REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3664/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić, mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, koga zastupa direktor Hrvoje Pauković, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 444/2017-2 od 11. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola broj P-762/16-12 od 9. ožujka 2017., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Tuženik TL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB 38922958547, Martićeva 73, Zagreb platiti iznos od ukupno 203.125,23 kn/26.959,32 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na
iznos od 199.842,00 kn/26.523,59 Eur teče od 30.12.2015. godine do isplate iznos od 3.283,13 kn/435,74 Eur teče od 24.12.2015. godine dio isplate
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Nalaže se tuženiku platež parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.125,00 kuna, u roku od 15 dana."
Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"Odbija se prijedlog tužitelja za spajanjem ovog predmeta sa predmetom Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Povrv- 102/13."
2. Drugostupanjskom presudom presuđeno je:
„Odbija se žalba tužitelja HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 762/16-12 od 9. ožujka 2017. u toč. I. izreke.
r i j e š i o j e:
1. Odbacuje se žalba tužitelja HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, Zagreb kao nedopuštena protiv iste prvostupanjske presude u toč. II. izreke.
2. Odbija se žalba tužitelja HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, Zagreb kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 762/16-12 od 9. ožujka 2017.
3. Odbija se zahtjev tuženika TL za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu."
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu na način da ovaj sud odbije tužbeni zahtjev podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 203.125,23 kn, koji predstavlja kapitaliziranu rentu u mjesečnom iznosu od 1.094,41 kn za trajne potrebe za ortopedskim pomagalima oštećenika.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je u postupku broj P-327/11 pred Općinskim sudom u Puli-Pola koji je vodio oštećenik protiv osiguratelja, ovdje tužitelja, zbog naknade štete koja je nastala u lipnju 2004., a koju štetu je prouzročio ovdje tuženik, naloženo osiguratelju, ovdje tužitelju, naknaditi oštećeniku mjesečnu rentu od 1.094,41 kn,
- da tužitelj u postupku pred Općinskim sudom u Puli-Pola broj P-327/11 u kojem je bio tuženik nije istaknuo prigovor zastare, niti se protivio preinaci tužbe, da je u postupku pokrenutom tužbom od 30. travnja 2008. pred Općinskim sudom u Puli- Pola broj P-327/11 naloženo osiguratelju ovdje tužitelju isplatiti oštećeniku iznos koji tužitelj regresno potražuje od štetnika u ovom postupku,
- da oštećenik, ovdje tuženik, nije bio umješač u toj parnici, niti je bio pozvan sudjelovati u istoj, da pravomoćna presuda kojom je naloženo ovdje tužitelju isplatiti oštećeniku traženi iznos nema intervencijski učinak na ovdje tuženika,
- da se štetni događaj dogodio u lipnju 2004., da je oštećenik, tužitelj u tom postupku prvo potraživao isplatu rente od 400 kn mjesečno zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom nekoliko stati dnevno, da bi podneskom od 17. svibnja 2011. tražio isplatu rente na ime trajno povećanih potreba zbog potrebe korištenja ortopedskih pomagala,
- da je oštećenik saznao za trajno povećane potrebe za ortopedskim pomagalom 1. rujna 2007.
