REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-651/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, OIB 03861060066, Šibenik, S. Radića 83, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, protiv tuženika IMEX BANKE d.d., Split, Tolstojeva 6, OIB 99326633206, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1006/2018-4 od 8. listopada 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pž-1006/2018-7 od 22. veljače 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-451/16 od 7. prosinca 2017., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1006/2018-4 od 8. listopada 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pž-1006/2018-7 od 22. veljače 2021. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-451/16 od 7. prosinca 2017. u dijelu u kojem je tuženicima naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos od 1.989.154,10 kuna i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.989.154,10 kuna sa zateznom kamatom koje teku od 25. prosinca 2015. pa do isplate. Prema stavku II izreke dužan je tuženik na ime parničnih troškova platiti tužitelju iznos od 272.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Pž-1006/2018-7 od 22. veljače 2021. odbijena je u stavku I izreke žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 2.989.154,10 kuna sa zateznom kamatom koje teku od 25. prosinca 2015. do isplate, i u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 272.875,00 kuna sa zateznom kamatom koje teku od 7. prosinca 2017. do isplate. U stavku II izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose po stopi višoj od navedene u točki I. izreke i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev, dok je prema stavku III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 39.875,00 kuna kao neosnovan.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2331/2021-2 od 27. travnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1006/2018-4 od 8. listopada 2020. ispravljene rješenjem istog suda broj Pž-1006/2018-7 od 22. veljače 2021. zbog pravnog pitanja:
„Ima li tužitelj pravo na zateznu kamatu od dana stjecanja ili od dana podnošenja tužbe radi povrata stečenog bez osnove, tj. pada li savjesni stjecatelj (koji je sredstva stekao na temelju pravomoćne sudske presude) u zakašnjenje s povratom i odgovara li za povrat stečenog bez osnove (u pogledu zahtjeva za plaćanje zatezne kamate) od trenutka stjecanja novčanih sredstava ili od trenutka podnošenja tužbe za povrat stečenog bez osnove?“.
4. Pozivajući se na navedeno dopuštenje protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud usvoji reviziju kao osnovanu, da se pobijane nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i odluke o troškovima parničnog postupka ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.
5. U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana uz obvezu naknade troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat stečenog bez osnove u iznosu od 2.989.154,10 kuna zajedno sa zateznom kamatom koji iznos predstavlja glavnicu isplaćenu tuženici u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave – drugostupanjske presude, a koju je u povodu revizije ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:
- da je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu dana 14. travnja 2015., temeljem ovršne sudske odluke;
- da je tuženik protiv tužitelja podnio tužbu sa zahtjevom za izdavanje platnog naloga;
- da je Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku izdao platni nalog br. Pl- 15/10 od 19. travnja 2010.;
- da je presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj P-38/11 od 10. veljače 2011. odbijen tužbeni zahtjev, te ukinut platni nalog tog suda broj Pl- 15/10 od 19. travnja 2010.;
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2801/11 od 4. studenog 2014. taj sud uvažio žalbu tužitelja i preinačio presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku br. P-38/11 od 10. veljače 2011., te održao na snazi platni nalog tog suda broj Pl-15/10 od 19.travnja 2010. i naložio tuženiku da tužitelju isplati trošak u iznosu od 210.653,12 kn;
- da je proveden zahtjev za izravnu naplatu na način da je sa računa tužitelja na račun tuženika prenijet novčani iznos od 2.989.154,10 kn;
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-100/15 od 14. listopada 2015. uvažio reviziju tuženika, ovdje tužitelja, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 94 Pž-2801/11 od 4. studenog 2014., i predmet vratio na ponovni postupak;
- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom presudom br. Pž-1048/16 od 25. siječnja 2017.potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru broj P-38/11 od 10. veljače 2011.;
- da je ovaj sud odlukom poslovni broj Revt-306/2017-2 od 5. srpnja 2017. odbio reviziju Imex banke d.d.;
- da je između parničnih stranaka i društva Hiron d.o.o. dana 14.ožujka 2008.godine zaključen Ugovor o cesiji;
- da je protiv presude Visokog trgovačkog suda RH 94 Pž-2801/11 od 4. studenog 2014., ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 100/15-3 od 14. listopada 2015. i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10. Na temelju utvrđenog stanja nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari na dosuđeni iznos stečenog bez osnove tužitelju priznali i zakonsku zateznu kamatu od prvog dana nakon stjecanja bez osnove (isplate tuženicima kao vjerovnicima u ovršnom postupku) dakle od 15. prosinca 2015., a što je suprotno odredbi čl. 1115. i 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).
11. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
11.1. Prema odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od kad je postao nepošten.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom poslovni broj Revt 100/2015 od 14. listopada 2015. prihvatio reviziju tuženika (ovdje tužitelja) i ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Pž-2801/2011 od 4. studenog 2014. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku Trgovački sud u Zadru donio je presudu poslovni broj P-38/2011 od 10. veljače 2011. koju je potvrdio Visoki trgovački sud svojom presudom poslovni broj Pž 1048/2016 od 25. siječnja 2017., a u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj Revt 306/2017-2 od 5. srpnja 2017. odbio reviziju Imex banke d.d. ovdje tuženika. Tako je otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj izvršio isplatu utuženog iznosa s osnove naknade iznosa od 2.989.154,10 kuna čime su ostvarene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev te je nastala obveza vraćanja primljenog iznosa tužitelju. Naime, stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je ostala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten, a u ovoj konkretnoj stvari odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je donesena 14. listopada 2015.
13. Međutim nižestupanjski sudovi nisu utvrdili kada su točno tuženici primili navedenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno kada im je ista dostavljena i od kog dana isti bili nesavjesni i bili bi dužni platiti zakonsku zateznu kamatu. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove na temelju odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka stjecatelj je dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten, a to je trenutak kada mu je dostavljena odluka o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka.".
14. S obzirom da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili kada su tuženici točno primili navedenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno kada im je ista dostavljena to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
