Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1326/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. banka d.d. Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku K. K., odvjetniku u O. društvu M., K. & partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-617/2023-30 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-617/2023-30 od 19. siječnja 2024. u točki I. izreke te u točki III. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa od 2.547,31 EUR-a.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 80/05 zaključen između tužitelja i tuženika dana 15. rujna 2005. godine ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak i radi isplate s osnova ništetnog ugovora iznosa od 59.175,89 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke, pod točkom II./1. izreke prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 15. rujna 2005. pa na dalje, pod točkom II./2. naloženo je tuženici da isplati-vrati tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 8.158,73 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate kako je to pobliže navedeno u navedenoj točki II./2. izreke, te je pod točkom III. izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.547,31 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2024. kao dana donošenja odluke pa do isplate.
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu u dijelu pod točkama I. i III. izreke je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovno postupanje“. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora u žalbenom stadiju je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim (pravilno ništavim) Ugovora o namjenskom kreditu broj 80/05 zaključen između tužitelja i tuženika 15. rujna 2005, te da kao takav ne proizvodi pravni učinak te isplate iznosa od 59.175,89 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnosti (pravilno ništavosti) cijelog ugovora.
6. U žalbenom stadiju sporno je da li je uslijed ništavosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništav cijeli ugovor.
7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tužitelja.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužitelja sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).
10. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na koji se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati i za koja je sud vezan, a u ovom slučaju za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrdio ništetnom (pravilno ništavom) odredbu predmetnog ugovora u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF te usvojio podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom (pravilno ništavom) odredbe predmetnog ugovora koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF i isplatu stečenog bez osnove uslijed ništetnosti (pravilno ništavosti) odredbe o valutnoj klauzuli. Glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim (pravilno ništavim) cijelog ugovora zbog ništetnih (pravilno ništavih) ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli i isplatu cjelokupno uplaćenog iznosa tužitelja tuženici uslijed ništetnosti (pravilno ništavosti) cijelog ugovora prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje u bitnom da ništetnost (pravilno ništavost) ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ne dovodi do ništetnosti (pravilno ništavosti) cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihovog izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Navedene nepoštene odredba da u cijelosti ne obvezuju potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona i da se utvrđenjem ništetnosti (pravilno ništavosti) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrošač dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranka, te održati ugovor na snazi te potrošaču uslijed toga pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
11. Odredbom čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP) propisano je da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Odredbom čl. 105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 81/01, dalje: ZOO/91), a koji se primjenjuje obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa među strankama temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje: ZOO/05) propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
12. Utvrđenjem ništavosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništave odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.
13. Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništavih odredbi, obzirom da je utvrđenjem djelomične ništavosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništavih ugovornih odredbi, a u ovom konkretnom slučaju tužitelj je postavio eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti (pravilno ništavosti) ugovornih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta ispunjenja obveze i za isplatu na temelju stjecanja bez osnove zbog utvrđene ništavosti navedene odredbe, koji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je i prihvaćen.
14. Odredbama čl. 87. st. 2. ZZP/03 i čl. 105. st. 1. ZOO/91 propisana je mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništave odredbe.
15. Odredbom čl. 1065. ZOO/91 propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Ovo konkretno znači da je svrha predmetnog ugovora bila da tužitelj stekne novčana sredstva za adaptaciju kuće te je tuženica ispunila ugovor na način da je tužitelju stavila na raspolaganje ugovoreni novčani iznos od 62.000,00 CHF koji je tužitelj bio dužan vratiti u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF na dan vraćanja uvećanu za ugovorenu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,5% godišnje.
16. Utvrđenjem ništavom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tužitelj se nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao da navedene odredbe nije bilo, odnosno ima pravo na obeštećenje u okviru kojeg se obveza po predmetnom Ugovoru o kreditu izračunava prema tečaju valute koji je bio prilikom isplate (plasiranja) kredita te ugovor o kreditu može egzistirati bez navedene ugovorne odredbe, kao i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke, jer se u slučaju utvrđenja ništavosti navedene ugovorne odredbe obveza tužitelja izračunava prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
17. Neosnovano je pozivanje tužitelja na pravna shvaćanja Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C-260/2018 u kojima je zauzeto stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora u zajmu u primjeni čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13, pravna shvaćanja iz predmeta C-484/08, C-96/14, C-26/13 i C-186/16 u kojima je utvrđeno da se bitna činidba kod ugovora o kreditu odnosi na novčani iznos koji kreditor isplaćuje potrošaču, a koji je potrošač dužan vratiti kreditoru putem mjesečnih anuiteta te ujedno platiti i ugovorenu kamatnu stopu kao cijenu korištenja novčanog iznosa.
18. Naime, u predmetu C-260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi upravo proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 2. ZZP/03 i čl. 105. st. 1. ZOO/91 što je ranije obrazloženo.
19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti (pravilno ništavosti) cijelog predmetnog ugovora o kreditu i povrat cjelokupnog iznosa koji je temeljem takvog ugovora isplaćen tuženici od strane tužitelja.
20. Prvostupanjski sud se pogrešno pri tome pozvao na odredbe ZOO/05 o ništetnosti ugovora, jer su obzirom na nastanak obveznog odnosa između stranaka mjerodavne odredbe ZOO/91, no oba zakona sadrže istovjetne odredbe o posljedici djelomične ništavosti (ZOO/91) odnosno ništetnosti ugovora (ZOO/05), pa je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o glavnom zahtjevu tužitelja.
21. Tužitelj žalbom određeno ne osporava odluku o troškovima postupka, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
22. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP.
23. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.
24. Nepobijani dio presude pod točkom II. izreke nije preispitivan.
U Zagrebu 21. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Jadranka Travaš, v.r.