Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1808/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. G. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice L. I. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1899/2018-51 od 26. siječnja 2024., u vijeću održanom dana 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1899/2018-51 od 26. siječnja 2024. u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 127.626,59 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2014. do isplate (točka I. izreke). Odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za kamate za vrijeme od 24. srpnja 2014. do 15. studenoga 2014. (točka II. izreke) te je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 29.233,61 eura sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužene je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dužnog iznosa po Ugovoru o zajmu od 23. srpnja 2014. kojeg je sklopila sa tuženom.

5. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a) te razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda nema nedostataka na koje se tužena poziva tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

5.1. Žaliteljici valja reći da se činjenice utvrđuju na temelju izvedenih dokaza, a o tome koje će dokaze izvesti odlučuje sud, a glede žalbenog navoda da su "prilikom nabrajanja izostavljeni gotovio svi materijalni dokazi koje je tužiteljica (pravilno tužena) dostavila u spis" pa tako i dokumentacija od 19. studenoga 2018., da samo sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaze (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i (ovdje bitno) ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da je i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo žaliteljice.

5.2. Tek je za istaknuti da je u konkretnom slučaju raspravljanje o predmetu spora tuženoj omogućeno već i time što je pozivana na ročišta na kojima se mogla izjasniti o provedenim dokazima, navodima tužiteljice i svim dokazima koje je dostavila u sudski spis, odnosno time što joj je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što je predložila i zahtijevala (i što je time nezadovoljna) - jer je prvostupanjski sud našao da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu, ne može s osnovom temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu.

5.3. Također, valja istaknuti da sud doista nije obrazložio prigovor zastare, koji je tužena istaknula na ročištu 13. prosinca 2023. na način da je navela "opreza radi, ističe prigovor zastare s obzirom da dug datira iz 1990.". Kako je sud prvog stupnja pravilno odlučivao o Ugovoru o zajmu od 23. srpnja 2014., to nije bilo niti potrebe obrazlagati prigovor zastare za ugovor koji nije predmet niti tužbe, niti raspravljanja niti odlučivanja .

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Dokazima izvedenim tijekom postupka, sud prvog stupnja je raspravio i utvrdio sve odlučne okolnosti za presuđenje ovoga spora te na temelju postignutih rezultata, uzimajući ih u ocjenu, valjano utvrdio činjenično stanje, kako ga je izložio u razlozima pobijane presude.

9. Između stranaka nije prijeporno da su sklopile Ugovor o zajmu 23. srpnja 2014. koji je ovjeren kod javnog bilježnika.

10. Tužena već u odgovoru na tužbu ističe da "tužiteljica nikada nije predala niti pozajmila predmetni iznos tuženoj pa da je neosnovano njeno potraživanje". Tužena je dalje, u odgovoru na tužbu, navela da joj je suprug tužiteljice 1993. godine pozajmio iznos od 25.000,00 DEM, da joj je suprug tužene obračunavao lihvarske kamate na taj iznos i da je "u jednom trenutku, a nakon što je pod prisilom i prijetnjom, odnosno zbog straha potpisala predmetni Ugovor o zajmu prestala suprugu tužiteljice i njoj predavati novac unatoč konstantnim pritiscima, smatrajući kako je primljeni zajam iz 1993. godine već i dovoljno pretplatila te da suprug tužiteljice više neće ustrajati u daljnjem lihvarenju".

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio iz provedenih dokaza, saslušanja stranaka i svjedoka, da je sklopljen Ugovor o zajmu 23. srpnja 2014. između tužiteljice i tužene.

12. Tužena tvrdi da je sklopila predmetni Ugovor o zajmu od 23. srpnja 2014. "pod prisilom i prijetnjom, odnosno zbog straha". Kada bi i bila točna tvrdnja tužene da je predmetni Ugovor potpisala pod prisilom i zbog straha radilo bi se o mani volje iz čl. 279. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18 i 114/22 dalje: ZOO). Takva mana volje može bi razlog za pobojnost pravnog posla, a kako to propisuje odredba čl. 330. ZOO. Međutim prijeporan Ugovor o zajmu potpisan je 23. srpnja 2014., a pravo tražiti poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile (čl. 335. st. 1. ZOO), a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora, kako to propisuje odredba čl. 335. st.

2. ZOO.

12.1. Kako tužena do podnošenja tužbe 11. travnja 2018., a niti do zaključenja glavne rasprave nije dostavila dokaz da bi u roku od tri godine od sklapanja prijepornog ugovora o zajmu (23. srpnja 2014.) tražila poništaj tog pravnog posla, proizlazi da je tuženoj prestalo pravo tražiti pobojnost tog pravnog posla, pa sve da je i točan njezin navod o prisili prilikom sklapanja pravnog posla to više nije od utjecaja na osnovanost njezinih prigovora.

12.2. Tek je za istaknuti da tužena do zaključenja glavne rasprave nije dostavila niti jedan dokaz da bi, nastavno njezinoj kaznenoj prijavi od 12. srpnja 2018. protiv ovdje tužiteljice i njenog muža, bila donesena bilo kakva kaznena osuđujuća presuda kojom bi sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, bio vezan.

13. U provedenom postupku je prema tome utvrđeno, da su stranke sklopile ugovor o zajmu u kojemu je tužiteljica bila vjerovnik, a tužena dužnik. Tužiteljica je tuženoj po čl. 1. toga Ugovora o zajmu od 23. srpnja 2014., dala, isplatila ugovorenu svotu novca u protuvrijednosti kuna, koji je iznos tužena u ugovorenom roku bila dužna vratiti, što nije učinila, budući tužena niti tvrdi niti dokazuje da bi po tom ugovoru vratila utuženi iznos.

13.1. Tek je za istaknuti da je tužena u svom iskazu na ročištu 11. travnja 2022. izrijekom navela da je vraćala dug po pozajmici muža tužiteljice iz 1990. godine i da "sve što sam platila, uplatila sam na ime duga iz 1990. godine", dok je u odgovoru na tužbu navela da se radi o dugu iz 1993. godine, da bi na ročištu 23. listopada 2023. godine izjavila da "od tužiteljice nikada nije posudila nikakav novac već samo ranije od njenog supruga 90-tih godina u valuti dem".

14. Važno je istaknuti da su stranke svotu koja je bila predmet zajma, odnosno dužnu svotu izrazile u protuvrijednosti u EUR, te se tužena obvezala vratiti protuvrijednost te svote EUR-a prema prodajnom tečaju Z. b. d.d. na dan plaćanja, isplate. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje i odredbe čl. 499. ZOO i 29. st. 1. u svezi čl. 22. st. 4. ZOO, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, naloživši tuženoj platiti tužiteljici prijepornu svotu s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj viši sud, jer sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Naime, cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka.

16. Sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbi, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

17. Zbog svega izloženog žalba tužene je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Zagrebu 21. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.