Poslovni broj: UsI-1167/2023-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MA.DI. Trading & Consulting d.o.o., Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., Katančićeva 5, OIB: …, radi poreznog nadzora, nakon održane usmene i javne rasprave, 21. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/156, URBROJ: 513-04-22-2 od 20. prosinca 2022. i za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22- 01/156, URBROJ: 513-04-22-2 od 20. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja ministarstva, KLASA: UP/I-471-02/21-01/69, URBROJ: 513- 07-23-06/22-07 od 2. ožujka 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dobit za 2019. u iznosu od 438.180,50 kn i kamata zbog nepravovremenog plaćanja poreza na dobit obračunata do 29. prosinca 2021. u iznosu od 29.969,62 kn, te manje obračunani doprinos za zdravstveno osiguranje za 2019. u iznosu od 136.577,21 kn i zatezna kamata do 29. prosinca 2021. u iznosu od 15.989,10 kn, manje obračunani doprinos za mirovinsko osiguranje za 2019. u iznosu od 165.548,12 kn i zatezna kamata obračunana do 29. prosinca 2021. u iznosu od 19.380,72 kn, manje obračunani porez na dohodak i prirez od nesamostalnog rada za 2019. za G. R. u iznosu porezne obveze od 57.928,80 kn i porezne obveze od 151.496,14 kn i prirez obveze od 31.413,73 kn i zatezne kamate obračunate do 29. prosinca 2021. u iznosu od 28.237,17 kn, manje obračunati porez na dohodak od drugog dohotka za 2019. u iznosu od 11.184,98 kn i zatezne kamate obračunate do 29. prosinca 2021. u iznosu od 966,67 kn, te mu se nalaže uplata na za to propisane račune navedenih iznosa, te da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, te je određen rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana njegove izvršnosti, te je tužitelj upozoren da ukoliko predmetne uplate ne izvrši u navedenom roku, naplata će se izvršiti ovrhom.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je stanje na predmetnim kontima - 1150, 11500, 11501, 1152 i 1900 preuzeto od prethodnog knjigovodstvenog servisa, te zbog lošeg odnosa s istim nije utvrđeno o čemu se radi, te je odluka direktora društva bila da se u 2021. provede otpis kao nepriznat trošak, jer knjigovođa s problema s hard diskom nije bio u mogućnosti dostaviti podatke, te se na navedenu okolnost predlaže saslušanje tužitelja i saslušanje svjedoka čiji će podaci biti dostavljeni naknadno.
3. Tužitelj smatra da su utvrđenja tuženika u kontradikciji jedna s drugima, jer se osnovica poreza na dobit utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, a nakon toga se osnovica uvećava i umanjuje prema odredbama Zakona o porezu na dobit sukladno članku 5. stavku 1. i članku 7. navedenog Zakona, pa tužitelj smatra da nije bilo osnove za uvećanje osnovice, jer tužitelj potraživanja na prethodno navedenim kontima nije knjižio u troškove/rashode odnosno navedena potraživanja nisu druge svote povećanja koje nisu bile uključene u poreznu osnovicu u prethodnim poreznim razdobljima, pa je tuženik u vezi utvrđivanja bitnih činjenica bio dužan postupiti sukladno članku 6. stavku 2. Općeg poreznog zakona.
4. Nadalje navodi da potraživanja na kontu 19014 tužitelj nije knjižio u troškove/rashode, jer potraživanje za plaćanje akontacije prema gospodarstvenoj biti nije prihod ostvaren bez pravne osnove, a obzirom da do kupovine i isporuke vozila nije došlo, pa se očekuje da će se u narednim mjesecima postići neki dogovor. 5. U vezi konta 11304 navodi da potraživanje za davanje zajma prema gospodarstvenoj biti nije prihod ostvaren bez pravne osnove, jer se društvo očitovalo da se radi o potraživanjima koje će se otpisati kao nepriznati troška u 2021., a obzirom da su dostavljeni ugovori o zajmu za društvo D. O. E. koje je u 2020. brisano iz sudskog registra, pa je direktor društva donio odluku da će se potraživanje otpisati kao nepriznati trošak u 2021., te je u prigovoru tužitelj naveo da ukoliko je društvo obvezno podnijeti ispravak prijave za 2020., isti će se na poziv poreznog tijela i podnijeti, a u svezi tog ispravka porezno tijelo se nije očitovalo, a na koju okolnost tužitelj predlaže da se službenim putem izvrši uvid u spis tuženika i da se po potrebi provede financijsko vještačenje.
6. U vezi konta 11306 navodi da potraživanje za davanje zajma prema gospodarstvenoj biti nije prihod ostvaren bez pravne osnove, jer se tužitelj očitovao da su u tijeku pregovori o načinu vraćanja duga koji zbog covida kasne s realizacijom, te ako ne dođe do dogovora tužitelj će podnijeti tužbu protiv dužnika, te navedeni iznos tužitelj nije knjižio u troškove/rashode odnosno iste nisu druge svote povećanja koje nisu bile uključene u poreznu osnovicu u prethodnim poreznim razdobljima.