10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj u parnici pred Općinskim sudom u Puli-Pola u kojoj mu je naloženo isplatiti oštećeniku naknadu štete nije istaknuo prigovor zastare, a koji da je istaknuo bi rezultirao povoljnim ishodom parnice za njega. Naime nižestupanjski sudovi su utvrdili da je do izvršene preinake tužbe oštećenik svoj zahtjev za isplatu rente temeljio isključivo na stalnoj potrebi za tuđom pomoći i njegom (pomoći roditelja i brata par sati dnevno) u visini od 400,00 kn mjesečno, dok je podneskom od 17. svibnja 2011. preinačio zahtjev i izmijenio činjeničnu osnovu i visinu zahtjeva tražeći rentu na ime trajno povećanih potreba zbog troškova održavanja i korištenja potkoljenične proteze u iznosu od 1.096,32 kn mjesečno. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je došlo do preinake tužbe jer je tužitelj iznio novu činjeničnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno umjesto zahtjeva za rentu za tuđu pomoć i njegu zatražio je rentu zbog trajno povećanih potreba zbog troškova održavanja i korištenja potkoljenične proteze te je i povisio tužbeni zahtjev. Stoga su nižestupanjski sudovi, uz utvrđenja da je štetni događaj nastao 2004., tužba podnesena 2008., do preinake tužbenog zahtjeva došlo je 17. svibnja 2011. dok je tužitelj za povećane potrebe zbog troškova održavanja i korištenja potkoljenične proteze saznao 2007. zaključili da je nastupila zastara potraživanja sukladno čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se primjenjuje na temelju čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18). Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj platio potraživanje za koje je nastupila zastara jer nije istaknuo prigovor zastare u parnici pred Općinskim sudom u Puli-Pola. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da tužitelj ne može potraživati od štetnika ono što nije trebao platiti i odbili su regresni zahtjev tužitelja.
11. Naime prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u primjeni odredbe čl. 191. ZPP (Rev-440/2004, Rev-2183/1992, Rev-2673/1992 i dr.), preinaka tužbe postoji i kad se generički određeni tužbeni zahtjev osniva na bitno drukčijem činjeničnom stanju (drukčijem kompleksu činjenica) od onog koji je prethodno bio tužbena osnova makar formalno i neizmijenjenog tužbenog zahtijeva, ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi, preinačeni, ili oduzeti neki prije istaknuti, tako da novo formirani činjenični kompleks objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Slijedom iznesenog došlo je do preinake tužbe jer je oštećenik u parnici pred Općinskim sudom u Puli-Pola broj P-327/11 tužbom istaknuo zahtjev za isplatu rente za tuđu pomoć i njegu od 400 kn mjesečno dok je podneskom od 17. svibnja 2011. zatražio isplatu rente na ime trajno povećanih potreba zbog troškova održavanja i korištenja potkoljenične proteze u iznosu od 1.096,32 kn mjesečno. Stoga su pravilno sudovi ocijenili da je u parnici pred Općinskim sudom u Puli-Pola broj P-327/11 podneskom oštećenika (tužitelja u tom sporu) od 17. svibnja 2011. došlo do objektivne preinake tužbe.
12. Po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno-pravnim i građansko-pravnim posljedicama. Stoga se o osnovanosti zahtjeva tužitelja prema istaknutom prigovoru zastare, ravna od trenutka kada je tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete do trenutka kad je izvršena preinaka tužbe. Prema odredbi čl. 376. ZOO, potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala. S obzirom da je šteta nastala u lipnju 2004., za obim iste je oštećenik saznao 2007., preinačeni zahtjev oštećenik je postavio u podnesku od 17. svibnja 2011. nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je u sporu pred Općinskim sudom u Puli-Pola broj P-327/11 nastupila zastara za potraživanje rente na ime trajno povećanih potreba zbog troškova održavanja i korištenja potkoljenične proteze u mjesečnom iznosu od 1.094,41 kn. 13. Međutim osiguratelj, tužitelj u ovoj parnici, nije istaknuo prigovor zastare u sporu pred Općinskim sudom u Puli-Pola broj P-327/11 u kojem je protiv njega oštećenik potraživao naknadu štete, a koji prigovor da je istaknut bi rezultirao povoljnim ishodom parnice za osiguratelja. Budući da je osiguratelju naloženo platiti ono što nije trebao platiti (potraživanje za koje je nastupila zastara), osiguratelj, odnosno tužitelj u ovoj parnici ne može osnovano tražiti regres isplaćenog iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, a koji potražuje u ovom sporu.
14. Stoga je materijalno pravo u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno i nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Revident u reviziji preispituje činjenična utvrđenja što u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno stoga takve revizijske navode ovaj sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.
16. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
