izračun prosječnih plaća prije otkaza te je u u Tablici 1 navedeno da je u mjesecu listopadu 2010.godine tuženikova neto plaća prije otkaza bila 1.185,00 Kuna, a u studenom 2010.godine 7.111,00 Kuna, te u prosincu 2010.godine 6.734,00, te da prosjek plaća tužitelja prije otkaza iznosi 5.010,00 Kuna. Vještak naovdi da je u daljnjem izračunu potrebno navedeni prosjek uzeti u obzir naspram stvarnih primanja ostvarenih u utuženom razdoblju. U Tablici 2 vještva vještak daje u koloni 3 Tablice prikaz visine ostvarenih primanja tužitelja kod drugih poslodavaca nakon otkaza, a u koloni 4 prosječnu plaće prije ozljede te u koloni 5 razliku plaće. Zaključno u svom nalazu i mišljenju vještak B. navodi da je sukladno relevatnoj dokumentaciji u predmetnom spisu utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 3.308,54 Eur-a/24.928,18 Kuna manje primitaka u novih poslodavaca naspram naknade plaće koju je ostvario temeljem prosjeka posljednje tri plaće u tuženika, a sve prema mjesecima kako je prikazano u Tablici 2.

16. Tuženik je na navedeni nalaz i mišljenje vještaka I. B. iznio primjedbe u podnesku od 04.05.2020.godine (list 56 spisa) ističući da je vještvo nepotpuno jer da vještak ne iznosi podatke gdje je tužitelj radio u promatranom razdoblju i to kod kojeg poslodavca za vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pa do prestanka tog ugovora. Ističe se da vještak na str. 2 pasus 4. nalaza taksativno navodi platne liste tj. dokaze koje je koristio prilikom izrade vještva, ali da se ti platni podaci odnose na plaće koje je ostvarivao prije zaključivanja ugovora sa tužiteljem pa da ti dokazi nemaju nikakve veze sa potraživanjem tužitelja, te da dokazi u spisu nisu dovoljni da bi vještak mogao udovoljiti traženju suda.

17. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka I. B. od 01.06.2023.godine proizlazi da se vještak na navedene prigovore iz podneska tuženika (strana 56) očitovao na način da je istakao da mjesto gdje je tužitelj radio ne utječe na izračun, no da može dopuniti tablicu s navedenim podacima iako da je isto navedeno u popisu dokumentacije u originalnom vještvu, te da se dokazi koji su nabrojani odnose i na ostvarena primanja nakon prekida zaposlenja kod tuženika kao i ona koja je ostvario u tuženika, a kako je i pravilno i stručno za traženi izračun. Vještak ističe da su dokazi koje je imao dovoljni za izradu osnovnog izračuna, te da je utvrđena i plaća prije prekida rada kao i primanja, a čime da je i izračunat zahtjev sukladno inicijalnom traženju. Vještak ujedno isti da sud na navedenom ročištu navodi (str 42 spisa): ''Određuje se stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije I. B. na izradu svog nalaza i mišljenja, a sve prema tužiteljevom navodu na današnjem ročištu(…)'', a da su tužiteljevi navodi slijedeći: ''(…) izračuna razliku između plaća koje je tužitelj ostvario radeći kod drugih poslodavaca te plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika, a na temelju tromjesečne prosječne plaće tužitelja koju je isti ostvario kod tuženika prije otkaza ugovora o radu i to sve za razdoblje od 1. siječnja pa do 20. studenog 2011. kada je tužitelju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme.'' Vještak u tom smislu navodi da je i prosječna plaća prije ozlijede'' lapsus te da umjesto toga treba stajati ''prosječna plaća prije prekida rada'' no da to ne čini vještvo ''nejasnim, proturječnim, nepotpunim i neprihvatljivim'' jer da ni čime ne zadire u meritum izračuna. Također vještak navodi da Tablica 1. stoga ostaje istovjetna dok tablicu 2 da dopunjuje traženim podacima iako da ista ne utječe na računske vrijednosti odnosno visinu potraživanja. Zaključno u dopuni nalaza i mišljenja I. B. navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 24.928,18 Kuna odnosno 3.308,54 Eur-a manje primitaka u novih poslodavaca, naspram naknade plaće koju je ostvario temeljem prosjeka posljednje tri plaće u tuženika, a sve po mjesecima kako je prikazano u Tablici 2. Iz dopune nalaza i mišljenja od 01.03.2024.godine vještaka B. (list 104-105 spisa) proizlazi da je vještak potvrdio da je potraživanje u bruto iznosu.

18. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka I. B. i dopunu tog nalaza i mišljenja ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je zasnovan na nalogu suda i relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu, a vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 01.06.2023.godine u cijelosti razjasnio sve prigovore tuženika istaknute u podnesku od 04.05.2020.godine Podneskom od 04.05.2020.godine (list 56 spisa) tuženik je istakao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka I. B. tvrdeći da je vještvo nepotpuno jer da vještak ne iznosi podatke gdje je tužitelj radio u promatranom razdoblju od donošenja odluke o otkazu ugovora o radu kod tuženika . Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka B. proizlazi da su dokazi kojima vještak raspolaže bili dovoljni za izradu osnovnog izračuna dok da su činjenice koje tuženik ističe u prigovoru irelevantne za sačinjavanje odgovarajućeg izračuna. Prigovori tuženika su neosnovani budući je vještak B. u nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja citirao dokumentaciju na temelju koje je izradio svoj nalaz i mišljenje pa je istakao između ostalog da je uzeo u obzir potvrdu HZMO-a (list 39-40 spisa), a koja potvrda sadrži upravo i podatak kod kojih je poslodavaca tužitelj radio od trenutka otkazivanja ugovora o radu kod tuženika. Također je neosnovan i prigovor tuženika da podaci-platne liste koje vještak navodi na stranici 2. pasus 4. nisu relevantni za tužiteljevo potraživanje budući tužitelj potražuje razliku između plaća koje je dobivao kod drugih poslodavaca i plaće koju bi primao kod tuženika da mu nije otkazan ugovor o radu slijedom čega je vještak kod izračuna razlike plaće osnovano uzeo u obzir u svom nalazu i mišljenju prosjek zadnje tri plaće kod tuženika prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a da bi mogao utvrditi navedenu razliku plaće. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka I. B. od 01.03.2024.godine (list 104- 105 spisa) proizlazi da je potraživanje u bruto iznosu.

19. Imajući u vidu sve dokaze izvedene u ovom postupku tužitelju je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka I. B. priznata kao osnovica glavnice potraživanja u zatraženom iznosu od 3.308,54 Eur-a, a koju visinu potraživanja je izračunao vještak B. po osnovi navedenih parametara za izračun, a na ime naknade razlike plaće koja je tužitelju nastala u utuženom razdoblju od 01.01.2011.godine pa do 20.11.2011.godine , a koja je nastala kao razlika između ostvarenih primanja tužitelja kod drugih poslodavaca kod kojih je tužitelj radio zbog nedopuštene odluke o otkazu koju mu je dao tuženik i plaće koju bi dobivao da nije dobio nedopušteni otkaz ugovora o radu. Na dosuđeni iznos glavnice u iznosu od 3.308,54 Eur-a tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 78/15 126/21 ), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa iz Tablice 2 nalaza i mišljenja vještaka I. B. i to petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22).

20. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom tuženik mu je dužan isplatiti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 08.03.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.03.2024.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 300 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 600,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 150,00 Eur-a ukupno iznosi 750,00 Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 199,08 Eur-a ukupno iznosi 949,08 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 21. svibnja 2024.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.