7. U vezi konta 1210 radi se o pretplati potraživanja kupca, te iskazana uplata nije uplata u 2019., već se odnosi na početni saldo, te obveza po preplati kupca prema gospodarstvenoj biti nije prihod ostvaren bez pravne osnove odnosno kupac navedeni iznos preplate nije otpisao radi stjecanja uvjeta za priznavanje izvanrednog prihoda, te tužitelj te obveze nije knjižio u troškove/rashode jer iste nisu druge svote povećanja koje nisu bile uključene u poreznu osnovicu u prethodnim poreznim razdobljima.
8. Tužitelj upućuje sud i na uputu kako se iskazuje prijava poreza na dobit od 23. travnja 2018. u odnosu na povećanja osnovice iz članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit odnosno povećanja dobiti.
9. Što se tiče primitaka A. C. koji nije zaposlenik društva u iznosu od 35.419,09 kn izvršen je obračun poreza na dohodak od drugog dohotka u iznosu od 11.184,98 kn, a za primitak P. F. koji je zaposlenik društva u iznosu od 421.129,98 kn utvrđeno je da je njegov primitak plaća na koju je obračunat porez na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 209.424,94, a iz čega proizlazi da porezno tijelo negira pravnu osnovu ugovora o zajmu, a koji su za navedene isplate zaključeni i uredno prikazani na kontima 11301 i 11302, te u slučaju da porezno tijelo smatra da potraživanja po navedenim kontima treba otpisati u 2019. tek tada bi nastupilo oporezivanje porezima i doprinosima, te iskazani odljev sredstava na navedenim kontima tužitelj nije knjižio u troškove/rashode, te isti nisu rashodi utvrđeni u postupku nadzora iz članka 7. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o porezu na dobit.
10. Stoga tužitelj smatra da je u postupku pogrešno primijenjen članak 7. stavak 1. točka 12. Zakona o porezu na dobit sukladno kojem se porezna osnovica iz članka 5. navedenog Zakona povećava, te da je u postupku pogrešno primijenjen i članak 31. Pravilnika o porezu na dobit sukladno kojem se porezna osnovica povećava za sve druge rashode iz članka 7. stavka 1. točke 13. navedenog Zakona koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja koje nisu bile uključene u poreznu osnovicu u prethodnim poreznim razdobljima.
11. Kako je tužitelj u odnosu na sva sporna knjiženja koja su predmet poreznog nadzora dostavio relevantnu dokumentaciju i opisao poslovne situacije vezano za iste, ne postoji osnova za zaključak da sva predmetna knjiženja predstavljaju svote za koje je propisano da se porezna osnovica povećava, jer iste nisu uključene u poreznu osnovicu, pa tužitelj smatra da u konkretnom slučaju ne postoji osnova za primjenu prethodno citiranih zakonskih odredaba, a čime je počinjena gruba povreda članka 6. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona u smislu pravilne primjene načela materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, već je temeljem utvrđivanja i relevantnih činjenica u potpunosti zanemareno postojanje odlučnih činjenica.
12. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te naloži tuženiku da tužitelju u roku 15 dana naknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe.
13. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
14. Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.
15. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tužitelj bio upozoren u pozivu za raspravu.
17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
18. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 20. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 2. ožujka 2022., kojim su tužitelju za 2019. utvrđene obveze na način i u iznosima kao u točki I. izreke, a pod točkama II. do V. naložena je uplata utvrđenih obveza i kamata na za to propisane račune, uz nalog za obračun i plaćanje daljnjih kamata sve do dana uplate, te je naloženo provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.
19. Tuženik se u osporavanom rješenju pozvao na članak 6., članak 9., članak 66. stavak 1., 2., 4. i 5., i na članak 121. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18), na članak 8. stavak 2. i 3. i na članak 9. stavak 3. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 78/15, 134/15, 120/16 i 116/18), na članak 5. stavak 1. i članak 7. stavak 1. točku 13. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj: 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18 i 1/19), te na članak 31. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, broj: 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18 i 1/19), te na članak 39. stavak 1., 2. i 3. točku 11. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16 i 106718).
20. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
21. Naime, u konkretnom slučaju sud kao točna i potpuna prihvaća činjenična utvrđenja od strane poreznog tijela i tuženika, te zaključuje da je porezno tijelo dalo valjana i na zakonu utemeljena obrazloženja za primjenu relevantnih propisa, te su i u zapisniku i u prvostupanjskom rješenju detaljno dani razlozi na temelju kojih je uvidom u poslovnu dokumentaciju i knjigovodstvene isprave tužitelja činjenično stanje utvrđeno na način kao u prvostupanjskom rješenju, a tuženik je imao osnove u osporavanom rješenju prihvatiti navode i obrazloženja prvostupanjskog tijela pravilnima te je u bitnome odgovorio na žalbene navode tužitelja, te pravne stavove prvostupanjskog tijela i tuženika, ovaj sud u cijelosti prihvaća.
22. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
23. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 21. svibnja 2024.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
