Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-64/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Z. b. d.d., Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B., Š., D. i S. d.o.o., Z., protiv ovršenice V. Đ. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2736/2022-3 od 14. listopada 2022., 21. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenice V. Đ. i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2736/2022-3 od 14. listopada 2022. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice Z. b. d.d. za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke, odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenice od 27. rujna 2022. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane 19. listopada 2012. i potvrđene 29. listopada 2012. po javnoj bilježnici S. Š. K. iz Z. pod brojem OV-4757/12. Pod točkom II. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka, dok je zaključkom od istog datuma i istog poslovnog broja upućena ovršenica da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane 19. listopada 2012. i potvrđene 29. listopada 2012. po javnoj bilježnici S. Š. K. iz Z. pod brojem OV-4757/12, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. 3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava žalbene navode ovršenice, predlažući žalbu ovršenice odbiti. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 248,85 eura.

4. Žalba ovršenice je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba postupka.

6. Prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 209. i 210. OZ-a te odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pobijanim rješenjem odbija prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, s obrazloženjem da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, tako da nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok temeljem odredbe 52. st. 1. i 3. OZ-a, u svezi s čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. toč. 10. i toč. 11. OZ-a, zaključkom upućuje ovršenicu na pokretanje parnice kojom će se pljenidba i prijenos kod Financijske agencije, temeljem zadužnice izdane 19. listopada 2012. i potvrđene 29. listopada 2012., proglasiti nedopuštenim zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. toč. 10. i toč. 11. OZ-a, s obrazloženjem da ovršenica predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a, a koje navode ovrhovoditeljica osporava, s time da ovršenica njihovu osnovanost nije dokazala javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a).

7. U žalbi, istovjetno kao i u prijedlogu za odgodu, ovršenica osporava postojanje tražbine ovrhovoditeljice te postojanje poslovnog odnosa stranaka, upirući na ništetnost ugovora o namjenskom kreditu, uz tvrdnju da u vrijeme sklapanja ugovora za refinanciranje obveza od 19. listopada 2012. (kada je izdan instrument osiguranja koji je predmet ovršnog postupka – predmetna zadužnica), ovršenica nije bila zaposlena, upirući i na obvezu ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, na koje sve okolnosti je ovršenica predložila izvođenje dokaza koje sud nije izveo, niti je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo razlog za to. Ovršenica u žalbi ustraje na tvrdnjama da ovrhovoditeljici ništa ne duguje te da je za naplatu tražbine nastupila zastara te da zadužnica nije podobna za ovrhu.

8. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je istovremeno, odnosno kumulativno ispunjen i neki od uvjeta navedenih pod točkama 1. do 10. iste odredbe, a konkretno toč. 5. određuje uvjet da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. ili 53. toga Zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 53. istoga Zakona.

10. Iz naprijed navedene odredbe čl. 65. OZ-a, uvjet za odgodu ovrhe je da budu kumulativno ispunjena dva uvjeta, a to je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te da bude ispunjen jedan od uvjeta iz čl. 61. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a.

11. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je ovaj postupak iniciran prijedlogom ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a povodom zatražene izravne naplate putem Financijske agencije koju je ovrhovoditeljica zatražila temeljem ovršene isprave – zadužnice izdane 19. listopada 2012. i potvrđene 29. listopada 2012. po javnoj bilježnici S. Š. K. iz Z. pod brojem OV-4757/12, a nakon čega je naprijed navedenim zaključkom poslovni broj Ovr- 2736/2022-3 od 14. listopada 2022., ovršenica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim primjenom odredbe čl. 210. st. 2. u svezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, pa je ostvaren razlog iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

12. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja zaključuje da ovršenica nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno takve štete koju ovršenica (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogla protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditeljice ili bi to mogla uz iznimne i nerazmjerne teškoće, pri čemu se kod te ocjene prvenstveno rukovodi kriterijem mogućnosti ovrhovoditeljice da eventualnu štetu nadoknadi, na koju okolnost ovršenica nije dostavila nikakve relevantne dokaze.

13. Međutim, osnovano ovršenica žalbenim navodima upire na to da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenica ne bi bila dužna, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ- a, posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

14. Naime, ovršenica se još u prijedlogu za odgodu pozvala na to da predmetna ovrha nije dopuštena, s tvrdnjom da se ista provodi na ništetnom pravnom poslu koji je predmet ispitivanja u parnici koja se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-143/20, u koji je predložila izvršiti uvid, pozivajući se na praksu nacionalnih sudova i praksu Suda Europske unije u primjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ kod potrošačkih ugovora, o čemu sud prvog stupnja u pobijanom rješenju ne daje obrazloženje, niti daje razloge zbog kojih navedeni dokaz nije izveo, čemu ovršenica žalbenim navodima osnovano prigovara.

15. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022., usvojen je zaključak broj Su IV-87/2022, na koji se ovršenica poziva u žalbi, da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akti i solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

16. Sukladno navedenom zaključku, ovršni sud je u predmetnom postupku primarno bio dužan provjeriti je li ovršenica potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe Pri tome, ako je u sumnji jesu li pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, sud upućuje ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe te odgađa ovrhu po službenoj dužnosti dok se ne odluči je li ovrha dopuštena.

17. Slijedom navedenog, obveza ovršnog suda koja se tiče preispitivanja ugovornih odredbi, podrazumijeva postojanje ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu te da se radi o potrošačkom ugovoru.

18. U ovom ovršnom predmetu nije sporno da se postupak izravne naplate provodi temeljem ovršne isprave - zadužnice odnosno ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu.

19. Međutim, sud prvog stupnja nije preispitivao je li predmetna zadužnica (kao sredstvo osiguranja), temeljem koje se provodi ovrha, proizašla iz potrošačkog ugovora, dok iz sadržaja predmetnog spisa, konkretno Ugovoru o namjenskom kreditu za refinanciranje obveza od 19. listopada 2012. kojeg je ovršenica priložila uz prijedlog za odgodu (temeljem kojeg je ovršenica kao sudužnica izdala predmetnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja, list 14-19 spisa), slijedi da bi se moglo raditi o potrošačkom ugovoru, koje svojstvo potrošačkog ugovora ovrhovoditeljica izričito nije osporila niti u očitovanju na prijedlog za odgodu, ali isto tako niti sada u žalbi.

20. Kako iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski nije postupio sukladno naprijed izloženom Zaključku od 11. ožujka 2022. te nije po službenoj dužnosti preispitao radi li se o potrošačkom ugovoru (iz kojeg je proizišla zadužnica kao sredstvo osiguranja) te sadrži li predmetni ugovor nepoštene, odnosno ništetne ugovorne odredbe, i s tim u vezi utvrdio postojanje činjenica koje upućuju na mogućnost barem djelomične ništetnosti ugovora, to je činjenično stanje odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke, ostalo nepotpuno utvrđeno, čemu ovršenica žalbenim navodima osnovano prigovara.

21. Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenice i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I..

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u naprijed izloženom smislu te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke o prijedlogu ovršenice i nakon toga donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.

23. Kako odgovor na žabu nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 14. st 4. OZ-a), ovrhovoditeljici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom II. 24. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. svibnja 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.